Vladimir Kovačević je profesionalni novinar. Slobodno možemo reći da je jedan od najboljih u Banjaluci. Hrabar i bez dlake na jeziku. Objektivan i nepotkupljiv. Svi koji ga znaju, a znaju ga mnogi, kažu da je svoj i neukrotiv. Jedini koji ga mogu smiriti na više od sat vremena su njegovi najbliži. Supruga i dva sina. Mlađi danas puni 7 dana. Da, 7 dana gospodo batinaši!
Dok ste ga vi tukli ispred ulaza u zgradu u kojoj Vladimir živi od svog rođenja, u stanu ga je čekala supruga da joj pomogne da uspava djecu. On starijeg deliju koji ima tek malo preko 2 godine, a ona malenca koji je tek treću noć trebao da zanoći u roditeljskom domu.
Da gospodo batinaši. 2 godine i 7 dana. Upamtite ta dva broja. Upamtite ih kad svoju djecu pogledate u oči. Zapitajte se – da li je bilo vrijedno? I, čemu? I, za koga?
Koji je razlog da pretučete novinara koji radi svoj posao? Što piše neistinu? Ne, onda bi ga već neko tužio. Mediji obojeni raznoraznim bojama i ideologijama bi ga razapinjali ili dizali u nebesa. Provodio bi vrijeme u sudnici umjesto na terenu. Bio bi kod advokata, a ne sa svojom djecom.
Problem je, gospodo batinaši, u tome što piše i govori istinu. Istu onu istinu zbog koje je robijao Petar Kočić, narodni tribun. Jedan od najhrabrijih ljudi koje je Banjaluka rodila. I tačno na zadnji dan obilježavanja manifestacije posvećene Kočiću – pretuče se novinar, čovjek koji piše i govori istinu.
Iscjeliće rane. Ne sumnjajte u to da će i Vladimir i portal gerila.info sa njim još više insistirati na profesionalnim standardima novinarske struke i na pričama posvećene korupciji u RS i BiH. Ipak zapitajmo se svi mi – da li treba da se okrećemo ispred svoje kuće u 20 časova i 30 minuta i gledamo ima li dvojice batinaša sa kapuljačama. Da li je normalno da policija nakon pokušaja ubistva Vladimira Kovačevića (jer to ovo jeste) ne ostavi dežurnu patrolu pred njegovim ulazom i Hirurgijom, u kojoj je proveo noć.
Da li je normalno da neko pokuša djetetu od 7 dana da otme njegovog oca?
Redakcija GERILA.info
