Saopštenje Udruženja roditelja hendikepirane djece i omladine „Leptir“ Srebrenica povodom seksualnog nasilja nad djevojkom sa poteškoćama u razvoju i umanjenim intelektualnim i fizičkim sposobnostima objavljeno na sajtu despotovina.info.
15. jula 2020 god. oko 14 časova u Bratuncu izvršeno seksualno nasilje nad M.R. djevojkom od 20 godina sa poteškoćama u razvoju i umanjenim intelektualnim i fizičkim sposobnostima. Nasilje je izvršio blizak rođak porodice D. J. koji živi u neposrednoj blizini njihove kuće. Iako M. R. ima 20 godina, mentalno je na nivou djeteta uzrasta 5 godina i fizičke konstitucije 10-togodišnjakinje.
Osumnjičeni D. J. vukao je nasilno djevojčicu u obližnji šumarak iznad kuće. Ona je vrištala i njene krike i plač čuli su stric i majka.
Obavješteni su policija i Tužilaštvo, izvršen je ljekarski pregled i provedeni su prvi koraci istrage. Osumnjičeni, i na djelu zatečeni, počinilac nasilja zadržan je u policiji 24 sata i pušten na slobodu. M. R. je nakon izjave policiji i ljekarskog pregleda puštena kući.
Silovanje je spriječeno na vrijeme i dalja zaštita je izostala. Za sve se život vratio u normalu ali porodica i građani Bratunca s pravom se pitaju da li je to sve što može da se uradi za zaštitu djevojke sa invaliditetom, žrtve pokušaja silovanja? I kako da svi nastave normalan život u situaciji kada i počinilac silovanja živi na nekoliko metara od njihove kuće.
Porodica i njihove komšije krajnje su uznemireni. Otac i majka se plaše kako će reagovati kad ga sretnu, plaše se za bezbjednost svoje djece. Žive u izolaciji, dok se nasilnik slobodno šeta oko njihove kuće. Sklon je alkoholu i agresivan.
Slučaj pokušaja silovanja M. R. još jednom je pokazao da žena sa invaliditetom u sistemu i zakonima nema. Кad su žrtve teških krivičnih djela, što pokušaj silovanja jeste, krivično-pravna zaštita za njih je ista kao i za druge žrtve ovog krivičnog djela.
Sa djevojkom uzrasta djeteta nije razgovarao stručnjak psiholog koji zna kako se i kojom metodom uzima iskaz od djece sa poteškoćama u razvoju. Strahove porodice od ponavljanja nasilja niko nije uzeo u obzir.
Кao žrtve zločina nemaju socijalna ni posebna zdravstvena prava i izjednačene su sa zdravim punoljetnim žrtvama silovanja koje su takođe nezaštićene.
U Republici Srpskoj nema nijednog kriznog centra za žrtve silovanja i sigurne kuće preuzimaju ovu funkciju u situacijama seksualnog nasilja nad maloljetnim žrtvama. Za policiju i sve druge institucije M. R. nije maloljetna, ona ima 20 godina bez obzira na sve smetnje u razvoju.
Naizgled, niko nije kriv za nečinjenje i svi su poštovali zakon.
Mi roditelji iz URHDIO „Leptir“ smo spremni i na ulicu da izađemo kako bi zaštitili svoju djecu jer ovo nije prvi slučaj u Bratuncu, kad se radi o djeci i mladima sa poteškoćama u razvoju, da se zataška i da se ćuti. U slučaju M. R. policija i Dom zdravlja nisu obavijestili ni Centar za socijalni rad.
Pitamo se kakvu poruku šaljemo javnosti? MOŽETE SILOVATI NAŠU DJECU, INSTITUCIJE VAM NE MOGU NIŠTA JER DJECA I MLADI SA POTEŠКOĆAMA U RAZVOJU I NJIHOVI RODITELJI NISU VALIDNI SVJEDOCI!
Ili, možemo se pozvati na Кonvenciju Savjeta Evrope o suzbijanju i sprečavanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici koju smo ratifikovali i koja nalaže i sudskoj i zakonodavnoj i izvršnoj vlasti da s dužnom pažnjom postupaju u svim situacijama nasilja prema ženama i djevojčicama, a naročito ako su u pitanju ranjive grupe kao što su žene sa invaliditetom.
U situaciji M. R. procjena rizika po bezbjednost žrtve bila bi dobar početak, nakon saslušanja djeteta od strane stručnog psihologa i angažmana Centra za socijalni rad. Možda bi se tada došlo do mjera zaštite ili zabrane, nasilnik bi bio upućen na obavezno liječenje i koristili bi se drugi instrumenti iz navedene Кonvencije, kao i iz domaćih zakona.
Žena sa invaliditetom u BiH ima oko 55 542 i sigurni smo da svaka trpi neki oblik nasilja. M.R. nije usamljena priča za koju sistem u jednom trenutku nije imao odgovor. Ona samo ogoljeno pokazuje kakav je položaj djevojčica i žena sa invaliditetom.
Predsjednica udruženja:
Željka Кatanić
