Na hrvatskoj televiziji RTL sinoć je emitovan prilog, a potom je uslijedilo i gostovanje uživo, na temu kasarne Čerkezovac i odlaganja radioaktivnog otpada u ovu bivšu kasarnu JNA. On je i savršeno dočarao koliko hrvatska država, mediji i, najbitnije, javnost percipira ovu temu kao problem koji iritira cijelu BiH. Koji je, na kraju krajeva, paradoksalno, ujedinio sve ljude i nacije ove podijeljene države u nepodijeljeno mišljenje da je nedopustivo da radioaktivni otpad iz Hrvatske bude skladišten tik uz granicu sa BiH, tik uz Novi Grad, tik uz rijeku Unu.
https://www.facebook.com/greenteam.ng/videos/1771431296328451/?t=1
Počnimo redom, “bard” hrvatskog novinarstva Zoran Šprajc kao neko ko se, barem formalno, predstavlja kao novinar koji svima može skresati sve i koji se ne boji pritisaka, baš nijednom u svojoj, njemu svojstvenoj, epskoj najavi priloga novinara Gorana Latkovića nije niti spomenuo problem sa BiH. Kao ni u odjavi. Niti je Latković spomenuo taj problem. Da prilog, označen kao “ekskluziva”, nije u potpunosti idiličan (jer ipak je u pitanju nisko i srednje radioaktivni otpad iz CIJELE Hrvatske, uključujući i otpad iz Nuklearne elektrane Krško), pro forme uzete su izjave par mještana koji su, eto, protiv toga.
Pri tom postoji čitava grupa ljudi iz Hrvatske, organizovana u neformalnu FB grupu “NE nuklarnom otpadu u Dvoru”. Savo Vukelić, administrator ove grupe koja broji preko 800 članova, istakao je podršku saborskom zastupniku i gradonačelniku Petrinje Darinku Dumboviću, kao nekome ko se nesumnjivo protivi odlaganju radioaktivnog otpada u bivšu kasarnu Čerkezovac.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
“Oglušujući se na pozive i reakcije stanovništva Banovine i Sisačko-moslavačke županije HDZ-ova Vlada i županijska vlast i dalje provode aktivnosti za izgradnju Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada u nekadašnjoj vojarni Čerkezovac na Trgovskoj gori. Danas su u Fondu za financiranje razgradnje NE Krško otvorene ponude za posao izrade dokumentacije i provedbu aktivnosti za ishođenje dozvola za gradnju tog centra u Čerkezovcu, vrijednog 19,26 milijuna kuna (bez PDV-a) kao da mi ovdje na Banovini ne postojimo. Za njih smo samo statistika i broj! Sramota! Sramotno su iskoristili vrijeme pandemije COVID-a 19, objavili natječaj i sad pred izbore donose ovakve teške odluke, odluke kobne za ovaj narod”, napisao je nedavno Dambović.
“Već pet godina građani Sisačko-moslavačke županije zajedno sa susjedima iz Bosne i Hercegovine daju jasno do znanja da NE ŽELE i NE DOZVOLJAVAJU radioaktivni otpad na svojoj zemlji, na zemlji od koje žive, koja znači budućnost njihovoj djeci”, spomenuo je Dambović konflikt oko ovog pitanja između Hrvatske i BiH.
“Doajen” Šprajc je u svojoj najavi spomenuo i da su, u vezi sa planom odlaganja radioaktivnog otpada u Čerkezovac kroz decenije, jer taj plan nije od skora, mnogi “nailazili na žestok otpor lokalnog stanovništva premda su sva istraživanja i ispitavanja pokazivala da je to najsigurnija lokacija u Hrvatskoj”.
Postavlja se pitanje, koja su istraživanja u pitanju, jer novinar, a pogotovo urednik, ne bi smio da ovakvu rečenicu, izrečenu vjerovatno od strane HR vlasti, prihvati zdravo za gotovo. Kako je moguće da je ovo najbolja lokacija, ako je plan da se radiokativni otpad smjesti uz nacionalni park susjedne države, svega par kilometara od opštine u drugoj državi, nedaleko od velike rijeke?
Ipak, uredništvu RTL-a je očito bilo najbitnije da budu prvi, tj. da prvi objave ekskluzivne snimke ove zloglasne kasarne u kojoj, po Šprajcovim riječima, nije ušla nijedna novinarska ekipa unazad dvadeset godina.
Nadamo se da će i vlasti u Srpskoj i BiH pogledati ovaj prilog, čisto da vide koliko su se HR vlasti “uplašile” prijetnji Staše Košarca i Srebrenke Golić, ali i da vide koliko je to izignorisano od strane medija u Hrvatskoj.
Hrvatska vojska je kasarnu napustila krajem prošle godine, a u vlasništvo Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško preuzet je od Ministarstva zaštite okoliša i energetike u martu ove godine.
Da je sve već detaljno isplanirano vidimo i iz izjava Gorana Kukmanovića, voditelja uspostave Centra za RAO.
“U ovakvim skladištima, govorimo o identična dva skladišta će se skladištiti institucionalni i drugi radioaktivni otpad iz Republike Hrvatske. Jedno skladište će biti rekonstruirano i namijenjeno za prihvat i karakterizaciju i dodatno eventualno pospremanje institucionalnog radioaktivnog izvora u kontejnere, spremnike. Drugo skladište će biti isključivo za skladištenje isključivo takvog otpada”, rekao je Kukmanović novinaru RTL-a.
“Hrvatska još mora uskladištiti svoju polovinu iz Nuklearke Krško, a to je oko 3000 kubika srednje i nisko radioaktivnog otpada. Za njega će biti izgrađeno potpuno novo skladište u krugu bivše vojarne. Rok za preuzimanje je od 2023. do 2025. i do tada sve mora biti gotovo”, navodi se u prilogu RTL-a.
Da ne bude sve puka idila, svoj stav je iskazalo i nekoliko građana Dvora.
“To ništa nije transparentno. Javne nabave su takve da kažu da je transparentno, ali to je tako da moramo imati korisnički račun da bismo došli do tih informacija šta oni hoće, šta oni planiraju i koje su njihove daljnje radnje. Samim tim to znači da je svatko uskraćen za informaciju šta se tamo dešava”, rekla je Anita Kolarec iz Stožera za obranu od radioaktivnog otpada Općine Dvor.
“Tu budu išli ti kamioni s tim teretom, znači mi ćemo ostati i bez puteva. Ovu svoju hranu bojat ćemo se jesti jer to će biti sve ozračeno”, rekla je Dobroslava Vujanović iz Dvora.
Nakon TV priloga, Šprajc je ugostio Hrvoja Prpića, direktor Fonda za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško, koji je najveći dio vremena, potaknut prilogom novinara koji je obišao Čerkezovac, objašnjavao svekolikom puku i Šprajcu razliku između radioaktivnog i nuklearnog otpada, što je u najmanju ruku – neozbiljno.
Nakon toga Prpić je i to malo kritike iz navedenog priloga “popljuvao” argumentima da nije istina da mu se “ne sviđa npr. komentar da se ne radi transparetno i da se ne zna kakva je to javna nabava”.
“Mi smo tražili članove lokalne zajednice da budu članovi povjerenstva i da zajedno s nama provode javnu nabavu i da svjedoče procesima koji se događaju. Za taj objekt koji još moramo izgraditi, ovo je samo dio objekta, dobiti građevinsku dozvolu. Da bi došli do nje morate dobiti prethodno lokacijsku, prije toga morate napraviti studiju utjecaja na okoliš, a da bi to napravili na takvom jednom lokalitetu morate napraviti istražne radnje, dakle geološka bušenja…”, rekao je Prpić.
Šprajc je zabrinuto pitao da li će proći opet još 20 godina za sprovođenje plana u djelo, odnosno kad se očekuje, konačno i praktično, skladištenje radioaktivnog otpada u Čerkezovac.
“Neće proći 20 godina, to je otprilike tri godine predviđeno u našem hodogradmu do kad to mora biti gotovo, završena sva ispitivanja i studija utjecaja na okoliš koja se provodi zbog nas u Hrvatskoj, ali i prekogranične suradnje”, objasnio je Prpić.
Kad već neće Šprajc, Prpić se dotakao građana BiH ali i same BiH, odnosno protivljenju druge države odlaganju radioaktivnog smeća tik uz njenu granicu. Istina, samo indirektno.
“Ljudima izaziva to razne strahove. Ljudima izaziva iracionalne strahove. Imate neke političare koji koriste, da ćemo uništiti kestenove šume, da će nestati meda, da će uništiti pčelarstvo, OPG-i. Međutim, ono što je svugdje u svijetu poznato da nema nikakvih štetnih utjecaja ovakvih vrsta i nema razloga da ljudi strepe da će se uništiti život. Imate poruke s druge strane granice, 250.000 ljudi ostaje bez pitke vode. Ja bih uvijek volio da mi objasnite kako će ostati bez vode, ali taj odgovor ne možemo dobiti”, kazao je Prpić, ne spominjući uopšte dčinjenicu da je država, a ne samo tih 250.000 građana, izričito protiv odlaganja radioaktivnog otpada tik uz Novi Grad.
I to je ukratko to. Toliko o tome koliko građane ove zemlje doživljavaju pojedini mediji, “bardovi” novinarstva, hrvatska država, stručnjaci iz oblasti odlaganja radioaktivnog otpada.
Srećom, mi za sve imamo rješenje. Sreća pa su naši političari umješni, ali i inovativni.
Pravićemo i mi odlagalište nuklearnog otpada iznad Trebi… pardon, Dubrovnika.
GERILA.info
