Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Kristijan Šmit uspio je u nečemu što su mnogi pokušali ali nisu uspjeli – ujedinio je konstitutivne narode u BiH. Doduše, ujedinio ih je u kritikama i netrpeljivosti prema njemu, ali i to je nešto.
Šmita su uglavnom “razapinjali” Srbi, optužujući ga da je nelegalno postavljen na mjesto visokog predstavnika. “Razapinjanje” je intenzivirano nakon donošenja Odluke kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, čime je onemogućeno da Republika Srpska uknjiži državnu imovinu BiH na sebe.
Ni Hrvati mu nisu ostali dužni kada je u izvještaju koji je predstavio Savjetu bezbjednosti UN naveo da teritorijalna reorganizacija kojoj teže hrvatski političari “podiže avet ratne težnje za trećim entitetom”.
Donedavno je odgovarao samo Bošnjacima. Međutim, i to se promijenilo. U najavi promjene Izbornog zakona, koja posljednjih dana cirkuliše, uglavnom, federalnim medijima, Šmit je predstavljen kao neko ko će “završiti Karadžićev i Bobanov posao” ili “aminovati stvaranje Dodikove i Čovićeve partijske države”. Pojedinci su čak prijetili i novim ratom šireći govor mržnje koji se ciklično ponavlja i opterećuje ionako bremenitu svakodnevnicu.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Šmit je, dakle, uspio u nemogućem – ujedinio je Srbe, Hrvate i Bošnjake u netrpeljivosti prema njemu. Doduše, netrpeljivost se manifestuje naizmjenično, po potrebi, kada djeluje kako ne odgovara određenim etnicitetima, dok kada postupa kako im odgovara onda ili ćute, kao što je slučaj sada sa Hrvatima, ili ga zdušno podržavaju, kao što je bio slučaj sa Bošnjacima kada je Šmit donio Odluku o zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH. Potrebno je naglasiti da Srbima Šmit ne odgovara još od početka, kada je došao u BiH.
I kakvu situaciju sada imamo? Prvo su Bošnjaci podržavali Šmitove postupke i odluke smatrajući da daje doprinos razvoju građanske države. Srbi i Hrvati su prigovarali (i dalje prigovaraju) da se poništavanjem principa konstitutivnosti ne stvara građanski model nego vrši majorizacija i stvara dominacija većinskog bošnjačkog naroda. Srbi su, pored toga, sve Šmitove odluke i postupke “uzeli na zub” smatrajući ih nelegalnim, kao što on i sam jeste, po njihovom viđenju, jer njegovo postavljanje nije potvrđeno u Savjetu bezbjednosti UN. Hrvatima je važno da dobiju ustupke u Izbornom zakonu, oko čije najavljene izmjene se i diže prašina zadnjih dana, kako bi imali svoje predstavnike, bez obzira na procentualnu zastupljenost, što im prigovaraju Bošnjaci. Kada na sve to dodamo “globalne političke i geostrateške igrice”, “Šmitov začin” je dodatno, više nego uobičajeno, “zabiberio bosanski lonac”.
Da li je najavljena izmjena Izbornog zakona samo probni balon, odnosno opipavanje pulsa javnosti, ili realnost, spekulacije o izmjenama ovog zakona potvrđuju tezu da je BiH u “dubokom glibu”, svojevrsnoj pat poziciji u kojoj svaki narod vuče na svoju stranu, težeći apsolutu bez pružanja šanse za rješenje koje odgovara svima. To rješenje je, inače, prema Srbima, moguće isključivo bez posredovanja predstavnika međunarodne zajednice. Samim tim i bez posredovanja visokog predstavnika. Dok Bošnjaci smatraju da je rješenje moguće isključivo uz posredovanje međunarodne zajednice. Prvi pod rješenjem bez posredovanja međunarodne zajednice podrazumijevaju “mirno razdruživanje”, dok drugi pod rješenjem uz posredovanje međunarodne zajednice podrazumijevaju ukidanje konstitutivnosti, entiteta i stvaranje građanske države. Hrvati “mudro” ćute čekajući izmjene Izbornog zakona. A Šmit?
On će i dalje za Srbe biti samo “njemački turista”. Hrvati će mu biti vječno zahvalni ukoliko progura izmjene Izbornog zakona, čemu se, prema nekim izvorima, protive zemlje članice EU, dok su za izmjene SAD i Velika Britanija, dok će Bošnjacima “opaliti” neugodan “šamar razočarenja” ukoliko nametne izmjene Izbornog zakona potvrđujući tezu radikalnih bošnjačkih struja da je Zapad islamofobičan. Kako god, Šmit je ujedinio konstitutivne narode u BiH – protiv sebe.
Gerila.info
