Uticaj korona virusa na ugrožavanje slobode

U borbi protiv širenja korona virusa nerijetko se moraju primjenjivati radikalne mjere poput izolacija, karantina ili ograničavanja kretanja stanovništva. Međutim, neke države u izvjesnoj mjeri zloupotrebljavaju novonastalu situaciju kako bi učvrstile svoju vlast. Na to nas upozorava Washington Post koji donosi tekst o uticaju korona virusa na ugrožavanje slobode.

Tekst počinje sa slučajem u Rusiji kada je vlast zabranila javna okupljanja s više od 5000 učesnika do 10. aprila, tvrdeći da je taj potez neophodan za ograničavanje širenja virusa korona. Iako su takva ograničenja često neophodna tokom vanredne situacije zbog ugrožavanja javnog zdravlja, saopštenje o zabrani okupljanja je stiglo istog dana kada je Vladimir Putin odobrio prijedlog koji mu omogućava da ostane na vlasti do 2036. godine. U najvećem ruskom gradu, u kome je opozicija prethodno okupila desetine hiljada ljudi usprkos naporima vlasti da ih suzbije i kada je bilo tek 20 potvrđenih slučajeva širom Rusije, odluka o ograničavanju slobodnog okupljanja izaziva sumnju.

Međutim, Rusija nije jedina koja pribjegava sličnim potezima. Vlasti širom svijeta koriste korona virus kao izgovor za ograničavanje ljudskih prava u političke svrhe. Iako su neka ograničenja nesumnjivo potrebna za suzbijanje pandemije, postoji stvarna opasnost da bi trenutna kriza mogla izazvati trajno nazadovanje osnovnih sloboda, što se već može primijetiti.

Na primjer, dok pandemija stvara idealnu situaciju za širenje dezinformacija, mnoge vlade koriste ovu prijetnju da opravdaju cenzuru, gušeći nezavisne izvore informacija zajedno sa štetnim informacijama. Iran, predvodnik u kršenju slobode interneta, postao je epicentar epidemije koronavirusa na Bliskom Istoku. Komunikacija putem interneta je otežana, dok je, prema tvrdnjama organizacije Netblocks, Vikipedija na farsi jeziku privremeno blokirana, podsjećajući na situaciju iz novembra prošle godine kada su iste mjere bile uvedene zbog protesta širom zemlje.

Kina je takođe upotrijebila svoj razvijeni aparat za cenzuru protiv ljudi koji se protive zvaničnom narativu vlasti i protiv onih koji jednostavno traže informacije o zdravstvenoj situaciji. Organizacija CitizenLab je pronašla 45 ključnih riječi koje su cenzurisane na platformi YY i 516 riječi na WeChatu, uključujući „Vuhan + CCP + kriza + Peking“ i „dodaci ishrani + zapadna medicina + korona virus.“ S obzirom na globalnu korisničku bazu ovih platformi, ovo prećutkivanje informacija seže mnogo dalje od Kine.

Koristeći se kontroverznim Zakonom o zaštiti od neistina i manipulacija na internetu, Singapur je naredio Fejsbuku da ograniči pristup sajtu States Times Review. Iako je sajt možda objavio neke problematične sadržaje u vezi sa korona virusom, vlasnik sajta je poznat kao kritičar vlasti, a vlast u Singapuru se u više navrata pozvala na ovaj zakon da suzbije kritike.

Štaviše, vlasti koriste virus korona kao izgovor da prošire svoje mogućnosti nadgledanja izvan onoga što je neophodno za javni zdravstveni nadzor. U Kini stanovnici moraju koristiti novu aplikaciju koja određuje njihovo zdravstveno stanje, dodjeljujući oznaku u boji zasnovanu na neodređenim kriterijumima kako bi se odredilo mogu li se slobodno kretati. Prema nekim tvrdnjama, izgleda da aplikacija automatski dijeli lokaciju korisnika sa policijom.

Moskva slijedi sličnu matricu, koristeći prepoznavanje lica u stvarnom vremenu kako bi identifikovala ljude koji krše karantin. Tokom prošle godine Moskovljani su svjedočili hapšenjima zbog protesta i prekidima internet konekcije, a ovaj novi biometrijski sistem će se koristiti ne samo za praćenje ljudi koji krše karantin nego, kako se navodi u tekstu, i za opštu kontrolu još dugo nakon okončanja širenja zaraze.

Naposlijetku, poput ruskih vlasti, neke vlade ograničavaju velika okupljanja kako bi povećale socijalnu distancu. U nekim je slučajevima ovo možda potrebno; američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti preporučili su takvu akciju. Ali nemaju sve zemlje pozitivno iskustvo slobodnog okupljanja. Iako tada nije bio zabilježen nijedan slučaj zaraženih korona virusom u zemlji, sud u Kirgistanu je zabranio masovne skupove u prestonici Biškeku, djelimično i zbog korona virusa. Odluka je uslijedila samo nekoliko dana nakon što je protest u znak podrške zatvorenom političaru završio žestokim sukobom, a policija je uhapsila brojne učesnike protesta. Korona virus je takođe korišten kao izgovor za zabranu mitinga povodom Međunardonog dana žena. Slično tome, El Salvador je zabranio okupljanja s više od 500 ljudi, čak i bez potvrđenih slučajeva korona virusa. Irak, koji su mjesecima potresali protesti, takođe je zabranio javna okupljanja.

Ugrožavanja ljudskih sloboda nisu zabilježena samo u autokratskim režimima. Čak i liberalne demokratije uvode restriktivne mjere. Na primjer, kako bi pratili širenje zaraze, Sjedinjene Države su izvršile pritisak na vazduhoplovne kompanije da dostave brojeve telefona i adrese elektronske pošte stranih putnika. Važno je komunicirati sa zaraženim putnicima i nadzirati ih, ali je takođe neophodno osigurati da se prikupljeni podaci ne zloupotrebljavaju i da se ta praksa ne nastavi nakon okončanja krize.

Određena ograničenja osnovnih sloboda neizbježna su za vrijeme kriza koje ugrožavaju javno zdravlje. Ali takva ograničenja moraju biti transparentna, neophodna i srazmjerna ograničenju širenja epidemije. Privremeno ograničavanje masovnih okupljanja može biti opravdano sve dok su vlasti transparentne i pružaju informacije o tome do kada će ograničenja biti na snazi. Ipak, veći dio pojačanog nadzora i cenzure u posljednje vrijeme ne zadovoljava ove standarde.

Ako se vladama dozvoli nametanje neodređenih i nesrazmjernih ograničenja pristupa informacijama, slobodnom izražavanju, slobodnom okupljanju i privatnosti s ciljem zaustavljanja virusa korona, negativni efekti će biti prisutni i nakon okončanja krize. Ljudi će pretrpjeti trajno pogoršanje osnovnih sloboda i izgubiće povjerenje u institucije koje imaju zadatak da ih zaštite. To znači da kad se pojavi sljedeća prijetnja javnom zdravlju, i vlade i građani mogu biti još manje spremni da reaguju na odgovarajući način, zaključuje se u tekstu.

U međuvremenu, organizacija Freedom House je objavila Principe zaštite građanskih i političkih prava u borbi protiv virusa korona.

Pandemija korona virusa predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom zdravlju, ali hitne mjere usvojene za suzbijanje opasnosti mogu imati i diskriminatorne i štetne učinke, a mogu se proširiti i ponovo uspostaviti nakon okončanja krize. S tim u vezi, Freedom House poziva vlade da zaštite građanska i politička prava za vrijeme i nakon pandemije poštujući sljedeće principe:

1. Sva hitna ograničenja trebaju biti jasno saopštena, donijeta na transparentan način, dobro utemeljena na zakonu, neophodna da služe legitimnoj svrsi i proporcionalna prijetnji;
2. Hitna ograničenja koja utiču na osnovna prava, uključujući slobodu okupljanja, udruživanja ili kretanja, treba da budu ograničena u trajanju, da podliježu nezavisnom nadzoru, i da se nameću i proširuju samo na osnovu transparentnih kriterijuma. Pojedinci bi trebali imati mogućnost traženja pravnih lijekova i naknada za sve nepotrebne ili nesrazmjerne povrede prava počinjenih tokom krize;
3. Novi ili prošireni programi nadzora koji koriste nove tehnologije ili prikupljaju lične podatke pojedinaca, uključujući one dobijene od privatnih kompanija, moraju se koristiti na otvoren i transparentan način, naučno neophodan za ograničavanje širenja bolesti, ograničen u trajanju, podložan nezavisnom nadzoru i zaštićen od drugih komercijalnih i državnih primjena, kao što su sprovođenje zakona i sprovođenje imigracione politike;
4. Sloboda medija je posebno bitna u kriznom periodu. Ne smije postojati državna cenzura ili neka druga nepotrebna ograničenja slobodnog protoka informacija. Moraju se uložiti svi napori da se osigura i održi pristup internetu i drugim komunikacijskim platformama. Krivične kazne za distribuciju lažnih informacija nesrazmjerne su i podložne proizvoljnoj primjeni i zloupotrebi. Umjesto toga, vlast bi trebala da se suprotstavi širenju neistinitih podataka pružanjem jasnih, tačnih i ažurnih informacija;
5. Treba preduzeti svaki ostvarljiv korak kako bi se zaštitilo organizovanje slobodnih i poštenih izbora, uključujući prilagođavanje pravila o registraciji birača i procedura na biračkim mjestima, podsticanje prijevremenog glasanja i omogućavanje glasanja putem pošte ili drugih načina glasanja na daljinu, gdje integritet glasanja može biti osiguran. Odgađanje izbora treba da bude samo krajnje sredstvo, i treba da bude podržano zakonom i širokim konsenzusom političkih snaga i nezavisnih stručnjaka.