Veoma zavisna od turizma i evropskih investicija, regija Zapadnog Balkana tone u recesiju. To je situacija koja bi mogla oslabiti demokratiju.
Francuski Le Monde u vikend izdanju donosi priču o krizi prouzrokovanoj koronavirusom kroz koju prolaze zemlje Zapadnog Balkana. Posebno je pogođen sektor turizma. Mnogobrojni hoteli širom regije morali su otkazivati rezervacije zbog epidemije koronavirusa dovodeći se na ivicu egzistencije. Kako bi opstali, morali su otpuštati radnike. Da sve bude još teže, mnogobrojne male porodične firme zavise od hotela i turista koji odsjedaju u njima, tako da kriza nije pogodila samo velike hotele nego i male preduzetnike koji žive od turista. Ukoliko se kriza nastavi, mnoge male firme, ali i hoteli, moraće se zatvoriti.
Mnoge zemlje regije se suočavaju sa drastičnim padom broja turista što u značajnoj mjeri utiče na njihov BDP. Prijeti opasnost od bolne recesije, posebno što se koronavirus ne smiruje, naprotiv, u posljednjih mjesec dana zabilježen je veći rast novozaraženih nego u jeku epidemije, što ugrožava ne samo privredu, nego i zdravstveni sistem. Zemlje regije su doživjele kolaps i u putničkom saobraćaju zbog zatvorenih granica.
Zapadni Balkan je u veoma teškoj situaciji. U svim zemljama se očekuje veliki pad BDP-a, negdje čak i do 8%, kao npr. u Crnoj Gori i Hrvatskoj, prema prognozi MMF-a.
Da nesreća nikad ne dolazi sama, zemlje Zapadnog Balkana su se mogle uvjeriti ove godine. Nakon ratova devedesetih godina prošlog vijeka, zemlje regije su se uz međunarodnu finansijsku pomoć počele oporavljati sve dok cijeli svijet nije zadesila ekonomska kriza 2008. godine. Taman što se počeo oporavljati od ekonomske krize iz 2008. godine, nova nesreća je zadesila region u vidu pandemije koronavirusa.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Koronavirus je u značajnoj mjeri omeo oporavak i razvoj regiona koji pati od strukturalnih problema. Države nastale raspadom bivše Jugoslavije još uvijek su, zbog složene prošlosti, slabo povezane jedna sa drugom u pogledu infrastrukture i trgovine. Nepovjerenje između država regije usporava uspostavljanje regionalnog zajedničkog tržišta od kojeg bi sve države Zapadnog Balkana imale koristi.
Da stvar bude još gora, nivo korupcije je veoma visok, dok se javnim preduzećima loše upravlja. Pored toga, ekonomija ostaje veoma zavisna od direktnih stranih investicija iz Zapadne Evrope. Rijetke su zemlje, kao npr. Slovenija ili Srbija, koje su poslije raspada Jugoslavije zadržale značajnu industrijsku bazu. Posljednjih godina fabrike u zemljama regiona se integrišu u njemačke proizvodne lance, posebno u automobilskom sektoru.
Zavisnosti regiona doprinosi i činjenica da donacije dijaspore, od kojih zavisi egzistencija domaćinstava, čine značajan dio nacionalnog BDP-a. One u prosjeku iznose 10% do 15% BDP-a, a njihov doprinos ekonomiji regije će vjerovatno pasti zbog porasta nezaposlenosti na Zapadu, kao i manje mobilnosti radnika. Lokalni nivo siromaštva prelazi 20%, dok je prije pandemije stopa nezaposlenosti već iznosila 10% u Srbiji ili 25% u Crnoj Gori.
I to uprkos masovnoj emigraciji. Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, skoro 20% građana Zapadnog Balkana danas živi van svoje matične države. Početkom 2000-ih u regionu je postojao jedan vid euforije, vođen nadom u bolje dane i blizinu EU. Kriza iz 2008. razbila je euforiju u zemljama regiona.
Umorni od korupcije i besperspektivnosti, mnogi mladi pakuju kofere kako bi svoju sreću potražili na drugom mjestu. Odliv stručne radne snage posebno je izražen u medicinskom sektoru. Tri stotine ljekara napusti Bosnu i Hercegovinu svake godine, a više od 10.000 ljekara iz BiH danas radi u Njemačkoj. Što kvalifikovaniji mladi ljudi odu, to će biti manje dostupnog talenata za lokalnu reformu ekonomije i političkog sistema, upozoravaju stručnjaci.
Kako bi prevazišle krizu, vlade u zemljama regiona su najavile hitne planove pomoći u rasponu od 1% do 6% BDP-a, uz garantovane kredite i podršku u platama. Takođe su od EU dobili pomoć u iznosu od 3,3 milijarde evra. Ako se pandemija stavi pod kontrolu, privreda bi trebala da se oporavi 2021. godine, kao i u ostatku kontinenta.
Nakon saniranja posljedica krize, region će se suočiti sa problemom održivog rasta, posebno zbog emigracije, upozoravaju stručnjaci. Stoga je teško premostiti jaz sa Zapadom. Danas je bogatstvo Albanije po glavi stanovnika ekvivalentno 31% prosječnog evropskog nivoa. U Sjevernoj Makedoniji taj procenat iznosi 38%, 41% u Srbiji i 50% u Crnoj Gori. Prema stopi rasta prije krize, zemljama regije bi prema Svjetskoj banci trebalo više od šest decenija da dostignu evropski prosjek.
Kako bi se izvukle iz te zamke i ubrzale konvergenciju, zemlje Zapadnog Balkana će morati da pronađu drugi model rasta. Niska cijena rada više nije dovoljna za privlačenje investitora. Reforme su ključne za inovacije i poboljšanje poslovnog okruženja. Bez toga, jaz između zemalja Balkana i EU članica bi se mogao proširiti još više.
Geopolitički ulozi su ogromni u ovom malom regionu na razmeđu kontinenata, gdje demokratska tranzicija ostaje krhka, dok Rusija i Kina sve više utiču na zemlje Zapadnog Balkana, posebno u Srbiji. Vlasti u zemljama regiona su iskoristile pandemiju kao izgovor kako bi još više urušile javne slobode. Ovdje je ugrožen kredibilitet EU. Za nju izazov nije samo stabilizacija lokalne ekonomije, nego i nastojanje da dokaže da je sposobna da podstiče implementaciju demokratskih vrijednosti koje brani na svojim granicama, zaključuje se na kraju teksta.
[pdf-embedder url=”http://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/07/lemonde120720.pdf”]
