Rano proljeće je kritičan period za voćare. Nagli pad temperature i jutarnji mrazevi mogu oštetiti, čak i uništiti voćke čineći ogromnu štetu voćarima. Kako bi se zaštitili, voćari primjenjuju razne metode. Jedna od njih je paljenje vatri u voćnjaku i stvaranje “dimnih zavjesa” koje štite voće. Međutim, takve metode mogu imati negativne posljedice po okolinu ukoliko se koriste materijali koji zagađuju okolinu, kao što su npr. automobilske gume.
Kako bi zaštitili svoje voće i sav uloženi trud, voćari često koriste baš ovu metodu, koja im s jedne strane pomaže, ali s druge zagađuje okolinu, što je štetno, naravno. Često zanemaruju moguće posljedice koje paljenje automobilskih guma ima na prirodu. Ipak, riječ je o “običnim građanima” koji, ne razmišljajući previše, pokušavaju da zaštite svoj rad, doduše ne birajući sredstva. Međutim, šta tek reći za zvanične institucije, u kojima rade stručnjaci koji su svjesni posljedica do kojih bi moglo doći zbog paljenja guma, ali koje ipak preporučuju iste metode? Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske je upravo to preporučilo poljoprivrednicima.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Ministarstvo svim poljoprivrednicima savjetuje nekoliko načina zaštite voćki. Iako u slučaju dimljenja najviše preporučuju upotrebu bala slame, čime se stvara gust dim koji može da zaštiti voćke, preporučuju i dimljenje u voćnjacima paljenjem automobilskih guma. Drugim riječima, kako bi zaštitili voćke, ministarstvo poljoprivrednicima savjetuje da uništavaju životnu sredinu!
Istina, automobilske gume proizvode najgušći dim koji može zaštiti voćke, ali i stvaraju najgore posljedice po okolinu. Ako već poljoprivrednici nisu svjesni posljedica paljenja guma, “stručnjaci” iz ministarstva bi svakako morali znati do čega može dovesti paljenje automobilskih guma.
Ekolozi upozoravaju da spaljivanjem guma nastaje veliki broj mutagenih toksičnih emisija polutanata, poput čestica, ugljen monoksida, sumpornih oksida, azotnih oksida i isparljivih organskih spojeva.
Spaljivanja guma uključuju i netipična opasna onečišćenja vazduha, poput polinuklearnih aromatskih ugljovodonika, dioksina, furana, hlorovodonika, benzena, polikloriranih bifenila, kao i metale poput arsena, kadmija, nikla, cinka, žive, kroma i vanadijuma.
Pored vazduha, zagađenje ostaje i u zemljištu, predstavljajući značajne akutne (kratkotrajne) i hronične (dugoročne) opasnosti po zdravlje vatrogasaca i obližnjih stanovnika.
Dakle, spaljivanjem guma kako bi se zaštitile voćke, poljoprivrednici čine više štete nego koristi. Korist je u tom slučaju kratkotrajna – trenutna zaštita voćnjaka i spašavanje sezonskog roda, ali štete su dugotrajne – zagađenje okoline koje može dovesti do dugoročnih posljedica po zdravlje ljudi. Da bude još gore, zvanične institucije im preporučuju baš to – da zagađuju okolinu kako bi spasili voćke.
