Investiciono-razvojna banka Republike Srpske posudila je kompaniji Alumina iz Zvornika 10 miliona maraka u momentu kada je sa istim preduzećem bila u višegodišnjem sudskom sporu oko nenaplativog kredita preduzeću Energoniliniji, za koji je Alumina bila platac- jemac.
PIŠE: Istraživački tim GERILA
Odluku da IRB dostavi sredstva u vidu pozajmice donijela je Vlada Republike Srpske u funkciji Skupštine Investiciono razvojne banke Republike Srpske, na sjednici koja je održana 22.08.2019.godine.
O odluci koju je potpisao predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković navedeno je da se iz sredstava Fonda za razvoj istočnog dijela Republike Srpske i Fonda za razvoj i zapošljavanje isplati kratkoročna pozajmica preduzeću Alumina iz Zvornika u iznosu od 10 miliona KM, na period od 12 mjeseci.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Kako se još navodi, do isteka navedenog perioda od 12 mjeseci, Alumina će izvršiti povrat sredstava na račun Fondova sa kojih je isplata izvršena, kao i kamatu po stopi od 4% na godišnjem nivou.
Kako je Vlada navela, pomenuta Odluka stupa na snagu danom donošenja, a za izvršenje iste je ovlaštena Investiciono- razvojna banka Republike Srpske.
Prema informacijama do kojih je došla Gerila, za ovu pozajmicu Vlada nije tražila nikakva sredstva obezbjeđenja, a nije rađena ni analiza kreditne sposobnosti kompanije Alumina, što je uobičajena procedura kada finansijske institucije daju kredite ili pozajmice.
Predsjednik Vlade Radovan Višković nije htio da odgovara na pitanja Gerile. Našem novinaru se u prolazu nasmijao tokom trajanja sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, te rekao da ne želi da razgovara na tu temu.
Malo rječitiji je bio vršilac dužnosti direktora IRB-a Dražen Vrhovac.
Kaže, Alumina je vratila pozajmicu koja je dobila od IRB-a, a sva dokumentacija o saradnji sa ovim preduzećem dostavljena je pravosudnim organima.
„Znam da je sav taj predmet i ta pozajmica kao i kredit Energoliniji dostavljen i Tužilaštvu i Sudu BiH, kao i našem tužilaštvu ovdje“, izjavio je Vrhovac, ali ipak nije mogao da kaže zašto je data pozajmica pomenutom preduzeću u trenutku kada je Alumina već tužila IRB.
„Vraćena je sve i jedna marka plus kamate“, dodao je Vrhovac.
S druge strane, za opoziciju u Republici Srpskoj, riječ je o skandaloznoj odluci Vlade RS, gdje kako kažu, privilegovanim preduzećima daju pozajmice bez mjera obezbjeđenja.
„Nije ovo prvi put. Imali smo ranije slučaj Energolinija gdje je Republika Srpska igubila 19,4 miliona KM, u vrijeme kada je premijer bio Aleksandar Džombić. Evo tek nakon 10 godina počeo je sudski postupak, ali pitanje je kako će se on završiti i da li će krivci odgovarati zbog te nevjerovatne štete. Odavno sam govorio i to sam više puta ponavljao da je IRB bankomat vladajuće stranke. Vidjeli ste da daju pozajmice Kalderi, Prointeru, evo sad saznajemo za Aluminu… Svim tim dvorskim firmama daju pozajmice pod nekim čudnim okolnostima, bez ikakvih garancija. Služe kao bankomat i pitanje je šta će i koliko biti vraćeno narodu“, kaže za Gerilu Nebojša Vukanović, narodni poslanik u NSRS.
Napominje da bi Alumina sa prihodima od preko 300 miliona maraka trebalo da puni budžet i ostvaruje ekstra profit i da bude među najvažnijim privrednim subjektima cijele Republike Srpske.
„Nažalost, vidjeli ste da zbog svih tih stvari, nezavršavanja stečaja već osam godina i duže, spornih nabavki i ugovora, netransparentnog trošenja novca, kao i sukoba koji tamo traje, Vlada RS na neki način svjesno drži u nekoj vrsti vanrednog stanja Aluminu i Fabriku glinice Birač zbog interesa moćnika, političara i tajkuna“, dodaje Vukanović.
Prema njegovim riječima, odluka Vlade da sama utvrđuje kamatnu stopu je poprilično neozbiljna i pokazuje da je premijer Višković marioneta u rukama moćnika i da donosi brojne odluke koje će ga skupo koštati kad se uspostavi pravna država.
Ekonomista Damir Miljević kaže da u Republici Srpskoj vladajući smiju sve, pa čak i da sami odrede kamatnu stopu, a kako kaže, IRB nije banka nego Frankeštajn, pa se ne vodi ozbiljna kamatna politika.
Dodaje i da ga zbog velikog političkog uticaja na IRB ne čudi što nisu rađene provjere kreditne sposobnosti Alumine prilikom davanja pozajmice od 10 miliona maraka.
„U normalnom svijetu bilo kakva finansijska pozajmica, bila ona lična ili javna, mora biti osigurana nekim kolateralom i mora biti provjerena kreditna sposobnost toga ko uzima pozajmicu, ali to očito ne vrijedi kod nas“, izjavio je Miljević za Gerilu.
IRB RS izgubio sudski spor sa Aluminom, vratili preko 6 miliona maraka
Odluka Vlade o pozajmici je čudnija kada se sagleda da je u tom trenutku između IRB-a i Alumine bio višemilionski spor. Miljević kaže da je to jedan od pokazatelja unaprijed dogovorenih poslova, koji je praćen netransparentnim načinom rada, ali na koji smo, na žalost, već navikli.
„Rad IRB-a apsolutno je netransparentan, u smislu da dobijete blagovremenu i vjerodostojnu informaciju, tako da tu imamo veliki problem, posebno sa drugog stanovišta, a to je kome i po kojim kritetrijumima daje kredite, odnosno ko može dobiti kredit, a ko ne može dobiti kredit. To je trebalo da bude finansijska institucija Republike Srpske, a u suštini je produžena ruka vladajućih stranaka“, zaključuje Miljević.
Naime, kompaniija Alumina iz Zvornika podnijela je tužbu 27.12.2017.godine protiv Fonda za razvoj i zapošljavanje Republike Srpske kojim upravlja IRB, kao i protiv preduzeća Energolina, takođe iz Zvornika, kojim je tražena ništavnost ugovora o dodjeli kredita, kao i ništavnost jemstva.
Riječ je o kreditu od 19,4 miliona maraka koje je preduzeće Energolinijia iz Zvornika podiglo kod IRB, a nakon što je prestalo da isplaćuje anuitete, teret isplate kredita preuzela je kompanija Alumina.
Sporovi po ovom slučaju vođeni su pred Okružnim privrednim sudom u Bijeljini, kao i Višim privrednim sudom u Banjaluci, a oba Suda su utvrdila velike propuste IRB-a u ovom slučaju, a koji je na kraju doveo do višemilionskih gubitaka.
Presudom Privrednog suda u Bijeljini od 02.12.2020.godine, kao i dopunskom presudom iz 22.12.iste godine utvrđena je ništavnost pomenutih ugovora, ali i naređeno IRB-u da Alumini vrati 6.194.870,65 KM, u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudne naplate.
Pomenuta sredstva odnose se na plaćanje anuiteta za pomenuti kredit, gdje je Alumina imala status jemac-platac, to jeste garantovala je svojom imovinom da će kredit biti vraćen.
Utvrđene brojne nepravilnosti, IRB nije mogao direktno plasirati kredit
Ovi sudski sporovi vodili su se van očiju javnosti, ali posljedice su jako velike po cijelo društvo jer su Sudovi utvrdili da IRB, između ostalog, nije mogao davati kredite iz sredstava Evropske-investicione banke direktnim plasmanom.
IRB je, kako se navodi u presudi, donijela 07.06.2011. dva uputstva: Jedan o direktnom plasmanu sredstava (Uputstvo broj 02-313-2/11, a drugi o plasmanu sredstava putem komercijalnih banaka (Uputstvo broj 20-315-2/11).
Drugim uputstvom, propisano je da finasnijski posrednici za plasman sredstava po Projektu Evropske investicione banke mogu biti komercijalne banke, koje imaju dozvole i koje ispunjavaju kriterijume IRB-a za plasman sredstava, te da komercijalne banke zaključuju ugovor o prosljeđivanju ugovora sa krajnjim korisnicima za svaki odobreni kredit.
Kao jedan od osnova donošenja uputstava o plasmanu sredstava navodi se ugovor o finansiranju-kredit IRB RS za mala i srednja preduzeća zaključen između BiH i Evropske investicione banke.
Sporazum su 2009.godine potpisali tadašnji ministar finansija i trezora BiH Dragan Vrankić i potpredsjednik EIB-a Dario Scannapleco, ukupne vrijednosti Sporazuma od 50 miliona Eura.
Prema navodima iz zvaničnog saopštenja, iznos kredita u potpunosti je alociran na Republiku Srpsku i trebao se implementirati putem IRB-a RS koji će predviđena kreditna sredstva proslijediti krajnjim korisnicima putem poslovnih banaka.
„Do zaključenja Glavne rasprave, prvotuženi nije u spis predmeta priložio kao dokaz Sporazum od 26.11.2009. kako bi Sud mogao zaključiti da je Investiciono razvojna banka imala mogućnost odabira načina plasiranja odobrenih kreditnih sredstava za finansiranje malih i srednjih preduzeća, po projektu EIB drugotuženome, tačnije da bira da sredstva plasira direktno ili putem poslovnih banaka ako finansijskih posrednika, kako je to navedeno u zvaničnom saopštenju Vijeća ministara Bosne i Hercegovine nakon potpisivanja sporazuma sa EIB-om“, navodi se u presudi.
U presudama se još dodaje i da je IRB konstatovao da je preduzeće Energolinija nenamjenski utrošilo kreditna sredstva, ali da nije preduzeo nikakve radnje za povrat kredita.
„Do zaključenja glavne rasprave, nije izveden dokaz na okolnost da je prvotuženi, a odmah nakon što je konstatovao nenamjensku upotrebu i korištenje spornog kredita (dopis od 05.06.2013.godine) preduzeo bilo kakvu radnju prema drugotuženome u pravcu povrata spornog kredita, a nad drugotuženim je dana 18.10.2016. otvoren stečajni postupak zbog platežne nesposobnosti i neobavljanja djelatnosti i tek tada prvotuženi prijavljuje svoje potraživanje iz spornog kredita, dok čitavo vrijeme tužilac kao jemac otplaćuje kredit…“, dodaje se u presudi.
Isto tako, navodi se u izvedenom dokazima, da je tadašnji direktor Energolinije, Zaveričijus Viktoras iz Litvanije, imao ovlaštenja da potpisuje ugovore u vrijednosti od 50.000 KM.
Nakon svih izvedenih dokaza, Okružni privredni sud u Bijeljini je proglasio ništavnim ugovor između IRB-a i Energolinije u vrijednosti 19,4 miliona KM, a njegovu presudu potvrdio je i Viši privredni sud u Banjaluci 28.06.2021.godine.
Prema riječima Nebojše Vukanovića, drugačiji epilog cijelog slučaja nije ni očekivao.
“Svjesno se sklapaju štetni ugovori i svjesno se prave ovakve stvari, da bi Republika Srpska gubila javni novac, a da bi on završavao u džepovima političara i tajkuna. To je jedna praksa koju je sad već i suvišno komentarisati. Uvijek se ide na štetu i uvijek to narod plaća ili kroz budžet ili kroz nova zaduženja, a niko od tih odgovornih neće platiti štete iz svojih džepova“, zaključio je Vukanović.
