Prošla su dva mjeseca otkako je Srđan Cvijić preminuo a njegova porodica i dalje traži odgovor na pitanje ko je odgovoran što kola hitne pomoći nisu izašla na intervenciju po pozivu da Srđanu nije dobro.
Podsjećamo, u noći sa 28. na 29. septembar Srđan Cvijić je dobio težak napad astme. Srđanov brat Nemanja je pozvao hitnu pomoć ali je od dispečerke dobio odgovor da “prošetaju” do Hitne pomoći. Nakon što joj je objasnio da mu se brat guši, da ne može ni disati ni hodati, ona mu je rekla da dođu taksijem. Nakon što su taksijem došli do Hitne pomoći, Srđana su primili i nedugo zatim kolima hitne pomoći odvezli na Urgentni centar. Pola sata nakon prijema u Urgentni centar, Srđan je preminuo, zvanično uslijed zastoja srca zbog nedostatka kisonika.
Nadležni nisu reagovali odmah po saznanju da je došlo do propusta. Međutim, nakon početne šutnje i ignorisanja problema, stvari su se pokrenule sa mrtve tačke. Srđanov brat Nemanja nam je u razgovoru potvrdio da je istražni proces u toku. Ističe da je u kontaktu sa Tužilaštvom koje je dobilo većinu dokumentacije. Naglašava da nema zamjerke na rad Tužilaštva, kao ni policije koja je do sada uzela izjave od nekoliko svjedoka i radi na prikupljanju materijalnih dokaza.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Međutim, naišao je na “zid šutnje” od strane “zdravstvenih institucija” – Ministarstva zdravlja RS, Doma zdravlja Banja Luka i UKC RS. Doduše, iz UKC-a i Doma zdravlja su stupili u kontakt sa njim, ali tek nakon izvještavanja medija o ovom slučaju.
“Stekao sam utisak da nijedna institucija, osim Tužilaštva i policije, nije uradila ništa dok mediji nisu počeli izvještavati o ovom slučaju. UKC, Dom zdravlja, Ministarstvo zdravlja, kome sam poslao otvoreno pismo, nisu uradili ništa dok mediji nisu izvršili pritisak. Na samom početku sam 2. oktobra poslao mejl Domu zdravlja, na koji prvo nisam dobijao odgovore, da bi upornošću i svakodnevnim slanjem upita zašto ne dobijam informacije, dobio odgovor od direktora da je pokrenut interni postupak, da će u skladu sa zakonom i njihovim internim procedurama pokrenuti istragu da se utvrdi činjenično stanje i da će me obavijestiti. Ja sam na to rekao OK, i čekao sam 11 dana. Nisam dobio odgovor”, ističe Nemanja.
Istražni proces
Okružno javno tužilaštvo Banja Luka je dostavilo Zahtjev za prikupljanje dokaza i obavještenja Policijskoj upravi Banja Luka. Policija je do sada saslušala određeni broj lica i dostavila traženu dokumentaciju. Tužilaštvo je poslalo zahtjev za dostavljanje dokumentacije i UKC-u. Dom zdravlja Banja Luka je primio žalbu Nemanje Cvijića 2. oktobra, nakon čega su proslijedili zahtjev za izjašnjenje osoblju Službe hitne medicinske pomoći. Šestog oktobra su proslijedili zahtjev za dopunu izjašnjenja. U toku je postupak utvrđivanja odgovornosti radnika povodom navoda iznesenih u žalbi. Od Sektora kriminalističke policije PU Banja Luka Dom zdravlja je 19. oktobra dobio zahtjev za dostavu dokumentacije, koju su dostavili tri dana kasnije. Početkom novembra, 3.11. policija je tražila dodatne podatke koje je Dom zdravlja dostavio 9. novembra.
Nemanja ističe da je sve vrijeme bio u kontaktu sa medijima, konkretno sa novinarima portala Mondo. Navodi da je čekajući odgovor na žalbu koju je uputio Domu zdravlja, medijima ispričao šta se desilo, prije svega zato što su on i njegova porodica smatrali da je nedopustivo da hitna pomoć nije htjela izaći na intervenciju.
“Bez obzira da li bi izlazak hitne pomoći spasio mog brata ili ne, sama ta činjenica da nisu htjeli izaći je porazna, a nije da nisu mogli pošto su imali vozila a mi smo još bili na Paprikovcu. Znači nismo bili negdje daleko da mogu reći „treba nam 20 minuta da dođemo“. Kada sam bio u kontaktu sa novinarima iz Monda dogovorili smo se da ću ja dati izjavu a da će oni poslati upit Domu zdravlja. Bukvalno, 15 minuta nakon što su poslali upit, mene su zvali iz Doma zdravlja i pitali da li sam voljan da dođem na sastanak. Do tog trenutka mi nisu uopšte odgovarali”, naglašava Nemanja.
Što se tiče sastanka sa direktoricom Doma zdravlja Banja Luka Nevenom Todorović, Nemanja ističe da je razgovor bio sasvim pristojan. Međutim, nije bilo suštinskih rezultata nakon sastanka.
“Nije bilo nikakvih ponuda, osim što mi je davala savjete šta mi kao porodica možemo uraditi, odnosno da pored žalbe njima, uputimo žalbe i Gradu koji je odgovoran za rad Doma zdravlja, i da uputimo žalbu Ministarstvu zdravlja, pošto je Ministarstvo takođe odgovorno za njihov rad. Međutim, postavlja se pitanje zašto bih ja uopšte trebao da šaljem žalbe njima? Valjda je ona kao direktorica direktno odgovorna za tu instituciju, odnosno ona je trebala uputiti žalbu na eventualne propuste od strane Grada ili Ministarstva, ako ćemo pričati o manjku sredstava, vozila ili čega god”, smatra Nemanja.
Pored savjeta da uputi žalbe Gradu Banjaluka i Ministarstvu zdravlja RS, Nemanji je rečeno da može podnijeti privatnu tužbu protiv N.N. lica zbog zanemiravanja obaveza i neizvršavanja radnih zadataka, uzevši u obzir da Dom zdravlja ne smije dati ime i prezime dispečera. Nemanja ističe da razumije princip tajnosti, ali naglašava da bi to bilo neprihvatljivo za njega i porodicu.
“To ne treba da bude privatna tužba. To je odgovorno lice koje radi u javnoj ustanovi. Ja se ne žalim protiv te i te osobe, već na njen rad. Tada sam još uvijek bio u šoku, sada malo bolje shvatam šta se dešava i da postoji realna mogućnost da je to bio pokušaj skretanja i bježanja od odgovornosti, iako je ona sve vrijeme govorila da ona stoji tu kao odgovorno lice, kao direktor, da ne bježi od odgovornosti”, navodi Nemanja.
“Bez medijskog pritiska se ništa ne dešava”
Nekoliko dana nakon prvih medijskih izvještaja, Nemanja je dobio poruku od novinara iz Monda da je jedan portal kontaktirao Tužilaštvo s ciljem informisanja o slučaju, na šta je Tužilaštvo poslalo odgovor da nisu bili uopšte upućeni i da su tog trenutka, kad su primili upit, pokrenuli postupak.
Srđan Cvijić. FOTO: porodični album
“Tužilaštvo je odmah nakon što je portal objavio novinski članak pokrenulo postupak da se to istraži. Tek na upit novinara je pokrenut postupak, nijedna institucija nije uputila zahtjev Tužilaštvu. Policija takođe nije bila upućena dok Tužilaštvo nije tražilo od njih da prikupljaju dokaze i da uzimaju izjave svjedoka”, naglašava Nemanja.
Svjesni da ne mogu vratiti Srđana, Nemanja ističe da njega i porodicu nijedan rezultat Tužilaštva ne može utješiti. Međutim, ono što trenutno pokušavaju je da se utvrdi odgovornost institucija.
“Ako se dođe do zaključka da je dispečer bio kriv, onda on treba da bude kažnjen po zakonu, ali da se to ne shvati da je to jedna osoba koja je napravila grešku a inače se problemi ne dešavaju. Ne. Problem je što se dešava konstantno. Jedan te isti problem. Hitna pomoć jednostavno ne želi da dođe na poziv, što je neprihvatljivo. Stičem utisak da, iako ne mora da znači, ako Tužilaštvo odluči da nema elemenata krivičnog djela, ako se zatvori slučaj, da će Dom zdravlja reći „evo, Tužilaštvo, sudski vještaci su odlučili da nije bilo elemenata krivičnog djela, nećemo uraditi ništa“, što je nedopustivo. Možda to vozilo hitne pomoći ne bi spasilo moga brata, ali ta činjenica da oni nisu ni pokušali i da je normalno da oni ne pokušaju, to je problem”, naglašava Nemanja.
Sistemski problem
Nemanja navodi da je njegova porodica još jednom imala neprijatnosti sa radnicima hitne pomoći. Naime, kada su namjeravali da saopšte njegovim roditeljima šta se desilo, rođaci i komšije su kontaktirali hitnu pomoć u Srpcu, gdje Cvijićevi žive, i pitali ih da li mogu doći kada budu saopštavali tužnu vijest. Nemanja ističe da su njegov rođak i komšija otišli u Dom zdravlja da ih obavijeste da postoji mogućnost da će roditeljima pozliti.
“Oni su njima navodno rekli da ako im bude loše da im daju bensedin. Kada su im rekli da je u pitanju smrt djeteta, da može biti šok, oni su rekli „ako ne pomogne, dajte im dva bensedina“, rekli su „budite spremni, ne zanima nas“. Tako je meni rečeno, nisam bio lično tu, ali nema razloga da ne vjerujem rođaku i komšiji”, ističe Nemanja.
Nemanja naglašava da je u otvorenom pismu koje je poslao ministru zdravlja Alenu Šeraniću naveo da je problem što je narod navikao na nerad, na nedogovornost, na drskost.
“Nama je sve to normalno. Normalno je da se poziv hitne pomoći odbije, da ne računamo na to uopšte. U suštini, ljudi se ne žale na te stvari zato što je to tako. To ne treba da bude tako i narod je donekle i sam kriv zato što se ne buni. Ja imam 26 godina i bukvalno ne znam da je nekada bilo drugačije. Vlast se mijenjala, ne govorimo samo o ovoj vlasti, ali uvijek je bilo isto. Ne radi se uopšte na tome da se popravi sistem. Ja vjerujem i znam da ima dobrih doktora koji stvarno rade svoj posao kako treba i vole ga raditi. Međutim, ima puno doktora koji jednostavno ne žele da rade svoj posao kako treba. Šta je uzrok tome? Da li su uzrok male plate ili nedostatak uslova, to nije naš problem. To nije na građanima da razmišljaju o tome. Mi plaćamo poreze svaki mjesec da bi imali tu uslugu, odnosno da bi imali zdravstveno osiguranje. Na državi je valjda da to reguliše. Ne na nama”, ističe Nemanja.
[pdf-embedder url=”https://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/11/nemanja-cvijic-otvoreno-pismo-ministru-seranicu.pdf” title=”nemanja cvijić otvoreno pismo ministru šeraniću”]
Nemanja naglašava da još uvijek nije dobio nikakav odgovor iz Ministarstva zdravlja. Takođe, nakon prvog kontakta, nisu ga više zvali ni iz Doma zdravlja.
Na sastanku sa direktoricom Doma zdravlja postavio je pitanje da li je hitna pomoć dužna da, bez obzira na sve, izađe na poziv, na šta je ona odgovorila da je problem veliki broj lažnih poziva.
“Rekao sam joj: “Zar hitna pomoć ne treba da izađe na poziv i onda eventualno ako se utvrdi da je poziv bio lažan, da se kontaktira policija da se kažnjavaju ti ljudi”. Onda je ona rekla: “Tako bi trebalo da funkcioniše, ali na žalost nije tako”. Da li je to moj problem, da li ja treba da se borim da se to mijenja ili neko ko je odgovoran za rad te službe? Ministarstvo ili ko god”, pita se Nemanja.
U vezi sa problemom u sektoru zdravstva, Miodrag Femić iz Strukovnog sindikata doktora medicine Republike Srpske je ranije za Gerilu rekao da je zdravstvo Srpske u posljednjih desetak godina ostalo bez resursa ali i bez ljudi koji su masovno napuštali i sistem i zemlju. Sindikat je mnogo puta do sada u posljednjih desetak godina upozoravao da je zdravstveni sistem pred kolapsom.
“Teško je bilo očekivati da zdravstveni sistem u Republici Srpskoj prođe bez problema ali za to najmanje treba kriviti zdravstvene radnike. Glavni krivci su oni koji vode zdravstveni sistem. Mi smo godinama upozoravali da se ulaže na gluposti, na razne garaže, bespotrebne tendere, umjesto da se ulagalo tamo gdje treba”, ističe Femić.
Novinar Goran Dakić smatra da je veliki problem taj što se pravo stanje i ne zna jer sve ono što javnost saznaje o stanju u zdravstvu jesu neprovjerene izjave pacijenata i službene konferencije predstavnika institucija na kojima se ne otkriva stvarno stanje.
“Ne znamo u kakvom je stanju UKC RS, jer sve što znamo jeste ono što nam “rukovodeći organi” saopšte na manekenskim konferencijama za štampu”, ističe Dakić.
Žrtveno jagnje
Nemanja Cvijić naglašava da su u cijelu priču oko utvrđivanja odgovornosti za smrt njegovog brata ušli bez političke pozadine.
“Ne zanima nas ni ime ni prezime, ni stranka. Sve vrijeme govorim, ni dispečer, ni direktor, ni ministar, mene apsolutno ne zanima ni ime ni prezime, mene samo zanima odgovorno lice, odnosno ona pozicija koju ta osoba ima. Hoće li te osobe donijeti promjenu? Ako donesu, odlično. Nemam ništa protiv, tako da ne ispadne da ja tražim nečiju glavu, nekoga od ministara, direktora. Ne, apsolutno me ne zanima. Ako će ti ministri, direktori ili bilo ko od odgovornih promijeniti nešto na bolje, odlično”, ističe naš sagovornik.
Na kraju, izražava bojazan, ako bi se utvrdila krivica dispečera, da taj dispečer ne bude žrtveno jagnje, da će taj dispečer da ispašta problem čitavog sistema.
“Ako se utvrdi krivica dispečera, u redu, dispečer je napravio problem, napravio je grešku, ali ta greška nije greška samo tog dispečera. To se dešava nažalost stalno, gotovo svakodnevno”, naglašava Nemanja.
