Dok iz Turske prema Evropi kreće hiljade migranata polako stvarajući paniku među stanovništvom u državama koje će se naći na putu novog talasa izbjeglica, Euronews nas podsjeća da su građani Bosne i Hercegovine takođe bili izbjeglice prije četvrt vijeka i upozorava na novi egzodus iz BiH, ovaj put zbog klimatskih promjena.
Navodi primjer Ane (pseudonim) koja ističe da je njena porodica 2014. godine, kada su poplave opustošile Posavinu, počela razmišljati o selidbi u Njemačku.
Ana i njen sin spakovali su svoje stvari i zahvaljujući hrvatskom pasošu napustili Domaljevac i pridružili se njenom suprugu u Frankfurtu, gdje od tada žive zajedno.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
“Ti su me događaji duboko promijenili”, rekla je Ana, ističući da nikada nije htjela otići odavde.
Ivana, koja takođe nije htjela dati svoje pravo ime, medicinska sestra bolnice u Domaljevcu, prisjeća se ostalih koji su bježali od poplava. “Moju prijateljicu je prvi dan pokupio njen suprug, koji je došao po nju iz Njemačke. Samo je sjela u automobil i otišla, a njena kuća čak nije bila ni poplavljena. Za nju je to bio okidač. Otišla je i nikad se nije vratila.”
Sjeverni pol, globalno zagrijavanje i stvarni uticaj u Evropi
Poplava na Balkanu 2014. bila je direktno povezana s klimatskim promjenam.
“Planeta je povezana ogromnim klimatskim sistemom, pa velike promjene na nekim dijelovima svijeta mogu dovesti do drastičnih posljedica u drugom”, objašnjava Vladimir Đurđević, klimatolog sa Univerziteta u Beogradu. Zagrijavanje Sjevernog pola pokreće drastične promjene u cirkulaciji atmosfere. Jednostavno, to znači da porast temperature na jednom mjestu može uticati na pojavu vjetra na hiljadama kilometara udaljenom mjestu.
U maju 2014. na Balkan se obrušio ogroman ciklon. Neobično je bilo da se nije pomjerao. Predugo je boravio nad regijom, donoseći nemilosrdne obilne kiše. U nekim područjima kiša je padala 21 dan zaredom. Tlo je bilo potpuno natopljeno. To je uzrokovalo poplave, erozije i klizišta, što je uništilo imovinu i sredstva za život uz male vodotoke. Mediji u Srbiji su katastrofalnu poplavu u slivu rijeke Save opisali kao “biblijsku”.
Sve velike rijeke u Bosni i Hercegovini i Srbiji probile su nasipe: Bosna, Vrbas, Una i Sava, najveća pritoka Dunava. Voda nije opadala tri dana. Vlasti su se za vrijeme krize plašile da šteta može premašiti one nastale tokom cijelog sukoba između Bošnjaka, Srba i Hrvata između 1992. i 1995. godine.
Depopulacija: Prvi evropski međunarodni klimatski migranti?
Migracija koja je uslijedila ne tiče se samo BiH, nego i cijele Evrope. Na sjeveru BiH, na granici s Hrvatskom, postoje čitava sela koja su većinski katolička hrvatska. Vozeći se uokolo, međutim, nije neobično uočiti džamije ili srpske pravoslavne crkve. Hrvatski pasoš koji je dostupan samo bosanskim Hrvatima otvara vrata Evropskoj uniji. Nakon poplava, mnogi koji su imali hrvatski pasoš otišli su “trbuhom za kruhom” u Austriju, Njemačku, Švajcarsku i Italiju.
Poplave možda nisu bile jedini faktor koji je gurao ljude da napuste zemlju, ali za mnoge je to bila prekretnica. “Poplave su bile posljednja slamka u našem odlučivanju”, kaže Ana.
“Ovo je vrsta klimatske migracije”, ističe Miroslav Lucić, zamjenik gradonačelnika opštine Domaljevac-Šamac, koji potvrđuje porast trenda odlazaka nakon poplave 2014. “Tokom devedesetih je bilo iseljavanja izazvanih ratom. Dijelovi naše lokalne zajednice bili su u osnovi uništeni. Tada su se ljudi vratili i počeli normalno živjeti i nastaviti svoje živote. Onda su se dogodile poplave i odvele ih pet koraka unazad. Ljudi nisu imali osjećaj sigurnosti za svoje porodice dok su živjeli ovdje.”
Domaljevac je, kao i mnoga druga mjesta u maloj posavskoj regiji, gotovo u potpunosti potopljen: 95,5% njegovih kuća bilo je zahvaćeno poplavama.
“Na ovom području iseljavanje je počelo čim je proglašena situacija prirodne katastrofe”, objašnjava Tihomir Bijelić, urednik i direktor Radio Orašja. “Često su muški članovi porodica već radili u inostranstvu. Nakon poplave, ostali članovi njihovih porodica su odlazili za njima.”
Vlasti u Bosni i Hercegovini ne mogu mjeriti broj iseljavanja ljudi, ali Svjetska banka procjenjuje da je broj građana BiH koji žive izvan zemlje gotovo polovina cjelokupnog stanovništva. Tokom 2014. godine međunarodni mediji su izvještavali da je katastrofa pokrenula najgori egzodus od rata.
Ivo Marković, predsjednik opštine Kopanice, procjenjuje da se 15-20 odsto stanovnika iselilo. Lokalno stanovništvo sada broji 280 ljudi.
Od onih koji su ostali, mnogi nisu dobili nikakvu pomoć od države. Mara, penzionerka koja živi u selu Vidovice, odmah pored Kopanice, koja ima osam kćerki koje sve žive u inostranstvu, kaže da nije dobila ni jednu marku. Iz Opštine Orašje, grada koji je udaljen samo nekoliko kilometara, ističu da nemaju statističkih podataka, ali da je vjerovatno polovina radno sposobnog stanovništva otišla. Poplave su samo bile pokretač.
Kombinacija njene komplikovane političke situacije i položaja između bogatijih susjednih zemalja ostavlja Bosnu i Hercegovinu u teškom položaju kada je u pitanju rješavanje njene demografske krize.
Migranti u svojoj zemlji
U planinama centralne i istočne Bosne i Hercegovine, gdje žive zajednice većinski bosanskih muslimana, isti su ekstremni vremenski događaji pokrenuli klizišta koja su uništila čitava sela.
Mali gradovi, poput Maglaja, suočili su se s troškovima obnove koji su dostizali iznos do 85 miliona evra. Poređenja radi, godišnji budžet opštine je samo četiri miliona evra.
Raseljavanje na tim područjima uglavnom je bilo unutrašnje. Te zajednice nisu imale mogućnost premještanja u inostranstvo, pa su se zadržale ili se u nekim slučajevima preselile nekoliko kilometara dalje, gdje su prešli u funkcionalno izgrađene, ali bezdušne gradove.
“Finansjska podrška vlasti bila je vrlo slaba, jer one to nisu planirale. Nisu očekivali ovako veliku katastrofu. Nijedna vlast u BiH nije predvidjela značajnija sredstva u budžetu za ovakve situacije”, kaže Alen Ćosić, lokalni predstavnik misije OEBS-a.
Muhamed Jusufović, predsjednik Opštinskog vijeća Žepča, koje je pretrpjelo velike štete u selu Željezno Polje, ističe da je prosječni godišnji prihod između 4.000 i 5.000 KM, dok je šteta s kojom su se stanovnici suočili bila između 50.000 i 100.000 KM.
Jedan stanovnik ovog područja priznaje da je svoju kuću mogao samo rekonstruisati zahvaljujući privatnim donacijama nekih bogatih Mostaraca.
Penzioner Šefik Čolić (68) živio je u Žepču. Nakon klizišta, međunarodne donacije omogućile su mu premještaj u novoizgrađeno selo na obali rijeke Bosne. Tri puta se selio prije nego što se konačno nastanio sa suprugom. “Nije kako je to nekada bilo”, kaže on. “Ja i moja žena smo dugo trebali psihološku pomoć.”
U ostalim područjima Bosne i Hercegovine, poput Kalesije, obnova je bila moguća samo zajedničkim naporima Crvenog krsta, UN Organizacije za migracije (IOM) i finansiranja od strane vlasti, kao i donacijama porodica koje žive u inostranstvu.
“Osjećam se kao migrant jer sam se morala odseliti iz kuće, iako sam ostala u svojoj zemlji”, kaže Zekira Ikanović, čiju je kuću u Hrasnom Gornjem uništilo klizište 15. maja 2014. godine.
Ona i njena porodica su preseljeni u kasarnu na šest mjeseci, a zatim su premješteni u kolektivni smještaj na dvije godine, prije nego što je zahvaljujući donacijama konačno mogla izgraditi novu kuću u Memićima – 40 km udaljenim od stare kuće.
Danas je nezaposlena. Njen suprug bio je poljoprivrednik, ali morao je preuzeti nove poslove radeći povremene popravke kuća.
“Uzeli smo kredit kako bi sagradili prethodnu kuću, ali onda se kuća srušila, pa čak i tada sam morala nastaviti vraćati kredit dok se u potpunosti ne isplati”, kaže Zekira.
Nepripremljeni i loše opremljeni za katastrofe velikih razmjera
“Prije 2014. godine nikada nisam čula da se neko mora odseliti zbog prirodne katastrofe”, rekla je Zekira. “Bojim se čak i pomisliti da se tako nešto ponovi.”
Ipak, daleko od toga da ne postoji vjerovatnost još jedne katastrofe velikih razmjera koja je pogodila Bosnu i Hercegovinu.
“Ljudi klimatske promjene stavljaju na dno svoje liste problema. Kad vlasti izvode rekonstrukcijske radove, samo pokušavaju učiniti da stvari izgledaju kao ranije, umjesto da pripreme infrastrukturu koja bi bila otporna za buduće, jače uticaje”, upozorava klimatolog Vladimir Đurđević. “Možemo očekivati da ćemo vidjeti sve više super ekstremnih vremenskih događaja koji će dovesti do ogromne štete i patnje ljudi, sa još većom amplitudom.”
“Ruralna područja su još osjetljivija na klimatske promjene od gradova i neće se moći lako oporaviti”, kaže Đanmarija Sanino, voditeljka Laboratorije za modeliranje klime i uticaja pri ENEA.
U Bosni i Hercegovini ljudi nemaju sredstava – finansijskih ili emocionalnih – da se ponovo suoče sa sličnom katastrofom.
“Ljudi kažu da ne bi mogli podnijeti još jednu poplavu. Mislim da bi to mlade porodice mogle shvatiti kao okidač za trajni odlazak”, kaže predstavnik OEBS-a Alen Ćosić.
“Što se tiče stvaranja novog doma ili života u ovoj zemlji, kada bi izvagali dvije mogućnosti, radije bi se odlučili napustiti BiH i otići u Njemačku i započeti novi posao, novi život, umjesto da traže kredit od banke i vraćaju dug u sljedećih nekoliko godina.”
