Prije tačno 500 dana počelo je okupljanje neformalne grupe građana “Pravda za Davida” u Banjaluci, povodom stradanja Davida Dragičevića (21). Predstavnici grupe ističu da pomaka u istrazi nema, te da su institucije ažurne samo kada je potrebno da se oni lično kazne i sankcionišu.
Ozren Perduv u ime grupe naglašava da institucije još uvijek nisu odstupile od verzije koja je javnosti plasirana prije 500 dana.
“Jedini koji su trpili posljedice su Davidovi roditelji, kao i ljudi koji su stali kao podrška uz njih. Hapšenja, legitimisanja, snimanja, informativni razgovori, prekršajne i krivične prijave, zabrane okupljanja… Samo zbog toga što nismo prihvatili i dozvolili da nam serviraju očigledne neistine. Sve smo to istrpili. I nakon 500 dana smo i dalje tu”, ističe Perduv.
Glavnog krivca vide u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka, za koje smatraju da ne želi da se suprotstavlja policiji, tačnije da procesuira službenike MUP-a RS.
“Slučaj Koprena je dovoljan da se shvati kakvi su to odnosi između policije i tužilaštva. Utisak je da je ovdje policija iznad tužilaštva. Podsjetiću vas i na riječi advokata Ferageta i Zore Nikodinović Dobričanin koji su rekli da nema nikakvog napretka u istrazi dokle god je postupajući tužilac u postupku Dalibor Vrećo“, govori on, te podsjeća da je Tužilaštvo pokrenulo istragu zbog ubistva Davida Dragičevića tek nakon pritisaka grupe „Pravda za Davida“. Prije toga, ovaj slučaj vodio se kao zades.
Među male pobjede tokom ovih 500 dana, članovi grupe ističu priznanje da je konferencija za medije MUP-a RS od 26. marta prošle godine bila greška, priznanje da uviđaja navodno opljačkane kuće nije ni bilo, te priznanje da David nije bio narkoman, što su tvrdili tadašnji predsjednik RS i sadašnji ministar unutrašnjih poslova.
“Nismo zaboravili podizanje optužnice protiv dr Karana zbog lažnog nalaza o prisustvu narkotika u Davidovom tijelu, protiv dvojice krim tehničara koji su bacilli Davidov donji veš, kao ni privođenje Alena Kukića zbog brisanja navodno nekih video snimaka. Šta bi od svega toga? Jedno veliko ništa. Predstava pred izbore sa željom da se anestezira uznemirena javnost. Prođoše izbori, prođe i predstava. Nismo zaboravili 25. i 30. decembar prošle godine i svu brutalnost policije, kao ni hapšenje Davora i Suzane. Mislili su da će Davorovim odlaskom sve da se ugasi. Prevarili su se. Nismo zaboravili da su ljudi iz policije koji su učestvovali ili rukovodili istragom, za koju i tužilac Lepir kaže da je puna propusta, unaprijeđeni i imenovani za savjetnike ministra unutrašnjih poslova”, podsjeća Perduv na neke od najvažnijih događaja u proteklom periodu.
Roditelji ubijenog Davida nisu mogli podnijeti da istraga ne napreduje mjesecima i da se odgovorni ne kažnjavaju, zbog čega nisu željeli da grob njihovog djeteta ostane u BiH. Davidovo tijelo je ekshumirano i sahranjeno u Austriji.
“Iza nas je i poniženje koje smo doživjeli od Gradske uprave koja je počupala dunje i cvijeće koje smo posadili na mjestu gdje je David pronađen. Predali smo žalbu na to sramno rješenje, ali odgovor čekamo gotovo tri mjeseca. To su te institucije koje rade svoj posao. Iza nas je stotine prekršajnih prijava zbog tog strašnog uzvika ‘PRAVDA!’. Dokaz rada naših institucija. Iza nas je poniženje koje smo doživjeli od strane Crkve u sprezi sa policijom, kada su nekima od nas branili da kročimo u portu Hrama Hrista Spasitelja. U skladu sa zakonom, krajem juna smo Okružnom sudu u Banjaluci podnijeli zahtjev za zaštitu Ustavom garantovanog prava na slobodu kretanja, na koji još uvijek nikakav odgovor nismo dobili, iako Sud u takvim slučajevima mora hitno da postupa“, navodi Perduv u ime grupe „Pravda za Davida“.
On takođe podsjeća na sramotno postupanje nekoliko policijskih službenika prema švedskom državaljaninu koji je oboren na beton, kojem su polomljene naočale i raskrvavljena glava. On je kasnije doživio fizičko maltretiranje i u stanici i u policijskom vozilu.
„U svijet smo poslali smo divnu sliku iz našeg grada. Institucije koje rade svoj posao uprkos urednoj prijavi okupljanja ne dozvoljavaju da se okupimo na Trgu Krajine. U skladu sa zakonom upućena je žalba na rješenje o zabrani okupljanja. Ministar je bio dužan da u roku od 24 sata dostavi odgovor na žalbu. Mi odgovor čekamo 20 dana. To su te institucije koje rade svoj posao. Treba reći da institucije ‘zaboravljaju’ na međunarodni standarad koji podrazumijeva da se okupljanja koja nisu prijavljena ne prekidaju niti zabranjuju ukoliko se radi o mirnim okupljanjima“, govori on.
Zbog pritužbi na rad policijskih službenika, koje su podnosili članovi ove grupe, čak je izmijenjen Zakon o policiji. Istovremeno, odgovori na ove pritužbe još uvijek nisu stigli.
„U prethodnih 500 dana javni medijski servis Republike Srpske je pokušao na najneprofesionalniji način, koristeći se brojnim neistinama, da diskredituje grupu. Poražavajuće je da nas niko iz javnog medijskog servisa ne kontaktira i niko se ne odaziva našim pozivima za medije koji se uredno svaki put šalju i njima. I to je, dakle, institucija koja radi svoj posao. Mi pamtimo sve ovo. Sve što smo naveli je samo dodatni motiv da ne odustanemo. I dalje smo tu. Ako treba još 500 dana. Za našeg Davida. Za sve nas! Što reče glavni banjalučki okružni tužilac gdin Lepir – ‘Izduraćemo!'“, ističe Perduv.
