Narativ o međunarodnoj zajednici kao spasiocu Bosne i Hercegovine i naroda koji žive u njoj, odnosno o međunarodnoj zajednici kao neprijatelju jednog od naroda u BiH, konstantno je prisutan i naizmjenično se javlja u javnoj sferi, u zavisnosti od okolnosti i događaja.
Posljednji primjer je izjava predsjednika SDA Bakira Izetbegovića koji je u intervjuu za MTV Igman rekao da međunarodna zajednica ide linijom manjeg otpora i da traži one koje može da “slomi”.
Između ostalog, komentarisao je i aktivno učešće međunarodne zajednice u formiranju vlasti kao i različit pristup prema SDA u odnosu na SNSD, kako tvrdi.
Izetbegović je rekao da su pojedinci iz međunarodne zajednice, poput aktuelnog visokog predstavnika, stali otvoreno na stranu određenih političkih struktura.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
“Oni neće da idu na tvrdo, na Dodika, koji ih ne ferma, koji ih vrijeđa, valja to savladati. Čović ima leđa, Šmit se ponaša demohriršćanski, kao neki rođak, koji se dogovori tamo sa Plenkovićem pa ovdje onda bogato opremi HDZ. I onda se ide linijom manjeg otpora, na Bošnjake, DF ne sluša, SDA ne sluša, naći ćemo neke koje koji slušaju, koji će isporučiti ono što hoćemo”, poručio je Izetbegović dodavši da je cilj međunarodne zajednice mir i stabilnost, ali na račun Bošnjaka.
“Mi ćemo se braniti, mogu nositi kaubojske čizmice, ali ne mogu ovdje prosipati kaubojske manire, neće nas na takav način savladat”, rekao je Izetbegović.
Pored toga što se u Izetbegovićevom prozivanju međunarodne zajednice može prepoznati traženje alibija za izborni poraz i gubitak vlasti, simptomatično je da se, kao i kod ostalih aktera na političkoj sceni u BiH, međunarodna zajednica proskribuje i proglašava “neprijateljem naroda” onda kada donosi odluke koje ne odgovaraju tim akterima, dok su, kada “presuđuju” u njihovu korist, spasioci i pravednici.
U slučaju bošnjačkih političara kao i medija u Federaciji BiH koji se prvenstveno obraćaju Bošnjacima, ovaj “rez” je posebno izražen od izborne noći prošle godine kada je visoki predstavnik Kristijan Šmit nametnuo izmjene Izbornog zakona za koje su tvrdili da su nepravedne i da će majorizovati Bošnjake. S druge strane, pojedini hrvatski političari u Federaciji BiH, kao i mediji koji se prvenstveno obraćaju Hrvatima, takođe prave zaokret, samo u drugom pravcu. Dok su do trenutka nametanja izmjena Izbornog zakona uglavnom zagovarali “antišmitovski narativ”, od izborne noći mijenjaju narativ, i počinju zagovarati „prošmitovske stavove“. Od neželjenog faktora, Šmit je preko noći postao branitelj hrvatskih nacionalnih interesa, odnosno od nosioca građanske incijative u Bosni i Hercegovini, za Bošnjake, postao je kreator aparthejda.
Kada je riječ o političarima iz Republike Srpske, i medijima koji se prvenstveno obraćaju Srbima, Kristijan Šmit je od početka nelegalni, “lažni” visoki predstavnik. Uz male izmjene, prije svega kada je riječ o domaćim akterima i okolnostima u kojima se pojavljuju, narativ o stranim akterima se nije značajnije mijenjao decenijama. U njegovoj osnovi je proskribovanje neistomišljenika koji se proglašavaju domaćim izdajnicima, kao i širenje straha i prezira prema strancima, najčešće sa Zapada, koji svojim djelovanjem nastoje ne samo da sruše vlast, nego i da destruktivno djeluju na državu ali i na sam narod.
Jedan od posljednjih primjera je izjava Milorada Dodika nakon sastanka sa Elmedinom Konakovićem u kojoj ističe da se Kristijan Šmit predstavlja kao lažni visoki predstavnik, i to pitanje treba da se stavi na sto i da se rješava.
“Uloga međunarodne zajednice sada se pokazuje kao destruktivna”, naglasio je Dodik potvrđujući tezu o narativu o stranim akterima kao remetilačkom faktoru.
На састанаку с @DinoKonakovic констатовали смо да нас чекају обимни послови које треба завршавати на нивоу БиХ. Биће питања која праве разлику између нас, али нема потребе да то потенцирамо, јер треба да будемо на линији да договоримо оно што можемо урадити. pic.twitter.com/D3N5K7Wrsn
— Милорад Додик (@MiloradDodik) February 1, 2023
Zajedničko za sve političare u BiH, bez obzira iz kog etničko-ideološkog miljea dolaze, jeste da narativ o stranim akterima kao remetilačkom faktoru ispunjava svoju zadaću, omogućavajući kreatorima i nosiocima dominantne narativne matrice da i dalje ostvaruju benefite i uživaju privilegije na osnovu širenja straha i prezira.
Gerila.info
