Ove godine se navršava tri decenije od prvih višestranačkih izbora koji su održani 1990. godine. U praskozorje raspada bivše države, mnogi su u izborima vidjeli priliku da re raskine sa komunističkom prošlošću. Drugi su u izborima vidjeli šansu za svoje etničke/nacionalne grupe. Treći su, opet, vjerovali da su prvi demokratski izbori na ovim prostorima prilika za razvoj demokratije. Ispostaviće se da su ovi posljednji bili u velikoj zabludi. Kako su pobijedile na prvim izborima i zemlju uvele u krvavi sukob, etnonacionalne stranke i dan danas pobjeđuju na izborima, osvajaju vlast i dalje šireći strah i mržnju kao i devedesetih, bez obzira na to kako se nominalno predstavljaju, kao narodne, socijalističke, nacionalne, socijaldemokratske ili samo demokratske stranke. Razlikuje se samo forma, suština je ista.
Gerila je razgovarala s novinarima koji su pratili prve višestranačke izbore u Bosni i Hercegovini 1990. godine. Bili su upoznati sa cjelokupnom političkom situacijom u tom periodu pa nas je zanimaalo mogu li izvući paralale sa današnjim izborima, uopšte sa političkom situacijom u BiH. Da li se i šta promijenilo u načinu rada stranaka? Svi izbori od tada su za nas najavljivani kao sudbonosni. Gdje nas je ta sudbina dovela?
Branislav Božić, koji je 1990. godine bio urednik rubrike za unutrašnju politiku u dnevnom listu “Glas”, ističe da su za one koji učestvuju u izborima svaki izbori sudbonosni jer oni tako kreiraju svoje karijere. Naglašava da su se prvi višestranački izbori događali u vrijeme raspada velike države.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
“Raspad se događao po etničkom principu. To je bilo praktično nacionalno prebrojavanje. Naravno, bilo je tada ogromnih emocija, slutilo se da će vjerovatno biti veće drame od samih izbora, što se i dogodilo, dogodio se rat. Mi novinari smo rezultat izbora znali unaprijed, samo smo ga poredili sa popisom stanovništva. Dakle, za svaku opštinu i za BiH, i praktično tako je to i završilo”, ističe Božić.
Što se današnjih izbora tiče, Božić ističe da bez obzira kakvo je političko rješenje u BiH, postoje tri kompaktne, zaokružene nacionalne teritorije.
“Unutar tih terotorija se događa neka vrsta demokratije, ali ona je više vulgarizovana, ona je primjerena našim balkanskim navikama, našem folkloru. Što se odnosa između etničkih, odnosno nacionalnih grupa tiče, i dalje je prisutno međunacionalno nadgornjavanje. Vi ste vidjeli da je jedna od najvažnijih karakteristika ovih lokalnih izbora bila ta da su tzv. velike nacionalne teme opet bile važne i one su opet natkrile sve lokalne probleme. Dakle, ništa nije bilo važno lokalno, nego su bile važne nacionalne priče, i to će tako još dugo trajati. To ne treba personalizovati, ne treba govoriti kada bi otišli ovi političari došli bi drugi pametniji. Ne bi. Došli bi slični njima”, naglašava Božić.
Božić na kraju ističe da smo nakon rata oponašali tzv. veliki demokratski svijet. Ali u principu mi ovdje uglavnom vulgarizujemo cijelu priču i unosimo dramu tamo gdje je i nema.
Milkica Milojević, koja je početkom devedesetih radila kao novinarka u “Glasu”, smatra da su se u posljednjih 30 godina neke stvari promijenile, ali da je u suštini sve ostalo isto i da i dalje “tapkamo u mjestu”.
“Kad se sjetim devedesetih, kad je izbio rat u Nagorno Karabahu, kod nas su pobijedle nacionalne stranke i nacionalističke ideologije. Ljudi su pričali jedno među sobom a glasali su drugačije. Mi smo sa velikim nadama dočekali devedesete. Ja sam tad bila novinarka u “Glasu”, pratila sam izbore, bila sam već u zrelim godinama, nisam bila dijete da nisam shvatala šta se dešava. Mi smo svi sa velikom nadom iščekivali višestranačke izbore naivno vjerujući da višestranačje samo po sebi donosi demokratiju i bolji život. Ispostavilo se da nije tako. Svi su tada javno govorili da će glasati za Reformiste Ante Markovića. Reformisti su dobili, kako gdje, recimo u Banjaluci četvrtinu glasova, negdje manje, negdje više, ali su ubjedljivo pobijedile nacionalne stranke i nacionalističke ideologije. I dan danas te ideologije i te stranke su na vlasti”, ističe Milojevićeva.
Naglašava da smo krvavo platiili izbore 1990. godine i da se u suštini ništa nije promijenilo od tada.
“Tada je pobijedila SDA Alije Izetbegovića, danas SDA vodi njegov sin. Devedesete je pobijedio SDS, vodeća stranka srpskih patriota ili nacionalista, danas je SDS takođe značajna stranka, međutim tu ideologiju SDS-a vješto su preuzeli, ukrali reformisti Ante Markovića u liku današnjeg SNSD-a. Reformisti Ante Markovića u liku esenesdeovaca su preuzeli tu nacionalističku matricu, ne zato što u nju vjeruju, nego zato što su oni biznis opcija koja je prepoznala da je to roba koja se najbolje prodaje. HDZ je pobijedio devedesete, pobjeđuje i danas i nema nikakvu značajniju konkurenciju u hrvatskom biračkom tijelu”, ističe Milkica Milojević poredeći stanje 1990. godine i danas.
Naglašava da i dan danas postoji srpsko, hrvatsko i bošnjačko biračko tijelo. Čak i kada su lokalne teme u pitanju. Niko ne vodi brigu o tome kako popraviti kanalizacionu mrežu. Niko ne govori o umiranju sela, niko ne govori o tome da nema čestitog trotoara na pet kilometara od Banskog dvora u Banjaluci. Svi se “busaju u junačka prsa i pozivaju na nacionalne i državotvorne interese”.
“Nije se promijenilo to da građani i dalje nemaju jasne svijesti o tome koliki je kapital njihov glas. Ono što se promijenilo jeste da je unaprijeđena tehnologija krađe izbora. Ono što se takođe nije promijenilo od devedesete je tzv. funkcionerska kampanja, odnosno korištenje javnih resursa i javnih funkcija za svoju partijsku kampanju”, ističe Milojevićeva.
Međutim, naglašava da je ono što se promijenilo jeste veće učešće žena u politici. Devedesetih žene niko nije uzimao za ozbiljno, kao ni u kasnijim periodima. Pod uticajem i pritiskom stranaca to se promijenilo.
“Danas imamo veće učešće žena u politici, imamo veću osjetljivost za marginalizovane grupe, manjine. Žene su postale legitimni dio političkog diskursa, one su postale politička tema. Ali, naravno, u ostvarivanju istinskih ljudskih prava pa i političkih prava i tih kategorija građana još uvijek nismo daleko odmakli ali se tu ipak nešto dešava”, navodi Milojevićeva.
Prisjećajući se Ranka Zrilića, kandidata za člana Predsjedništva BiH koji je izgubio na izborima 1990. godine, Milkica Milojević ističe da se uvijek sjeti njega kad spomene Nagorno Karabah.
“Ranko Zrilić je izgubio na izborima za Predsjedništvo BiH. Ja sam bila na press konferenciji kada je održao jedan jako emotivan govor u kojem je rekao: „U redu, ja sam igubio izbore, a mi ćemo sada imati Nagorno Karabah u BiH, odnosno u Jugoslaviji“. Onda smo svi mi ostali kao ukopani. Kakav Nagorno Karabah? Međutim, bio je Nagorno Karabah. I po tom Nagorno Karabahu se njega sjećam”, prisjeća se Milojevićeva.
Što se ljudskih prava tiče, poredeći situaciju početkom devedesetih i sada, Milkica Milojević ističe da smo tada imali manje prakse, manje saznanja šta su nam prava, jer se o ljudskim pravima još nije govorilo.
“Danas ipak više znamo. Lakše je bilo vladati u doba prije interneta, u doba kad je jednopartijski sistem bio tek napušten. Danas imamo više mogućnosti da više znamo i više mogućnosti da budemo slobodni, ali se vrlo lako odričemo svoje slobode”, naglašava milojevićeva na kraju.
Sumirajući stavove naših sagovornika, ali i uzevši u obzir realno kakva atmosfera vlada u BiH, teško je pretpostaviti da će ovi, kao i neki naredni izbori nešto suštinski promijeniti. Postoji mogućnost formalnih promjena, ali suštinske promjene koje će Bosnu i Hercegovinu izvesti iz mraka devedesetih, koji još uvijek obavija njene građane, teško da se mogu očekivati u narednom periodu. Do tada, imamo nekoliko opcija: da se i dalje pretvaramo da participiramo u istinskoj demokratiji, da uzmemo aktivnije učešće i pokušamo nešto promijeniti, da budemo kao i svi ili da se spakujemo i odemo odave. Naivno, surovo ili realno. Na vama je da odlučite.
Gerila.info
