Danas se navršava 30 godina od smrti Srđana Aleksića, mladića iz Trebinja kojeg su ubili pripadnici Vojske Republike Srpske jer je branio svog sugrađanina Alena Glavovića.
Povodom smrti Srđana Aleksića na njegov grob, na Gradskom groblju Podgljivlje u Trebinju, cvijeće su položili njegov otac Rade i predstavnici gradske uprave predvođeni predsjednikom Skupštine grada Dragoslavom Banjkom.
Rade Aleksić je rekao da, kad posmatra mlade ljude koji priznaju Srđana, njegov sin nije umro.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
“Dobro bi bilo da nikada ne umre nijedno djelo kao što je Srđanovo, već da služi kao putokaz ljudima za dobrotu, blagostanje i uništavanje svakoga zla na zemlji. To je malo teško, ali kad bi mlade tako vaspitavali to bi se i desilo“, istakao je Srđanov otac, dodajući da su se ovoj borbi odavno priključili i mediji, širenjem priče o smrti njegovog sina, na čemu im se posebno zahvalio.
Predsjednik Skupštine grada Trebinja Dragoslav Banjak je naveo da Srđanovo djelo, kao i djela drugih heroja, pokazuju ratno bezumlje i pomažu u mirnodopskom zbližavanju.
“Svijet je stalno razapet između težnje da dođe do nestabilnosti i težnje da zavlada trajni mir. Sjećanja na Srđana, ali i mnoge druge heroje koji su uradili nešto slično na prostorima nekadašnje Jugoslavije, pomaže da se razumije strahota rata i stepen bezumlja, koji nužno prati takve situacije. Pomaže i da se međusobno zbližimo, da u miru postanemo još bliži jedni drugima“, rekao je Banjak.
Srđan je stradao kada su 21. januara 1993. godine četvorica pripadnika VRS počeli da maltretiraju i tuku Alena Glavovća. Tada im je Srđan prišao i rekao da ostave čovjeka na miru, na šta su se oni okrenuli prema njemu i počeli da ga krvnički prebijaju i udaraju kundacima pušaka. Srđan je pao u komu i nakon šest dana, 27. januara 1993. godine izdahnuo u bolnici. Alen Glavović je uspio da pobjegne i danas sa porodicom živi u Švedskoj. Svake godine posećuje Srđanov grob i ostavlja cvijeće na njemu.
Rade Aleksić je tada napisao čitulju u kojoj je naveo: “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”.
“On je štitio čovjeka, i ja sam ponosan na njega”, rekao je Srđanov otac u jednom intervjuu.
Srđanovo ubistvo desilo se u centru Trebinja, u blizini policijske stanice i gradske pijace, naočigled svih. U Trebinju je vladala zavjera ćutanja, sve do 2007. godine, kada su novinari iz regiona počeli aktivno da pišu o sudbini Srđana Aleksića. Potom je Srđan postao simbol i stvarni heroj ratova iz devedesetih godina. Gradovi na postjugoslovenskom prostoru počeli su nazivati ulice, bulevare, pasaže imenom Srđana Aleksića.
Rijetki Trebinjci su pričali da je Srđan Aleksić bio prvi i jedini vojnik koji je otvoreno, ispred opštine, zgađen onim što se dešavalo na dubrovačkom ratištu, protestovao i bacio pušku. Ispričali su i da je i prije tragičnog dana u nekoliko navrata odbranio svoje komšije Bošnjake od nasilnika i zlikovaca.
“Srđova pogibija ima poruku, poruku za budućnost, poruku čovjeka za čovjeka. Mi koji živimo treba da vidimo tu poruku, da je gajimo i da je koristimo, kao nešto što će pomoći da dobro zavlada”, rekao je u dokumentarnom filmu “Srđo” njegov otac Rade. Riječima Srđanovog oca: “Srđana nema, postojimo mi živi. I odajući priznanje određenom djelu, mi u stvari određujemo sebe i svoj život”.
Upravo iz tih razloga su Helsinški parlament građana Banja Luka, Mreža za izgradnju mira, Nezavisno društvo novinara Vojvodine, Institut za medije Crne Gore i Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije „Lupiga – svijet kroz obične oči“ iz Hrvatske, prošle godine ustanovili Regionalnu novinarsku nagradu “Srđan Aleksić”. Njegov čin i ime simbolizuju vrijednosti koje nastoji da afirmiše i ova regionalna novinarska nagrada, a to su građanska hrabrost i odgovornost, solidarnost, ljudskost, pravo na slobodu mišljenja, pravo da se bude drugačiji.
Nagrada se dodeljuje novinarkama, novinarima i medijima iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore u tri kategorije: za novinarsku hrabrost i izuzetnost, za doprinos zajednici i za medije.
Nagrade su uručene na svečanosti u Banjaluci, 10. decembra 2022. godine, na Međunarodni dan ljudskih prava, a dobitnici su Viktor Ivančić, Tamara Skrozza i portal KRIK.
Nezavisne novine/Mreža mira
