Prije više od četiri godine, tačnije 26.avgusta 2018.godine, na ulazu u zgradu u kojoj živi napadnut je novinar portala Gerila Vladimir Kovačević koji je tada dobio povrede opasne po život. Napadači Marko Čolić i Nedeljko Dukić su za napad, koji je okarakterisan kao pokušaj ubistva, osuđeni na pet odnosno četiri godine zatvora.
Na četvrtu godišnjicu napada Gerila je nedavno pisala o tome da se Okružno javno tužilaštvo Banjaluka, odnosno tužilac Tatjana Ninković, koja je radila na slučaju, očigledno, zadovoljavaju time što su uhapšeni i osuđeni napadači koji su mnogo manje bitni od onih koji su naručili i organizovali napad. U Tužilaštvu su, u više navrata do sada, ponovili kako oni smatraju da je slučaj zatvoren i da oni nisu dobili nikakve informacije ni indicije o tome ko bi mogao biti naručilac napada ako takav postoji. OJT Banjaluka je tvrdilo i da je Marko Čolic ispitan na okolnosti naručioca napada kao i da je on izjavio da naručilac ne postoji. Šta je onda motiv napada?
Četiri godine je prošlo od napada na novinara Vladimir Kovačevića. Kovačević je, tada, kao novinar BN televizije i portala Gerila info, napadnut 26. avgusta 2018. godine ispred svoje zgrade. Za napad, koji je okarakterisan kao pokušaj ubistva, osuđeni su Marko Čolić i Nedeljko Dukić na pet odnosno četiri godine zatvora. Naručioci napada, međutim, zvanično, nikada nisu otkriveni.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Neposredno nakon pokušaja ubistva, 31. avgusta 2018. godine Kovačević kada je pušten na kućno liječenje, sa internet portala novina Informer, RTRS je na svoj portal prenio tekst pod naslovom „Puzajući državni udar u Republici Srpskoj! Ne žele izbore, ruše vlast na ulici!“.
U spornom tekstu je, između ostalog, navedeno: „Posljednja dešavanja u vezi napada na novinara opoziciji naklonjene BN televizije i spontano okupljanje novinara pred Palatom Republike u Banjaluci dodatno podgrijavaju tvrdnje da je na sceni puzajući državni udar, da posljednji slučaj napada na novinara naklonjenog opoziciji služi u svrhu da se animiraju širi društveni slojevi i da se pozove na odbranu od navodne diktature Dodika i njegove stranke (…) da se za navedenog novinara zna da je nedavno od USAID-a dobio 80.000 dolara za nekakav internet portal i da ti portali otkad su te pare upumpane niču kao pečurke poslije kiše…“.
Kovačević je zbog toga pred Osnovnim sudom Banjaluka tužio RTRS za povredu časti i ugleda pričinjene klevetom, a sud je donio presudu da mu RTRS i tadašnji urednik Mihailović na ime naknade štete solidarno isplate ukupno 5.000 KM.
Kovačević je u svojoj izjavi pred banjalučkim Osnovnim sudom izjavio „da je doživio šok pored svega što se izdešavalo, jer ga je nakon izlaska iz bolnice dočekala jedna apsolutno lažna informacija gdje se tvrdi da je on na neki način strani plaćenik koji je primio 80.000 dolara i da se sve dešavalo u predvečerje Opštih izbora kada je atmosfera bila naelektrisana”.
Dodao je i “da mu je najmanje trebala lažna optužba u tom period, te da je to kod njega i njegove uže porodice proizvelo strah što je rezultiralo prijetnjama i vrijeđanjem na društvenim mrežama”.
Ocijenio je da je objavljivanje spornog članka na njega uticalo toliko da je bio užasnut, što se manifestovalo pojavom straha, da je izbjegavao odlaske u grad sa djecom i suprugom, da se bojao nepristojne verbalne komunikacije i drugo.
Na presudu Osnovnog suda Banjaluka, RTRS i Mihailović su podnijeli žalbu Okružnom sudu Banjaluka koji ju je djelimično usvojio i preinačio, na način da ih je obavezao da Kovačeviću na ime naknade štete zbog klevete solidarno isplate iznos od 2.500 KM umjesto 5.000 KM.
Okružni sud je zaključio da je Kovačević dokazao da nije primio 80.000 dolara od USAID-a, a prema mišljenju Okružnog suda u spornom članku u cijelosti su objavljene neistine koje ga prikazuju u negativnom svjetlu – da je naklonjen opoziciji i da je primio navedeni novac, što je narušilo njegov ugled, a da pri tom “nije dokazana nijedna od ‘negativnosti’ koje mu pripisuju”.
Zbog ovakve presude, RTRS i Siniša Mihailović su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu BiH, tvrdeći da im se krši sloboda izražavanja, kao i da u spornom tekstu nigdje nije imenovan novinar.
U obrazloženju svoje odluke, kojom odbacuju apelaciju RTRS i Siniše Mihailovića, Ustavni sud BiH, između ostalog, smatra da su sudovi u Banjaluci pravilno zaključili da je i bez navođenja imena i prezimena novinara, javnosti bilo sasvim jasno o kome se radi, te da je on javnosti prikazan u negativnom svjetlu, kao „strani plaćenik“.
Zaključuju i da se prenošenje spornog teksta “može okarakterisati kao zlonamjerno i huškačko”.
“Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće”, stoji na kraju odluke koja je donesena na juče održanoj sjednici Ustavnog suda BiH.
Pred Kovačevićem je još jedna pravna bitka, odnosno njegov zahtjev za apelacijom pred Ustavnim sudom BiH, za isti tekst kojeg je prenio i portal Alternativne televizije – atvbl.com.
Apsurdno ali istinito, Kovačević je za, kako smo naveli, isti tekst koji je prenijet sa portala Infomera izgubio spor pred Osnovnim sudom protiv ATV-a, a potom se i žalio Okružnom sudu koji je potvrdio prethodnu odluku Osnovnog suda. Vladimir Kovačević je tada morao platiti troškove suđenja Alernativnoj televiziji i tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku Nenadu Trbiću.
Ipak, pravni tim Kovačevića je je potom podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH a na konačnu presudu u ovom slučaju se još uvijek čeka.
GERILA/MONDO
