U aferi “Kiseonik” evidentno je da se mediji u moru informacija koje im serviraju Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, sa jedne i mediji bliski vlastima ujedinjeni sa političarima na vlasti, sa druge strane, ne snalaze najbolje. To je i logično, budući da se poljem distribucije i uvoza lijekova i medicinskih sredstava (a to nije isto, i ne tretira se tako) rijetko ko do sada bavio u svojoj novinarskoj karijeri.
Stanivuković je danas predočio neke od dokaza koje, prema njegovim riječima, potkrijepljuju njegovu tvrdnju i optužbu da se ne zna šta je korišteno kao medicinski kiseonik na UKC RS. Vlada RS, iako je to dva dana ranije uporno demantovala i najavila tužbe protiv mladog gradonačelnika, ipak je danas održala sjednicu koja je bila zatvorena za javnost i time dodatno raspirila sumnje u svoju nevinost, ali i nevinost Vlade Đajića, direktora UKC, kao i Stanislava Čađe, direktora firme TGT i bivšeg ministra policije.
Mediji su večeras objavili vijest da TGT ima rješenje kojim se firmi “TGT Tehnogas” Laktaši izdaje dozvola za stavljanje u promet lijeka – medicinski kiseonik, koje je potpisao Aleksandar Zolak još 2017. godine i koje važi do februara 2022.godine.
Međutim, problem je što firma TGT, prema dostupnim podacima na sajtu Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, nema Rješenje za promet lijekova koje izdaje Agencija. Firme TGT nema ni u Registru veleprometnika lijekova u BiH koji posjeduju dozvolu za uvoz i promet na veliko lijekova, ali ni na drugom registru veleprometnika lijekova u BiH koji posjeduju dozvolu za unutrašnji promet na veliko lijekova na koji se danas pozvao Stanivuković.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Problem i taj, što kiseonik koji je uvezla firma TGT nema kontrolu odrađene prve serije i kao takav nije smio biti pušten u promet, prema Pravilniku o zahtjevima dobre proizvođačke prakse u proizvodnji lijekova za humanu upotrebu Agencije za lijekove BiH, a kojeg su dužni da se pridržavaju svi koji se bave proizvodnjom i distribucijom lijekova i medicinskih sredstava u BiH, i o tome je Gerila već pisala.
Problem oko uvoza i distribucije kiseonika u BiH je i dublji, ako je to uopšte i moguće, od trenutne afere.
Uprava za indirektno oporezivanje BiH je objavila podatke gdje je čak 17 preduzeća uvezlo kiseonik u BiH prošle godine, ali je problem u tome što kiseonik nije na spisku roba koje su na režimu dozvola prilikom uvoza u BiH. Odnosno, ovoj instituciji nije poznatno da li je taj kiseonik korišten kao lijek ili je korišten u industriji.
U BiH su prošle godine kiseonik uvezli: „ADK“ Novi Travnik, „Bau Gartner“ Sarajevo, „IBP“ Zenica, „Interugo“ Prijedor, „Istrabenz“ Breza, „Kras“ Laktaši, „MB Frigo“ Sarajevo, „Messer“ Mostar, „Messer Tehnoplin“ Sarajevo, „New Tehnology“ Sarajevo, „Penny plus“ Vogošća, „PMP Jelšingrad“ Gradiška, „Servis Jelić“ Široki Brijeg, „Tehnogas“ Petrovo, „Teve varnost elektronika“ Visoko, „TGT“ Laktaši, „Wizz air“ Aerodrom Tuzla.
Iz Agencije za lijekove BiH su naglasili da je jedina firma koja je prometovala medicinskim kiseonikom prošle godine „Meser“ iz Sarajeva.
Milorad Dodik je, možda i refleksno, sve pripisao zavjeri opozicije koja je htjela da pogoduje firmi iz Federacije BiH, koja eto jedina ima sve validne papire.
Slobodan Vasković je na svom blogu objavio da je, prema njegovim infirmacijama, od 01.01.2021. -24.09.2021. ukupno uvezeno 8.162.446,23 kilograma kiseonika, u vrijednosti od 2.356.584, 26 KM. Od toga je u Srpsku uvezeno mnogo više od pola, čak 4.365.699,12 kilograma u vrijednosti od 1.334.857, 26 KM. Ta informacija zbunjuje kada se zna da FBiH ima duplo više stanovnika od RS.
Ovaj kiseonik je uvežen po tarifnom broju 2804 40 i to je jedini tarifni broj za kiseonik, i to budi sumnju da je riječ zaista o industrijskom kiseoniku, jer je, prema Vaskovićevim riječima, nemoguće da medicinski i industrijski kiseonik imaju isti tarifni broj.
Budući da nisu potrebne nikakve posebne dozvole za ovaj uvoz realno je pretpostaviti da je riječ o uvozu industrijskog kiseonika, jer je nemoguće da se “medicinski kiseonik”, koji je lijek, uvozi pod istim tarifnim brojem kao i industrijski kiseonik.
Dalje, navodi Vasković, sumnju na sve baca i cijena uveženog i prodatog kiseonika u Srpskoj. Prosječna cijena kilograma kiseonika uveženog iznosila je 0,3058 KM, dok je, primjera radi, dobojskoj bolnici prodavan po cijeni od 2,05 KM po kilogramu, odnosno 6,7 puta skuplje.
Vlada Republike Srpske održala je danas, u Banjaluci, 4. tematsku sjednicu na kojoj je razmatrana informacija o nabavci i korištenju kiseonika u JZU Univerzitetski klinički centar Republike Srpske i bolnicama u Republici Srpskoj.
“Vlada Republike Srpske zadužuje Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite da u saradnji sa Republičkom upravom za inspekcijske poslove i JZU Univerzitetskim kliničkim centrom Republike Srpske, u roku od 48 časova od donošenja ovog zaključka, obezbijedi uslugu laboratorije ovlaštene za ispitivanje kontrole kvaliteta kiseonika, a u svrhu pribavljanja nezavisne potvrde kvaliteta medicinskog kiseonika koji se koristi u ovoj ustanovi Zadužuju se Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite i JZU Univerzitetski klinički centar Republike Srpske da o izvršenoj kontroli kvaliteta obavijeste Vladu. Ovaj zaključak stupa na snagu danom donošenja”, naveli su u saopštenju Vlade RS nakon održane vanredne sjednice nakon koje nije bilo očekivane pres konferencije za medije.
U aferi “Kiseonik” je nejasno mnogo toga, ali jedno je savršeno jasno.
Isluženi vojnici režima, i kad mislite da su nestali i otišli u zaborav, oni će ispuzati u nekoj aferi poput ove. I potvrditi da ne znaju, ili ne mogu, raditi bilo šta što nema veze sa državom i narodnim parama. Tržište, ono slobodno (svjetsko ili evropsko), nije potrebno osvajati, kad već imaju uhodane veze i vezice kako da se dođe do nekog tendera od par miliona. I to čak i možda ne bi bio problem, samo po sebi, da svaki taj posao ili dil, nije na ivici regularnosti ili čak u dubokom kriminalu.
Ovaj put u središtu afere je jedan bivši ministar, i to ne bio koji, već ministar policije, odnosno reda. A pošto reda nema odavno, došli smo u situaciju da se ne zna ko pije, a ko plaća. Ko za šta ima dozvolu, potvrdu, rješenje. Kao ni to – da li je Alen Šeranić, kao aktuelni ministar zdravlja, odgovoran za bilo šta u svom resoru?!
GERILA.info
