U tekstu naslova „Da li i koliko mini hidroelektrane utiču na životnu sredinu?“, objavljenom 8. februara 2020. u Tanjugu, iznesen je niz netačnih, nepotpunih i opasnih informacija, navodi se na sajtu Svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF.
U Tanjugovom tekstu se navodi izjava ministra za ekologiju u Vladi Srbije Gorana Trivana koji kaže da mini hidroelektrane derivacionog tipa, sa cijevima, dramatično utiču na izmjene ekosistema, dok inženjer Dragan Josić uzvraća da i ekološki najosvješćenije zemlje imaju na hiljade takvih mini hidroelektrana i da nema načina da se proizvede struja bez uticaja na ekosistem, inače najmanji u slučaju obnovljivih izvora.
U javnosti se već duže vrijeme vodi polemika o tome koliko MHE zaista utiču na životnu sredinu, a tema je ponovo otvorena nakon opaske predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u nedavnom razgovoru sa novinarima: “Hoćete zelenu i čistu energiju, a nećete male hidroelektrane”, navodi se u tekstu na sajtu Tanjuga.
Tim povodom, Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF ističe da ima odgovornost prije svega prema javnosti da demantuje ove dezinformacije i predstavi joj rezultate stručnih analiza, na osnovu kojih može dobiti jasan uvid u razmjere problema uzrokovanih nekontrolisanom izgradnjom malih hidroelektrana (mHE) u Srbiji, ali i u cijelom regionu.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Suprotno napisima u spomenutom tekstu, posljednjih desetak godina svedočimo sistemskom uništavanju rijeka i potoka uslijed ekspanzije malih hidroelektrana, navode iz WWF-a. Uprkos nazivu, šteta koju mHE čine prirodi i širem društvu izuzetno je velika – od uništavanja riječnih korita, zarobljavanja rijeka u cijevi, gubitka biološke raznovrsnosti i devastacije okolnog područja, do ugrožavanja izvora pitke vode i opstanka lokalnog stanovništva.
Zbog svega navedenog, WWF nikako ne može podržati izgradnju mHE kako je navedeno u spornom tekstu medijske agencije Tanjug. Naprotiv, uvijek se transparentno zalagao za održivo korišćenje obnovljivih izvora energije. Ponavljaju da je njihov stav da treba zaustaviti podsticaje za sve vrste malih hidroelektrana, te na taj način ograničiti njihovo nekontrolisano širenje i uništavanje rijeka.
„Trenutna politika podsticaja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora odgovara isključivo investitorima mHE, značajno ograničavajući proizvodnju iz drugih obnovljivih izvora, poput sunca i vjetra. Štaviše, što je manja instalisana snaga postrojenja, to je veća podsticajna otkupna cijena struje, čime se dodatno povećava pritisak na rijeke, jer je investitorima u interesu da sagrade što više postrojenja manje instalisane snage. To često podrazumijeva stavljanje nebrojenih kilometara rijeka u cijevi. U prilog tome govori i činjenica da je 95% sagrađenih mHE snage ispod 1 MW“, pojašnjava Nataša Milivojevićiz WWF Adrije.
Važno je spomenuti da sistem podsticaja pravi direktnu finansijsku štetu građanima. Prema studiji koju je za WWF Adriju izradio ekonomski stručnjak Damir Miljević, u 2017. i 2018. godini na račune vlasnika malih hidroelektrana isplaćeno je skoro 30.000.000 evra, a kad se tome dodaju porezi, infrastrukturni troškovi i priključivanje na mrežu, građani Srbije bili su u gubitku 15.500.000 evra. Ovaj gubitak ne uključuje štete po prirodu i lokalne zajednice izazvane uništavanjem rijeka.
Osim toga, analiza ulaganja u male hidroelektrane, koju je 2018. godine uradila organizacija Bankwatch, pokazuje kako se većina ovakvih projekata u Srbiji finansira novcem stranih banaka, a posebno grupa Erste Banke (Austrija) i UniCredit Banke (Italija).
„Investitori često napominju kako su mHE bitne za energetsku budućnost Srbije. Ipak, sve analize pokazuju da je njihov doprinos energetskoj stabilnosti Srbije zanemarljiv. Postojeće mHE u prosjeku proizvode manje od 0,8% ukupne električne energije, a kada bi se sve planirane izgradile, taj iznos ne bi premašio 3%. Zauzvrat, hiljade kilometara rijeka bile bi izgubljene. Ipak, rješenje postoji. Vladi Srbije već smo predložili da se iz Uredbe o podsticajnim mjerama za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, trajno ukinu podsticaji za male hidroelektrane i povećaju kvote za druge obnovljive izvore energije poput vjetra ili sunca. Time bi se dugotrajno doprinijelo boljem energetskom miksu, te stabilizaciji cijelog sistema. Osim toga, ulaganjima u energetsku efikasnost i modernizaciju elektroenergetskog sistema povećala bi se dostupnost električne energije, umjesto uništavanjem naših rijeka“, zaključuje Milivojević.
Vlada Republike Srbije sada ima jedinstvenu priliku da izmijeni Uredbu o podsticajnim mjerama za proizvodnju električne energije iz OIE, i isključi iz nje male hidroelektrane. Na taj način poslala bi jasnu poruku da je očuvanje biodiverziteta jedan od strateških prioriteta Republike Srbije, odnosno zaštita vodnih resursa kojim obiluje. Istovremeno, zaustavljanjem dalje izgradnje mHE stali bi uz građane koji su putem protesta i drugim javnim nastupima, jasno pokazali da žele da zaustave dalje uništavanja rijeka Srbije.
