„Kriminalizacija klevete je još jedna omča oko vrata slobodomislećim ljudima koji se do sada nisu plašili da iznesu kritičko mišljenje“, izjavila je za Gerilu advokatica iz Banjaluke Jovana Kisin Zagajac.
Ova banjalučka advokatica, jedna od rijetkih koja se aktivno bavi pitanjem zaštite ljudskih prava, u intervjuu za Gerilu kaže da vraćanje klevete u krivični zakonik stavlja metu najviše na novinare i društvene aktiviste, koji bi mogli sad da ućute u strahu od odlaska u zatvor ili velikih kazni, posebno zbog činjenice da pravosudne institucije kod nas blagonaklono gledaju na brjone političare.
„Nepisano je pravilo da određene strukture, pogotovo političke i nosioci javne vlasti uživaju određeni stepen zaštite od pravosudnih institucija.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
GERILA: Posljednjh par mjeseci dosta se govori o kriminalizaciji klevete. Koliki je to udar na demokratiju i ljudska prava?
KISIN ZAGAJAC: Koliko to utiče, taj psihološki aspekt na organizacije, medije i sve ljude, posebno na one koji se bave kritikom vlasti i koji učestvuju aktivno u javnom radu, govori i sama činjenica da i samom najavom kriminalizacije klevete određene organizacije i ljudi osjećaju da su se našli na meti i već sada brinu na koji način i kako će da nastave svoj rad.
Oni koji štite osnovna ljudska prava nikada neće glasati i podržati krivično gonjenje za verbalne delikte. Kleveta je već zabranjena zakonom, ona predstavlja građanski delikt. Ukoliko oklevetate nekoga i nanesete mu time nematerijalnu štetu, oštećeno lice ima pravo i sada, po ovim propisima, na sudsku zaštitu. To je kroz građansku parnicu gdje vi tražite da sud utvrdi klevetničko izražavanje i da mu se dosudi naknada štete.
GERILA: S druge strane, kriminalizacijom klevete na slučajevima bi aktivno trebalo da rade i tužilaštva. S obzirom na efikasnost pravosuđa, da li možemo očekivati da će se kvalitetno baviti tim poslom?
KISIN ZAGAJAC: Moram reći da čak i iz položaja oštećenog lica u slučaju kriminalizacije klevete, puno će teže doći do svoje pravde i presude nego u parničnom postupku, baš zato što u krivičnom postupku oštećeni može samo da prijavi klevetu kao krivično djelo, a onda o njegovim interesima se više ne stara on već tužilac i tužilaštvo. Mi svi već znamo koliko krivičnih prijava već godinama stoji u ladicama zato što tužilaštvo ili ne može da stigne ili tužilac ne smatra da postoji dovoljno činjenica i elemenata da pokrene istragu ili da je sprovede do kraja. Znači, čak i oni koji su oštećeni klevetničkim izražavanjem više neće moći sami direktno da pristupe sudu, već će zavisiti od toga da li tužilac smatra da to treba da dođe do suda. Mislim da nije korisno ni za oštećene koji su oklevetani, a za određene organizacije, pa čak i medije kojima je posao da objavljuju i kritikuju, naravno, u skladu sa novinarskom etikom. Mislim da će to ne samo opreznije raditi, već da će i suziti polje rada medijima, samim tim će i da utiče na slobodu govora.
GERILA: Političko rukovodstvo Republike Srpske u zadnjim izjavama govori da ovo nije usmjereno na medije. Ipak, s druge strane, imamo situaciju da kada dođe do sudskih sporova između medija i političara, političari su ovdje na neki način zaštićeni od sudova. Da li mislite da će sudovi zadržati tu praksu i više suditi po političkoj palici?
KISIN ZAGAJAC: Ja mislim da se mi ne trebamo zavaravati, kriminalizacija klevete ima svoje mete. To su ljudi koji u javnom prostoru nešto govore. To su mediji, to su političari, društveni aktivisti na temu ekologije, ljudskih prava, kriminala, korupcije. To su mete klevete i do sada kao građanskog delikta, ali i od sada, kada ona bude kriminalizovana i propisana kao krivično djelo. Nepisano je pravilo da određene strukture, pogotovo političke i nosioci javne vlasti uživaju određeni stepen zaštite od pravosudnih institucija. Mi to gledamo svakodnevno kroz rad i kroz način rada pravosudnih institucija. Međutim, kroz rad i način rada, pitanje je koliko ćemo mi biti u mogućnosti da ih kritikujemo za takvu vrstu rada. To je najveći problem, što će se mnogi aktivistički pokreti i pojedinci ugasiti od straha da će ukoliko iskažu svoju kritiku javno otići u zatvor. Imate i prekršaj za narušavanje javnog reda i mira koji se odnosi na viku, pa se zabranjuje da se pravi buka, viče i galami osim ako se ne povikuje na protestu, što predstavlja osnovno ljudsko pravo, da se kritikuje rad javne vlasti.
Ipak, imali smo preko 200 ili 300 prekršajnih naloga protiv pripadnika neformalne grupe građana Pravda za Davida za taj prekršaj iako je eksplicitno propisano da na protestima ljudi uzvikuju i kritikuju. Međutim, to nije spriječilo MUP da procesuira preko 200 ljudi. Zloupotreba alata i zloupotreba zakonskih ovlaštenja nije nešto nesvakidašnje što se dešava u ovoj državi. Javno mnjenje je sa pravom zabrinuto i uplašeno na koji način će javne vlasti primjenjivati taj novi zakon koji najavljuju.
GERILA: S druge strane, evidentna su brojne zloupotrebe javnog prostora. Postoje li neki drugi alati ili zakoni koj bi mogli da urede to haotično stanje u medijima?
KISIN ZAGAJAC: Postoji priča određenih zvaničnaka koji agituju da se donese novi zakon o kleveti, pravdajući da oni rješavaju haotično stanje u medijima gdje imate neregistrovane medije, govor mržnje i klevetničko ponašanje. Da, vi imate govor mržnje koji je već krivično djelo, koji nikada nije sankcionisan, a konstantno se koristi u raznim medijima, portalima, portaloidima i kako ih sve već ne nazivaju, sebno kroz te neregistrovane medije.
Vi dakle i sad imate određena djela koja su propisana kao krivično djelo u tom javnom prostoru, posebno u internet prostoru, koja se sad ne sankcionišu. Stanje u medijima se rješava jednim generalnim zakonom o medijima i javnom izražavanju koje će regulisati kako se medij registruje, na koji način je medij dužan da izvještava, posebno kada je riječ o istragama ili sudskim procesima itd. To je način da se riješi ta situacija, kao u sve i jednoj susjednoj državi- da imate zakon o medijima koji jasno propisuje na koji način medij može da radi.
GERILA: Bilo je mnogo inicijativa da se promijeni zakon o medijima, agovori se o tome godinama, ali uvijek dođe do neke kočnice. Kome takav zakon ne odgovara?
KISIN ZAGAJAC: Mi imamo jedan zakon o medijima iz 1996.godine, koji je arhaičan i koji je neprimjenjiv jer uopšte ne poznaje pojam internet medija, tako da je to lažno pravdanje da će kriminilazicja klevete raščistiti stanje u medijima. Dakle, čista laž!
Medijska zajednica i to više udruženja godinama šalje Narodnoj skupštini prijeloge i rješenja kako da se riješi problem u medijima. I ja sam učestvovala u jednoj radnoj grupi gdje smo sačinili nacrt i predali to, međutim, nikad nije prošlo skupštinsku proceduru, zato što nema političke vollje da se riješi haotična situacija u medijima. To najbolje možemo da vidimo upravo u predizbornim kampanjama, gdje političke organizacije koriste lažne profile, lažne portale i web stranice sa nazivima medija, gdje plasiraju svoje političke laži i propagandu da bi oblatili protivnika i o sebi nešto lijepo napisali.
Dakle, ovdje nema političke volje da se sredi stanje u medijima.Ovo je samo još jedna omča oko vrata slobodomislećim ljudima koji se do sada nisu plašili reći šta misle, iznijetikritiku, pogotovo konstruktivnu, a koji će vjerovatno da ućute u strahu da ne bi otišli u zatvor ili platili neku ogromnu kaznu.
