Izvještaj Freedom Housa o stanju u BiH: Kriza, pogoršana situacija, neriješena pitanja

Rejting Nacionalne demokratske uprave opao je sa 2,00 na 1,75 zbog najteže krize sa prijetnjom secesije u nezavisnoj istoriji zemlje i konstantne institucionalne disfunkcije koju su posijali domaći politički akteri, a primjer je kontinuirani neuspjeh u formiranju vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine nakon izbora 2018. Rejting civilnog društva je opao sa 4,50 na 4,25 uslijed postepenog, ali izrazitog slabljenja civilnog sektora, koji je sve otuđeniji od javnosti, manje nego ikada reaguje na aktuelna dešavanja i sve je skloniji kooptaciji domaćih političkih aktera. Kao rezultat toga, ocjena demokratije u Bosni i Hercegovini je opala sa 3,36 na 3,29.

U 2021. godini bila je najteža politička kriza u Bosni i Hercegovini od kraja rata, sa nekoliko suprotstavljenih pitanja koja su skoro zaustavila demokratske procese u zemlji. Najveće problem stvorio je Milorad Dodik, član tročlanog predsedništva na državnom nivou i glavni lider bosanskih Srba. Nastavljajući da jača poziciju svoje stranke, Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Dodik je još jednom otvoreno osporio državne institucije u zemlji proglasivši jednostrani bojkot predstavnika bosanskih Srba. Odluka je uslijedila nakon što je Valentin Incko, odlazeći visoki predstavnik u julu donio zakon kojim se efektivno zabranjuje poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Dodik je odbacio Inckovu odluku, kao i opozicione stranke bosanskih Srba, a odrekao se i Inckovog nasljednika Kristijana Šmita, koji je preuzeo dužnost 1. avgusta.

Ono što je uslijedilo dodatno je pogoršalo stvari, pošto je Dodik najavio da će iskoristiti Narodnu skupštinu Republike Srpske — donji dom entitetskog parlamenta — da se povuče iz nekoliko institucija na državnom nivou kako bi se stvorila vlastita entitetska vlast, uključujući poresku i sudsku vlast, i, što je najproblematičnije, da se ponovo uspostavi Vojska RS. Uprkos Dodikovim tvrdnjama da traži mirno rješenje i jednostavno zahtijeva povratak prvobitnog Dejtonskog sporazuma, njegova najava izazvala je krizu u cijeloj državi, a mnogi te poteze vide kao preambulu sukoba. Iako je Dodikove želje pravno ili na drugi način nemoguće sprovesti u djelo, osjećaj da pokušava da stvori funkcionalno nezavisnu paradržavu u BiH podsjeća na ratnu republiku bosanskih Srba, a njegov prateći sitni populizam i eklatantno podmetanje straha ne može se posmatrati samo kao nastavak njegovog ranijeg remetilačkog ponašanja, već kao jasna eskalacija.

Dodik je potom nastavio sa svojim obećanjem u decembru tako što je NS RS glasala za predloge za nacrte entitetskih zakona koji bi omogućili RS da stvori sopstveno pravosuđe, poresku upravu i vojsku, iako je nakon cjelodnevne sjednice opozicija napustila NSRS u znak protesta. Koalicija SNSD-a i manjih partija imala je dovoljno glasova da pogura odluku, iako je sa šestomjesečnim zakašnjenjem došlo do nacrta zakona, kao i drugih izmjena entitetskog ustava. Iako će zakone najvjerovatnije osporiti gornji dom entitetskog parlamenta, a Ustavni sud BiH ocijeniti neustavnim, činjenica da je Dodik nastavio sa svojim prijetnjama bez obzira na velike kritike i pritiske kako domaćih aktera, tako i međunarodne zajednice, govori o njegovoj spremnosti da vodi još destruktivniju antidržavnu politiku 2022.

Još jedno veliko pitanje koje je izbilo u prvi plan 2021. godine bio je još neriješen izborni okvir uoči opštih izbora 2022. godine. Dok su zahtjevi da se provedu relevantne presude Evropskog suda za ljudska prava — prije svega u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine — godinama neuslišeni, glavna stranka bosanskih Hrvata, Hrvatska demokratska zajednica BiH, i njen Lider Dragan Čović, obnovili su nastojanje da se uvede preferencijalni sistem glasanja zasnovan na etnonacionalnoj većini u datoj izbornoj jedinici ili u suprotnom planiraju da u potpunosti bojkotuju izbore 2022. godine. HDZ BiH tvrdi da su izmjene Izbornog zakona na državnom nivou neophodne za očuvanje ravnopravnosti među etničkim grupama; međutim, čini se da argumenti oko odgovarajuće etničke zastupljenosti nadjačavaju svaki impuls da se stvori istinski demokratski izborni okvir koji bi konačno garantovao da svaki građanin može biti izabran na bilo koju funkciju, pokazujući na taj način da predložene promjene neće uspjeti da se pozabave većim političkim nejednakostima u zemlji.

Osiromašeno i već preopterećeno društvo u zemlji dodatno je uznemireno neuspjehom vlasti da obezbijede pravovremene vakcine protiv COVID-19 uglavnom zbog komplikovanog sistema BiH sa 14 različitih vlada, svakom sa različitim stepenom ovlašćenja, i nedostatkom ministarstva zdravlja na državnom nivou. Do trenutka kada je došlo do zabune oko toga ko treba da nabavi vakcine, zemlja je prošla kroz ogroman porast pozitivnih slučajeva, dok je broj smrtnih slučajeva — nekoliko puta veći nego tokom rata u BiH u nekim dijelovima zemlje — podstakao proteste u glavnom gradu Sarajevu u aprilu.

Nakon ostavke predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Milana Tegeltije u prethodnoj godini uslijedila je smjena glavne tužiteljke tog organa Gordane Tadić zbog profesionalne nesavjesnosti. S obzirom na to da je VSTV godinama patila od niza skandala i optužbi za korupciju, ovo je široko viđeno kao pozitivan potez, iako je postavljanje njene privremene zamjene, Milanka Kajganića, bilo ad hoc, interno rješenje za višegodišnji problem institucije u zadržavanju pouzdanih i stručnih kadrova.

Migrantska kriza nastavljena je i 2021. godine, a Amnesti internešenel i druge organizacije za ljudska prava su u januaru nakon zatvaranja kampa Lipa na sjeverozapadu BiH krajem 2020. godine apelovale na državnu vladu da odmah pruži pomoć za oko 2.500 ljudi kojima je nedostajalo najosnovnije sklonište. Međunarodna organizacija za migracije procjenjuje da je u BiH u svakom trenutku prisutno oko 10.000 migranata i izbjeglica zbog blizine zemlje Evropskoj uniji, ali postojeći kampovi imaju mjesta za samo oko polovinu ovog broja, uz izvještaje pokazujući da hiljade žive u improvizovanim okolnostima u područjima koja se graniče sa Hrvatskom. Međutim, to nije spriječilo uobičajeno pregovaranje o odgovornosti između različitih nivoa vlasti, dok je Dodik učvrstio svoj stav da izbjeglicama neće biti dozvoljen ulazak u RS; u međuvremenu, povećana ksenofobija među lokalnim stanovništvom dodatno ugrožava živote onih kojima je potrebna pomoć.

Kako su se rasprostranjeni zastoji povećavali tokom godine, pitanje emigracije, uglavnom među mladim i sposobnim, ponovo je mučilo zemlju. Procjene domaćih organizacija pokazale su da je najmanje 85.000 državljana BiH trajno napustilo zemlju do jula 2021. godine, što je skoro duplo više od prethodnog godišnjeg prosjeka. Godine političke nesigurnosti uzrokovane etnonacionalističkim prepirkama i stalnim blokiranjem funkcionisanja zemlje, kao i nesposobnost ili nespremnost različitih vlada da se pozabave glavnim pitanjima u BiH — od korupcije, preko urušavanja ili nepostojeće infrastrukture, do ozbiljnog siromaštva — natjerale su mnoge da preispitaju da li vrijedi dati još jednu šansu liderima zemlje. Neki građani su pobjegli usred pandemije, a njihov potez je očigledno bio prisiljen mješavinom očaja i potpune rezignacije.

S obzirom na to da izbori 2022. godine – ako se uopšte održe – ne obećavaju skoro nikakvu mogućnost za promjene, i razne tekuće krize koje duboko utiču na osnovno funkcionisanje zemlje, teško je pretpostaviti da će sljedeća godina donijeti bilo kakav značajniji pomak u izgledima društva. Budući da je proces pristupanja EU čvrsto zaustavljen, do tačke kada Brisel otvoreno grdi lidere BiH zbog nečinjenja u protekle dvije godine, teško je zamisliti kako bi BiH u bliskoj budućnosti mogla iskočiti iz limba u kojem je zaglibljena godinama.

Na prvi pogled

U Bosni i Hercegovini, nacionalna vlast – dalje podijeljena na vlade na entitetskom i kantonalnom nivou – samo je u principu demokratska, dok u praksi etnonacionalni politički akteri koriste postojeće kontrole i ravnoteže da blokiraju funkcionisanje zemlje i stvaraju stalne krize jer one predstavljaju sredstvo da se zadrži vlast. Izbori su generalno slobodni, ali nedavni pozivi na reviziju izbornog sistema – poremećeni nejednakim pristupom političkim funkcijama za sve građane – prijete da će izbori još više zadovoljiti interese tri glavne etničke grupe u zemlji. Civilni sektor, iako veliki i relativno dobro podržan, posebno od stranih donatora, bio je nezadovoljan zbog neuključenosti u demokratske procese u zemlji. Nezavisnost medija ponovo je bila ugrožena političkim uticajem i nedostatkom resursa 2021. Lokalna demokratska uprava je patila od uticaja vodećih političkih ometača, a etnonacionalistička politika je harala, dok su finansijska sredstva stanovništva i dalje opadala, posebno u ruralnim oblastima. Pitanja o nezavisnosti pravosuđa ponovo su pokrenuta zbog skandala na visokom nivou i otpuštanja, dok je korupcija i dalje preovladavala sa velikim skandalima u koje su umiješani najviši zvaničnici.

Nacionalno demokratsko upravljanje 1,00-7,00 poena

Razmatra demokratski karakter sistema vlasti; i nezavisnost, djelotvornost i odgovornost zakonodavne i izvršne vlasti.

1.75 / 7.00

• Bosna i Hercegovina ima jedan od najsloženijih sistema upravljanja na svijetu. Administracija zemlje je podijeljena na dva entiteta: Republiku Srpsku u kojoj dominiraju Srbi i Federaciju Bosne i Hercegovine sa bošnjačko-hrvatskim stanovništvom, koja je i sama podijeljena na 10 kantona, kao i jedinica koja je direktno povezana sa vladom na državnom nivou poznata kao Brčko Distrikt. Ova podjela nadležnosti između 14 različitih vlada na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, pored glomaznog administrativnog aparata uopšte, ima tendenciju da opstruiše gotovo svako donošenje odluka i omogućava iskorištavanje različitih propisa i rupa koje su došle do izražaja u 2021.
• Glavna prepreka godine bio je Dodikov bojkot svih institucija na državnom nivou, uključujući Predsjedništvo, Savjet ministara i parlament, koji je počeo u julu i izazvao niz odlaganja i potpune blokade donošenja ključnih odluka. Na primjer, Dodik je odbio da dozvoli Oružanim snagama BiH da pomognu u borbi protiv ljetnih požara. Ipak, mali broj sjednica je ipak uspio da se održi, posebno u tročlanom predsedništvu, gdje se odluke i dalje mogu donositi čak i ako se jedan od tri člana ne pridruži ili ne odredi delegata (obično iz njihovog kabineta). Dodik je zapravo učestvovao na nekoliko sjednica do sredine decembra, dok je ismijavao sistem koristeći svoju kancelariju u Sarajevu da, između ostalog, dovede harmonikaša da nastupa za njega i njegove najbliže saradnike i konzumira alkohol u javnom ispoljavanju prezira prema državnim institucijama.
• Prije sjednice NS RS 10. decembra, Dodikove kontinuirane najave da će entitetski parlament održati vanrednu sjednicu s ciljem povlačenja entiteta iz oružanih snaga, pravosuđa i fiskalnog sistema na državnom nivou — prećutno podržan od strane etnonacionalističkih bosanskih Hrvata — stvorile su opšti osećaj nesigurnosti među građanima, koji su izrazili zabrinutost da bi situacija mogla eskalirati u nasilje, što je navelo visokog predstavnika Kristijana Šmita da upozori Savjet bezbjednosti UN na Dodikovu prijetnju. Ovo sistemsko podrivanje povjerenja javnosti u osnovne procese i funkcije krhkog društva koje bi svakog trenutka moglo da se raspadne stvorilo je atmosferu straha koja se nije osjećala u zemlji od kraja rata 1995. godine, uprkos činjenici da postojeće kontrole i ravnoteže zabranjuju bilo kakvu vrstu entitetskog povlačenja iz državnih institucija.
• Dodik je najavio sjednicu NS RS 10. decembra tako što je u NS RS progurao zakon za entitet RS o osnivanju sopstvene Agencije za lijekove i medicinska sredstva, odvajajući je od postojeće agencije na državnom nivou. Međutim, ovaj zakon, koji dolazi sa šestomjesečnim kašnjenjem u primjeni, nije prošao u gornjem domu entitetskog parlamenta, a bošnjački klubovi su tu odluku odbacili navodeći vitalni nacionalni interes. Nakon entitetskih propisa, Ustavni sud RS je odbacio apelaciju Doma naroda RS, a zakon je objavljen u Službenom glasniku RS 28. decembra, a postoji velika šansa da će Ustavni sud BiH ocijeniti da je to potpuno nezakonito po još jednoj žalbi. Iako se ova zakonodavna šema neće u potpunosti razotkriti do 2022. godine, ona već predstavlja lakmus test za to kako bi drugi pokušaji stvaranja entitetskih institucija mogli proći kada se pokrenu.
• Kao dio orkestriranog bojkota, vlasti RS usvojile su zakon kojim se blokira primjena zakona bivšeg visokog predstavnika Incka protiv negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca. Iako je navodno stupio na snagu početkom oktobra, zakon — koji predviđa da se zakonodavstvo na državnom nivou po ovom pitanju neće primjenjivati u RS-u — predstavlja jasno kršenje ustava BiH i definisane uloge visokog predstavnika kako je dogovoreno u Dejtonskom mirovnom sporazumu. U međuvremenu, Dodikov SNSD je tražio odbacivanje zakona na državnom Domu naroda, ali je ovaj prijedlog, kao i otvorena podrška Dragana Čovića i njegove Hrvatske demokratske zajednice BiH, naišao na kritiku nakon što nije dobio potrebne glasove. Ranije, u julu, zakonodavci u RS su takođe usvojili zakon po kome je zločin nazivati genocidnim ili entitet ili srpski narod.
• Do kraja godine, entitet FBiH još uvijek nije izabrao novog premijera i vladu, tri godine nakon Opštih izbora, a u ovom trenutku je jasno da će tehnička vlada – ista ona na vlasti prije Opštih izbora 2018. – vladati tokom čitavog četvorogodišnjeg mandata. Kamen spoticanja je i dalje izmjena Izbornog zakona koju je predložio HDZ BiH, a kojoj se protivila Stranka demokratske akcije, a koja bi omogućila preferencijalno glasanje zasnovano na etnonacionalnoj većini u određenim izbornim jedinicama. Premijer FBiH Fadil Novalić takođe je ostao na funkciji uprkos procesu protiv njega, kritikama na račun njegovog upravljanja tokom pandemije i pitanjima o legalnosti njegovog mandata.
• Osim ovih pitanja, vlasti u zemlji na više nivoa takođe nisu uspjele u onome što je trebalo da bude prioritet broj jedan u godini: nabavka vakcina protiv COVID-19. Do maja BiH je imala na raspolaganju samo oko 130.000 doza u zemlji od oko 3,5 miliona stanovnika, pri čemu je većina doza primljena kao donacija. Pokušaji direktnih pregovora sa proizvođačima vakcina takođe su propali, za šta su uglavnom kriva ministarstava zdravlja u zemlji i nedostatak krovnog ministarstva na državnom nivou. Iako se količina dostupnih vakcina od tada povećala — opet, uglavnom zbog donacija — BiH i dalje zaostaje u stopi vakcinacije, za koju se smatra da je u decembru 2021. iznosila oko 24 posto stanovništva.

Izborni proces 1,00-7,00 poena

Ispituje nacionalne izbore za izvršnu i zakonodavnu vlast, izborni okvir, funkcionisanje višepartijskih sistema i učešće građana u političkom procesu.

4.50 / 7.00

• Izbori u BiH se održavaju svake dvije godine, naizmjenično između opštih i lokalnih, a posljednji su održani 2020. godine. Prošle, 2021. godine, zemlja se ponovo borila da donese ustavne amandmane kako bi osigurala da svi građani mogu uživati jednaka politička prava u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava. Najznačajnije, odluka iz 2009. godine u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine ostala je nepromijenjena uprkos povećanim zahtjevima domaćih političkih aktera i međunarodne zajednice da dođe do ovih izbornih promjena.
• Ustav BiH — aneks Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, kreiran da zaustavi rat i koji je trebao biti privremen — dozvoljava samo pripadnicima tri glavne etničke grupe (Srbi, Hrvati i Bošnjaci) da budu birani u tročlano predsjedništvo države i Dom naroda Parlamentarne skupštine, između ostalih funkcija. Ova odredba isključuje manjine koje se ne identifikuju kao takve, uključujući Jevreje i Rome, a isključuje i sve građane koji nisu povezani sa takozvanim konstitutivnim narodima, kao što su svi koji se jednostavno identifikuju kao Bosanci. Presuda Evropskog suda za ljudska prava Sejdić i Finci zahtjeva da se ova mjera promijeni. Štaviše, samo Srbi iz entiteta RS mogu se kandidovati za državno predsjedništvo (koji je Evropski sud za ljudska prava 2020. presudio kao diskriminatorski u predmetu Svetozar Pudarić protiv BiH), te Bošnjaci i Hrvati iz entiteta FBiH; bilo ko od tri naroda iz Brčko Distrikta ne može se kandidovati na izborima. Iako međunarodna zajednica insistira da se ova isključenja moraju riješiti, 2021. nije postignut napredak.
• Uprkos ovoj situaciji, jedna od najvećih kriza u zemlji tokom godine odvijala se oko tvrdnji hrvatskih etnonacionalističkih stranaka, konkretno HDZ-a BiH, da se postojeći Izborni zakon na državnom nivou mora promijeniti kako bi se osiguralo da se samo oni koji su legitimni predstavnici bosanskohercegovačkih Hrvata mogu naći na poziciji hrvatskog člana tročlanog Predsjedništva. Pozicija HDZ-a BiH je u najboljem slučaju mutna, budući da je etnička pripadnost uglavnom pitanje ličnog identiteta i osjećaja pripadnosti; nejasno je kako se aktuelni hrvatski član Predsjedništva Željko Komšić ne uklapa u račun, budući da se kao takav izjasnio. Istovremeno, od sva tri člana Predsjedništva se očekuje da zastupaju interese svih građana i zemlje u cjelini, a biraju se samo nominalno iz jednog od takozvanih konstitutivnih naroda. Međutim, HDZ BiH i njen lider Dragan Čović više puta su odbacivali Komšićev legitimitet da zastupa interese Hrvata u BiH jer je izabran na osnovu podrške među bošnjačkim biračima. Osim toga, blokirali su brojne procese i kooptirali organizacije civilnog društva u zemlji kako bi iznudili promjenu izbornog okvira u svoju korist, uz prijetnju da će u potpunosti bojkotovati izbore 2022. godine—pri čemu Dodik tvrdi da će učiniti isto u otvorenoj podršci HDZ BiH.
• Međunarodna zajednica — prvenstveno predstavnici Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije — provela je drugu polovinu godine pokušavajući da pregovara o dogovoru između stranaka zastupljenih u državnom parlamentu tako što je navodno predložila nekoliko različitih izbornih metoda, uključujući podjelu entiteta FBiH na izborne jedinice što bi omogućilo preferencijalno glasanje. Ipak, skrivanje detalja ovih pregovora od javnosti je samo po sebi nedemokratsko, jer će samo oni koji su upoznati sa sastancima na visokom nivou biti dovoljno informisani da donesu odluku koja utiče na prava miliona građana. Međutim, svi pokušaji da se proguraju promjene izbornog okvira su u međuvremenu propali, a očekuje se da će pregovori biti nastavljeni 2022. godine.
• U još jednom Dodikovom skandalu, Centralna izborna komisija ga je optužila za izazivanje etničke mržnje nakon što je tokom najmanje dva nastupa javno vrijeđao njenog člana Vanju Bjelicu-Prutinu, insinuirajući da ju je bivši brak sa Bošnjakom učinio pristrasnom. Bilo je nejasno da li je slučaj prešao preliminarnu fazu do kraja godine.

Civil Society 1,00-7,00 poena

Procenjuje organizacioni kapacitet i finansijsku održivost civilnog sektora; pravno i političko okruženje u kojem posluje; funkcionisanje sindikata; učešće interesnih grupa u procesu politike; i prijetnje koju predstavljaju antidemokratske ekstremističke grupe.

4.25 / 7.00

• Iako civilni sektor u BiH ima 27.432 registrovane nevladine organizacije, prema državnom registru Ministarstva pravde — broj koji se povećava svake godine — trend da samo mali broj ima značajan uticaj nastavljen je i u 2021. godini, posebno na donošenje odluka u vladi. Dok ovaj sektor pokriva širok spektar oblasti – od sporta i kulture do ljudskih prava, praćenja medija i humanitarne pomoći – većini registrovanih NVO nedostaje finansijska nezavisnost, što ograničava njihov kapacitet i potencijal. Tekuća pandemija COVID-19 ponovo je ograničila efikasnost bosanskohercegovačkog civilnog društva, pri čemu praktično nijedan civilni akter nije obavio vidljiv rad na ublažavanju posljedica pandemije, osim nekoliko humanitarnih organizacija. Iako se broj NVO nije značajno promijenio tokom godine, sam obim registrovanih organizacija po glavi stanovnika i dalje postavlja pitanje o svrhama mnogih od ovih grupa.
• Primjer neuspjeha civilnog sektora da se čvršće afirmiše došao je u vidu protesta u Sarajevu u aprilu, pošto je loše upravljanje pandemijom (uključujući nedostatak vakcina i korupciju u nabavci medicinske opreme) dovelo do porasta broja smrtnih slučajeva od COVID-19 u BiH. Iako su hiljade izašle na ulice, ovi protesti su brzo utihnuli i nisu rezultirali vidljivim promjenama u pristupu vlasti FBiH ili kantona uglavnom zbog nedostatka vidljivog prisustva ili podrške civilnog društva. Civilno društvo takođe nije podržalo druge proteste, poput ad hoc okupljanja građana nezadovoljnih političkom krizom u zemlji u novembru, ili rudara koji traže pravičnu nadoknadu, što je dovelo do pitanja o interesu sektora za zagovaranje osnovnih prava i sloboda.
• Procjena efikasnosti civilnog društva u BiH i dalje predstavlja izazov zbog nedostatka informacija o grupama i njihovim aktivnostima. Postojeći državni registar Ministarstva pravde pruža ograničene informacije, navodi samo nazive NVO, registarske brojeve, adrese i ovlašćene predstavnike, ali ne i kontakt informacije, što čini rad NVO neprozirnim ne samo za nadzorna tijela već i za medije i širu javnost. Ovo je posebno problematično jer neke nevladine organizacije, uključujući nevladine organizacije koje organizuje vlada i udruženja ratnih veterana, imaju tendenciju da djeluju u političkim oblastima. Stoga je iz javnih informacija teško utvrditi da li neka organizacija predstavlja istinski građanski aktivizam ili sprovodi aktivnosti vezane za partijske interese.
• Jasan primjer za to je Hrvatski narodni sabor, nevladina organizacija koju su osnovali članovi HDZ-a BiH, a kojom predsjedava Dragan Čović, a koja se jako zainteresovala za raspravu o Izbornom zakonu. Čović je imao tendenciju da daje izjave kao predsjednik HNS-a, a ne kao čelnik stranke HDZ BiH ili kao član Doma naroda na državnom nivou, čineći da se čini kao da govori s pozicije civilnog društva, a ne kao ključni politički akter koji predstavlja jednu od tri glavne etničke grupe, čime se zamagljuje razlika između političkih partija i nevladinih organizacija.
• Aktuelno pitanje u vezi sa pravnim okvirom za nevladine organizacije ostalo je neriješeno u 2021. Kao i prethodnih godina, organizacije su se našle u škripcu nepreciznih pravnih instrumenata poput Zakona o radu u institucijama BiH, koji aktere civilnog društva na državnom nivou izjednačava sa državnim institucijama i na taj način prvima nameće opterećujuće radne obaveze.
• Finansijska zavisnost NVO takođe ostaje ključno pitanje. Samo mali broj nevladinih organizacija u BiH je održiv ili ima kapacitet da aplicira za finansiranje od donatora, bilo da su domaći ili međunarodni. Različiti nivoi domaće vlasti ostaju najveći lokalni izvor finansijske podrške, ali je transparentnost ograničena, pri čemu se finansiranje uglavnom dodjeljuje bez javnih poziva ili jasnih procedura odabira. Pored toga, lokalne vlasti obično ne zahtjevaju izvještaje o potrošnji niti prate i procjenjuju aktivnosti finansiranih NVO, stvarajući prostor ne samo za politički uticaj već i za neodgovorno ponašanje.
• Drugi marš ponosa u Sarajevu bio je svijetla tačka tokom godine, koji je okupio hiljade uprkos kontraprotestima konzervativnih vjerskih grupa. Napominjemo, troškove obezbjeđenja događaja, koje je ranije podržala međunarodna zajednica, ovoga puta je snosila kantonalna vlada.
• Raštrkani protesti o pitanjima životne sredine, uključujući izgradnju hidroelektrana širom zemlje, nastavljeni su i 2021. Iako su neke demonstracije rezultirale uspješnom prevencijom potencijalno destruktivnih brana, na drugim projektima je nastavljen rad uprkos prigovorima lokalne zajednice, kao u slučaju hidroelektrane Buk Bijela na rijeci Drini.

Nezavisni mediji 1,00-7,00 poena

Ispituje trenutno stanje slobode štampe, uključujući zakone o kleveti, uznemiravanje novinara i uređivačku nezavisnost; rad finansijski održive i nezavisne privatne štampe; i funkcionisanje javnih medija.

3.25 / 7.00

• U 2021. godini, prezasićeno tržište BiH i dalje je bio veliki problem za medijsku sferu, gdje mnoge medijske kuće zavise od nekomercijalnih izvora finansiranja. Pored pritisaka urednika i političkih aktera, novinari su bili izloženi i čestom nasilju, uključujući i povremene fizičke napade. Štaviše, višegodišnje krize u funkciji i administraciji javnih emitera u zemlji i dalje ostaju neriješene.
• Broj medija je ostao gotovo nepromijenjen tokom godine, uključujući osam dnevnih novina, sedam novinskih agencija, više od 100 štampanih nedeljnih i mjesečnih časopisa, 104 domaće licencirane televizijske stanice, 148 radio stanica i stotine, ako ne i hiljade, onlajn izdanja. Ova količina medija na malom tržištu kao što je BiH znači da su mnoge kuće u velikoj mjeri zavisne od javnog finansiranja i stoga podložne političkom pritisku. Dvije regionalne televizijske mreže — N1 i Al Jazeera Balkans — obično su objektivnije u svom sadržaju od većine drugih medija.
• BiH ima tri javna emitera: državni BHRT i dva entitetska emitera, RTRS u RS i FTV u FBiH. Upitne prakse ponovo su mučile sva tri, zajedno sa tekućim problemom nedovoljnog finansiranja javnog glasila na državnom nivou. Javni emiteri u BiH bili su žestoko kritikovani u prvom izvještaju visokog predstavnika Šmita Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih naroda zbog činjenice da je RTRS efektivno blokirao proces digitalizacije javnih emitera uslovljavajući kupovinu neophodne opreme zahtjevima vlasništva nad jednom nabavljenom opremom.
• Broj napada na novinare bio je visok 2021. godine, sa 42 pojedinačna incidenta do početka novembra, prema podacima OEBS-a. U istom periodu, telefonska linija za pomoć Udruženja BH novinari prijavila je 61 kršenje novinarskih prava, uključujući napade, ali i pritiske, cenzuru, uskraćivanje pristupa informacijama i sl.
• Jedan od najeklatantnijih napada na novinare dogodio se u maju kada je muškarac pokušao da uđe u studio sarajevske Face TV kako bi napao njenog voditelja Senada Hadžifejzovića. Muškarac je navodno izrekao nekoliko prijetnji prije pokušaja koje bi ukazivale da je napad politički motivisan. Počinilac je uhapšen, ali je ubrzo pušten, što je izazvalo protest novinara koji podržavaju Hadžifejzovića.
• U drugom slučaju, muškarac je uhapšen i zadržan na bosanskoj granici u septembru sa važećom potjernicom zbog kontinuiranih napada i prijetnji upućenih jednom broju lokalnih novinara. Isto tako, on je odmah pušten i odmah nastavio sa prijetnjama, tvrdeći da je sanjao da „zmiji odsječe glave“, eksplicitno prozvavši novinare N1 Nikolu Vučića i Amira Zukića. Protiv njega do kraja godine nije bilo više sudskih postupaka, što je otvoreno kritikovala mreža Sigurni novinari.
• Iako je poznat po sadržaju mržnje i ksenofobičnom sadržaju koji često podržava nasilje nad migrantima u BiH, internetska kuća Antimigrant i njen urednik Fatmir Alispahić proglašeni su nevinim za izazivanje etničke, nacionalne i vjerske mržnje od strane državnog Suda BiH. Sudsko obrazloženje ove odluke, koliko god bilo apsurdno, bilo je da Alispahić i njegova agencija nisu raspirivali mržnju protiv takozvanih konstitutivnih naroda u BiH, već samo prema migrantima i izbjeglicama, pa se postojeći zakon u tom slučaju ne primjenjuje.
• Već zasićeno medijsko okruženje u BiH dodatno je zagađeno ogromnim brojem anonimnih internet portala kojima nedostaje bilo kakav očigledan vlasnik ili informacije u vezi sa urednicima ili novinarima medija, pa čak ni bilo kakav način kontakta. Dotični portali se koriste ili za kreiranje i širenje dezinformacija ili za promociju informacija u korist domaćih političkih aktera. Tačan broj je teško odrediti, ali se smatra da se broj ovih medija mjeri u hiljadama.

Lokalna demokratska uprava 1.00-7.00 poena

Razmatra decentralizaciju vlasti; odgovornosti, izbor i kapacitet organa lokalne uprave; i transparentnost i odgovornost lokalnih vlasti.

3.25 / 7.00

• Kao i prethodnih godina, održivost lokalne vlasti u BiH je u velikoj mjeri zavisila od dešavanja na nacionalnom nivou. U dijelovima zemlje, opštinski čelnici su nastavili da zatvaraju oči pred nepravilnostima i krše pravila kako bi udovoljili privatnim investitorima. Pandemija COVID-19 koja je u toku dovela je do smanjenja broja investicija, posebno iz inostranstva, a većina projekata javnih radova je odložena ili potpuno zaustavljena.
• Entitet RS ima 56 opština i osam gradova, dok entitet FBiH ima 62 opštine i 16 gradova, što je isto koliko i 2020. godine. Praksa inkorporiranja opština kao gradova radi lakšeg pristupa sredstvima, kao što je vidljiva prethodnih godina, nije u tolikoj mjeri bila prisuna 2021.
• Ponovljeni lokalni izbori održani su u dva grada, Srebrenici i Doboju, nakon što je Centralna izborna komisija utvrdila niz kršenja izbornog procesa i nemogućnost pojedinih građana da ostvare svoje biračko pravo. U oba slučaja pobijedili su kandidati SNSD-a. Bošnjački birači bojkotovali su izbore u Srebrenici, plašeći se ponavljanja neregularnosti koje su dovele do ponovljenog izbora, kao i postizbornih sjednica gradskog vijeća. Međutim, bošnjački odbornici su na kraju postigli neugodan koalicioni sporazum sa SNSD-om, navodeći potrebu da se odgovori na pandemiju.
• Tokom godine održani su prijevremeni lokalni izbori u Travniku i FBiH dijelu opštine Foča u aprilu, a u Prijedoru u decembru. U Travniku je pobijedio kandidat SDA, a u Foči nezavisni kandidat.
• I dok se gradonačelnik Sarajeva imenuje, a ne bira, mnogo se radilo o pregovorima unutar kantonalne vladajuće koalicije Naša Stranka, Narod i Pravda, SDP BiH i nezavisnih poslanika oko njegovog imenovanja. I dok je dogovorom stranaka bilo predviđeno da SDP BiH imenuje gradonačelnika iz svojih redova, manji skandal izbio je nakon što je Bogić Bogićević povukao svoju kandidaturu za tu funkciju kada je postalo jasno da drugi članovi koalicije neće podržati njegovu kandidaturu. Nakon Bogićevićevog povlačenja, za gradonačelnicu je imenovana Benjamina Karić iz SDP-a BiH, koja je postala prva žena na toj funkciji.
• Iako se Karićeva pokazala kao popularan izbor, njen mandat nije prošao bez problema. Manji skandal proizašao je iz njene inicijative da se obilježi mjesto pogubljenja jednog broja Sarajlija, većinom srpske nacionalnosti, koje je u ratu 1992–95. ubio odmetnuti komandant jedinice Armije BiH Mušan Topalović. I dok je mali broj aktivista tražio da se na spomeniku u rejonu Kazana označi etnička pripadnost žrtava, budući da se radi o etnički motivisanom zločinu, kao i da se imenuju odgovorni, različiti politički akteri, uključujući i gradonačelnika, odlučili su da se pozabave razvodnjenim pristupom, navodeći da su žrtve jednostavno „sugrađani koji su ubijeni“, a da se u potpunosti izbjegavaju imena krivaca.
• U međuvremenu, niz murala u znak podrške osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću pojavio se širom RS. Uprkos novom zakonu o zabrani veličanja ratnih zločinaca, uključujući i javnu umjetnost, koji je stupio na snagu tokom godine, lokalne vlasti u gradovima poput Gradiške, Kalinovika, Foče i drugih, odbile su da uklone murale do kraja godine.
• Nakon što su u Mostaru prvi put u 12 godina održani neposredni opštinski izbori 2020. godine, novo gradsko vijeće je u februaru, nakon određenog odlaganja, indirektno izabralo gradonačelnika. Izbore za gradonačelnika obilježile su tenzije između HDZ-a BiH i Stranke demokratske akcije, pri čemu je prva na kraju osigurala mjesto gradonačelnika.

Pravosudni okvir i nezavisnost 1.00-7.00 poena

Procjenjuje ustavnu zaštitu i zaštitu ljudskih prava, nezavisnost pravosuđa, status prava etničkih manjina, garancije jednakosti pred zakonom, tretman osumnjičenih i zatvorenika i poštovanje sudskih odluka.

3.00 / 7.00

• Pravosudni sistem BiH funkcioniše na nekoliko administrativnih nivoa, pri čemu država, dva entiteta i Brčko Distrikt imaju svoje posebno pravosuđe. Ovo, zajedno sa 10 kantonalnih sudskih sistema u FBiH, rezultiralo je složenim i neefikasnim sistemom u kojem nadležnosti nisu jasno razgraničene. Štaviše, sudovi su podložni političkom pritisku.
• Sada već bivša glavna tužiteljka Gordana Tadić smijenjena je u julu 2021. godine nakon što je protiv nje u aprilu podnesena disciplinska prijava. Tadićeva, koja je u prošlosti bila žestoko kritikovana zbog svoje navodne pristrasnosti u odbijanju da procesuira slučajeve u koje su umiješani kadrovi SNSD-a ili HDZ-a BiH, optužena je za nepoštovanje dužnosti jer nije dodjeljivala predmete drugim tužiocima, kao i druge tačke koje se odnose na obezbjeđenje pravilnog vođenja predmeta. Tadić, koja je 2016. godine zamijenila drugog suspendovanog glavnog tužioca Gorana Salihovića, degradirana je u redovnog tužioca u okviru Visokog savjeta sudstva i tužilaštva. Slučaj Tadić je poslednji u nizu skandala koji izlaze iz VSTV-a i dovode u pitanje nezavisnost tog tijela od političkog uticaja i pravilno funkcionisanje proteklih godina. Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija podnio je ostavku krajem 2020. godine zbog optužbi za mito.
• U 2021. godini nastavljena je praksa nepoštovanja i nesprovođenja odluka Ustavnog suda BiH, posebno u entitetima (posebno u RS). Dugogodišnji slučaj koji uključuje određivanje 9. januara kao „Dana državnosti“ u RS-u protiv kojeg je Ustavni sud presudio 2015. i 2019. godine – u kojem se navodi da je izbor 9. januara kao praznika na nivou entiteta u sukobu sa pravima građana nepravoslavne vjeroispovesti, pošto predstavlja i vjerski praznik — još uvek nije sproveden, a „Dan državnosti“ je ponovo obilježen početkom godine.
• Iako je entitetska vlada RS najavila da će ukloniti sve spominjanje smrtne kazne iz zakona RS i njenog ustava nakon odluke Ustavnog suda iz 2019. godine, problematična odredba je i dalje bila u ustavu entiteta na kraju godine. Ukidanje smrtne kazne je preduslov za članstvo u EU.
• Nominaciju novih članova u Ustavni sud FBiH, koji trenutno radi sa samo pet od devet sudija, zadržao je predsjednik FBiH Marinko Čavara (HDZ BiH), što su neki komentatori protumačili kao pokušaj da se ojača pozicija HDZ BiH u entitetskoj vlasti uoči narednih redovnih izbora.
• Odluka Evropskog suda za ljudska prava iz oktobra 2019. u predmetu Fata Orlović, kojom se zahtjeva uklanjanje pravoslavne crkve koja je nelegalno izgrađena na imanju tužioca, konačno je sprovedena u junu 2021. godine. Slučaj je postao poznat kada se Orlovićeva, Bošnjakinja, vratila 2000. godine u Konjević Polje u RS i pronašla crkvu izgrađenu na njenom zemljištu bez njenog znanja i dozvole 1996. Orlovićeva je svoju prvu tužbu podnijela 2002. godine pred lokalnim sudom u Srebrenici. Uprkos nekoliko presuda u njenu korist, crkva nije uklonjena. Iako je opština Bratunac konačno srušila crkvu, politički akteri bosanskih Srba kritikovali su tu odluku i obećali da će je obnoviti na ulazu u selo.
• Evropska komisija je napomenula da BiH nije napravila nikakav napredak u reformi sektora pravde u skladu sa svojim obavezama kao kandidata za članstvo u EU, a kao probleme izdvaja progon civilnog društva u RS i nedostatak zaštite za migrante i izbjeglice.

Korupcija 1,00-7,00 poena

Sagledava percepciju javnosti o korupciji, poslovne interese vrhunskih kreatora politike, zakone o finansijskom otkrivanju i sukobu interesa i efikasnost antikorupcijskih inicijativa.

3.00 / 7.00

• Preovladavajuća korupcija nastavila je da muči BiH u 2021. Tekuće antikorupcijske aktivnosti vodile su uglavnom nevladine organizacije i mediji, dok su se vladine institucije suzdržavale od pokazivanja bilo kakvog interesa ili želje da se pozabave ovim dugotrajnim i široko rasprostranjenim pitanjem. Antikorupcijsko zakonodavstvo ostaje uglavnom neusaglašeno između različitih nivoa vlasti, tako da su svi dostupni antikorupcijski mehanizmi u najboljem slučaju neefikasni, uz nedostatak političke volje.
• Najveći korupcionaški skandal u 2020. godini u vezi sa upitnom kupovinom neodgovarajućih respiratora kineske proizvodnje od strane Vlade FBiH i tenderom za firmu registrovanu za proizvodnju malina Srebrna Malina, nastavljen je i tokom 2021. godine. Premijer FBiH Fadil Novalić, načelnik Službe civilne zaštite FBiH Fahrudin Solak, vlasnik Srebrne maline Fikret Hodžić, kao i ministarka finansija FBiH Jelka Miličević, bili su pred Sudom BiH na nekoliko ročišta tokom godine. Optužnica uključuje i pranje novca, falsifikovanje ili uništavanje poslovne dokumentacije, falsifikovanje službenih legitimacija i druga finansijska krivična dela. U međuvremenu, istraga Balkanske istraživačke mreže i singapurske kuće Initium pokazala je da je proizvođač upozorio potencijalne kupce na ograničene mogućnosti njihovih respiratora prije kupovine Vlade FBiH. Međutim, premijer Novalić je ostao van pritvora i na funkciji uprkos daljim pozivima da podnese ostavku, a slučaj nije bio ni blizu kraja do kraja godine.
• Još jedan korupcijski skandal vezan za pandemiju izbio je u RS kada su opozicioni političari otkrili da kiseonik koji se koristi u entitetskim javnim bolnicama na njihovim odjelima Covid-a nije u skladu sa medicinskim standardima, već je industrijske kvalitete. Sumnjivi uvoz radila je kompanija TGT Tehnogas iz Laktaša (u vlasništvu bivšeg ministra policije RS Stanislava Čađe), a zvanična istraga entitetskog zdravstvenog inspektora koju je zatražio Transparency International otkrila je da je najmanje jedna bolnica u Trebinju zaista koristila industrijski kiseonik. Vlada RS je odgovorila podnošenjem krivične prijave protiv direktora Agencije za lijekove BiH Aleksandra Zolaka za klevetu entitetskih institucija. Smatra se da je ovaj slučaj razlog za potez NS RS za osnivanje Agencije za lijekove i medicinska sredstva na entitetskom nivou.
• U julu je jedan od najviših obavještajnih zvaničnika zemlje, Osman Mehmedagić, uhapšen pod optužbom za falsifikovanje i pranje novca. Međutim, ostao je van pritvora veći dio ostatka godine. U septembru se pojavio snimak razgovora Mehmedagića i tadašnje glavne tužiteljke Gordane Tadić o optužbama protiv njega.
• U septembru je državni ministar bezbjednosti Selmo Cikotić optužen za zloupotrebu položaja u vezi sa ugovorom o naoružanju.