Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju okupili su se danas na Trgu Krajine u Banjaluci tražeći da se izmijeni i dopuni Zakon o Dječijoj zaštiti.
Roditelji, koji su protestovali više puta, ali tvrde da do sad institucije nisu imale sluha za njihove probleme, ističu da imaju nekoliko gorućih problema. Jedan od njihovih zahtjeva jeste da svaki roditelj djeteta koji ima poteškoće u razvoju dobije status roditelja-njegovatelja. Takođe, raže i da se ukine starosna granica do tridesete godine djeteta za ostvarivanje ovog prava, kao i da djeca sa poteškoćama imaju pravo na dnevni centar i škole.
Među navedenim zahtjevima je i to da se roditelju-njegovatelju uvedu doprinosi, da se za stanja kao što su autizam i neizlječivi sindoromi kod komisija vode kao trajna, a ne privremena, kao što je do sada slučaj. Takođe, jedan od zahtjeva je da se samohranim roditeljima da status roditelja-njegovatelja bez obzira da li rade ili ne.
Nataša Krivošija Filipović, majka djeteta s poteškoćama u razvoju, ističe da je prvi zahtjev da status roditelja njegovatelja ima svaki roditelj čije je dijete ometeno u razvoju i koji ne može da se zaposli.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
“Drugi zahtjev je da se ukine starosna granica statusa hranitelja koja sada važi, a ona je do navršene tridesete godine djeteta, i da se ono bude bez ograničenja. Zahtjev je i da djeca imaju pravo na dnevne centre, jer to nije zbrinjavanje djece već njihova potreba da se socijalizuju, te da imaju odgovarajuće tretmane s logopedima, defektolozima i sličnim stručnim licima. Zahtjev je i da se njegovatelju roditelju uvedu doprinosi, te da se djeca sa autizmom i sličnim sindromima stave pod trajnim invaliditetom i na taj način odnosi prema takvim osobama, jer njima je potrebna pomoć koja traje čitav život. Zahtjev je i da se samohranim roditeljim koji imaju djete s posebnim potrebama da status hranitelja bez obzira da li je taj roditelj u radnom odnosu ili nije. Napominjem da je jedan od problema i refundacija lijekova i da nadležni obećavaju štošta ali ništa ne ispunjavaju. Naglašavam da se odgovorni više ne igraju sa ljudima kojima su ovi lijekovi prijeka potreba i da se zakon o zdravstvenom osiguranju napokon riješi”, ističe Nataša.
Radmila Glušica, majka djevojčice s Daunovim sindromom, uputila je poruku nadležnima.
“Meni je obećano da će se vršiti neke revizije vezano za probleme koje iznosimo, a to mi je obećanje dao ministar zdravlja i socijalne zaštite Alen Šeranić. Mi treba da dobijemo pravo roditelja njegovatelja, kao što pravo imaju i u drugim gradovima Republike Srpske. Roditelji iz Banjaluke i Bijeljine još uvijek to nisu ostvarili. Gospoda iz institucija imaju hiljade maraka i opet im je malo. Postali su previše oholi, drčni, gordi, a mi ovdje živimo od par stotina maraka. Ono što primamo novac je naše djece. Ja sam majka koja ima dijete ometeno u razvoju, imam pedeset i sedam godina i nezaposlena sam. Tražim posao, ali imam probleme za naći posao jer imam djete sa kojim treba neko da boravi dok sam ja na poslu. Mi roditelji njegovatelji u velikom smo problemu, a nemamo nikakva prava. Poručujem ministru Šeraniću ako ne zna kako da obavlja svoj posao, onda je njegova moralna obaveza da da ostavku”, poručuje Radmila.
Na protestu je prisustvoalo i oko dvadesetak roditelja iz Bijeljine među kojima i Aleksandra Stankić, majka maloljetnog djeteta ometenog u razvoju.
“Mi smo došli da podržimo roditelje iz Banjaluke, jer svi imamo goruće probleme a među njima tri koja su najbitnija. Mi iz Bijeljine već smo slali dva puta dopise i predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku i ministru Šeraniću. Od njih nismo dobili odgovor. Jedan dopis bio je poslat 21. decembra 2022. godine, a drugi 21. februara. 2023. godine. Ovo je treći put da se javno oglašavamo za pravo naše djece i to ne samo djece iz Bijeljine i Banjaluke, već iz svih gradova Republike Srpske. Imam tri goruća problema, prvi je vezan za njegovatelje i hraniteljski dodatak. Po njima mi bi trebali djecu zatvoriti u četiri zida dvadeset i četiri sata. Od roditelja čija su djeca oštećena stotinu posto u razvoju traže da se ispišu iz specijalne škole i dnevnog centra, ili drugih centara koje djete pohađa. Taj centar je potreban i djeci i njihovim roditeljima. Pogotovo je potrebno djeci jer u tim centrima postoje i logopedi i defektolozi koji brinu o toj djeci. Nama roditeljima ti centri dobro dođu da u tom periodu dok su naša djeca u tim ustanovama možemo obaviti neke svoje osnovne obaveze. Imamo problem i da djeca koja su oštećena sedamdeset ili osamdeset posto ne primaju svoj dodatak. Ti dodaci bi trebalo da se primaju prema određenoj kategorizaciji, zavisno koliko su djeca oštećena. Želim da kažem da su dali ograničenje na hraniteljski dodak do tridesete godine, ali je problem šta će ta djeca poslije navršene tridesete godine života. U Federaciji BiH je izmjenjeno to pravo na dječiji i hraniteljski dodatak za kategorizovanu djecu”, navodi Aleksandra, dodavši da roditelji djece ometene u razvoju imaju ogroman problem, jer institucije koje vrše kategorizaciju traže, kako ona tvrdi, dlaku u jajetu kako bi umanjila prava njihove djece.
“U uređenim državama za njegovatelje ide čak i radni staž a kod nas to nije slučaj. Ova prava treba da budu ista za sve gradove u Republici Srpskoj. Naprimjer, u Bijeljini se prima hraniteljski dodatak ali samo za djecu koja imaju sto odsto invaliditet. Ona ispod stotinu odsto ne primaju. Ali i taj dodatak je nekih stotinu trideset maraka. Mislim da su naša djeca gurnuta pod tepih i da ih institucije zatvaraju u četiri zida. U Bijeljini se često dešavaju priredbe, gdje svi dođu davati aplazu našoj djeci i govore da moraju da imaju zadovoljavajući socijalni život, da treba da se druže za djecom koja nisu ometena u razvoju, ali ta podrška traje samo dok traje taj određeni program. Veliki je grijeh da se kategorizovana djeca zatvaraju u četiri zida. Ako treba mi ćemo zbog prava naše djece izlaziti i na put i blokirati ceste sve dok se njihova prava ne ostvare”, ističe Aleksandra.
Podršku roditeljima djece sa poteškoćama u razvoju dalo je i udruženje Restart koje je u više navrata nadležnim slalo dopise i zahtjeve.
“Mi iz Restarta smo već mjesecima uz majke djece kojima je potrebna pomoć. Slali smo dopise ministarstvima, slali smo zahtjeve z izmjenu pravinika. Trenutno je u pripremi izmjena zakona, međutim želim da naglasim da do ovoga trenutka apsolutno nikakvog sluha nije bilo od strane ministra Šeranića što je jedna velika sramota. Sto pedeseti dio novca, koji se potrošio na izgradnju teniskih terena i dvorane u parku Mladen Stojanović, potrebno je da bi se riješio problem ovih majki i roditelja. Lažu ako kažu da novca nema”, poručio je Stefan Blagić iz Restarta.
Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske navode da razumiju potrebe roditelja djece sa poteškoćama u razvoju i podržavaju ih u ostvarivanju svih njihovih zakonskih prava, ali ističu da je nužno da svi koji se u posljednje vrijeme upuštaju u bavljenje ovom tematikom u javnosti, to rade odgovorno, uvažavajući činjenice.
U saopštenju Ministarstva se navodi da istupi koji se o ovoj temi već izvjesno vrijeme mogu čuti nisu za dobrobit sistema socijalne i dječije zaštite, već doprinose urušavanju sistema koji pruža podršku hiljadama korisnika, te da u prilog tome najbolje govori činjenica da nijedno udruženje korisnika prava u ovoj oblasti ne stoji iza ovih okupljanja, niti podržava stavove koji se iznose, već to čini isključivo organizacija “ReStart Srpska”.
Ističu da najcjelishodniji oblik zaštite djece određuju stručne Komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju, te da nije moguća pravna analiza najsloženijih stručnih poslova.
Naglašavaju da je odgovornost prepuštena struci i najkompetentnijima, kako bi se sredstva za ovu namjenu usmjerila ka onima kojima su najpotrebnija.
“Subjekti socijalne i dječije zaštite prolaze i stručne obuke, kako bi se osigurala vjerodostojna interpretacija ovih prava, u skladu sa Međunarodnim sistemom procjene funkcionalnosti. Korisnici, podsjećamo, uvijek mogu koristiti i pravo na žalbu drugostepenom organu ili pokretanje upravog spora kod nadležnog suda, za zaštitu prava”, ističe se u saopštenju.
Napominju i da je, kada se govori o ovoj tematici, potrebno znati da djeca sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom najveći dio svojih prava ostvaruju na osnovu Zakona o socijalnoj zaštiti, dok Zakon o dječjoj zaštiti, koji se pominje, daje dodatnu podršku porodici.
“Sistem socijalne i dječije zaštite u Republici Srpskoj prepoznaje i uvažava specifičnost položaja djece sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica, pruža neophodnu podršku, te se u saradnji i po zahtjevima saveza i udruženja koji okupljaju lica sa invaliditetom i djecu sa smetnjama u razvoju, u kontinutitetu radi na unapređenju i proširenju njihovih prava”, naglašava se u saopštenju i dodaje da je, kao rezultat toga, Republika Srpska među prvima uvela pravo na naknadu roditelju-njegovatelju, a potom i znatno povećala iznos koji se na ime tog prava isplaćuje roditeljima, prepoznajući potrebe najosjetljivijih kategorija.
Ukazuju na to da Republika Srpska daje širok obim prava u ovoj oblasti, a samo jedno od njih je pravo na naknadu roditelju-njegovatelju, koje je specifično pravo.
“Kao specifično pravo, status roditelj-njegovatelj podrazumijeva posebnu cjelodnevnu njegu, odnosno preduzimanje medicinskih i nemedicinskih radnji od roditelja-njegovatelja i to je isključivo njega koja se pruža u kućnim uslovima, što je prevencija smještaja u ustanovu socijalne zaštite”, ističe se u saopštenju Ministarstva.
“Nije svim licima koja su potpuno zavisna od tuđe njege i pomoći potrebna posebna njega, odnosno cjelodnevna njega, već je prilikom uvođenja ovog prava ono definisano kao važan iskorak prema osobama sa najtežim oblicima invaliditeta i podrška njihovim porodicama”, napominje se u saopštenju i dodaje da, ujedno, djeca čiji roditelji nisu njegovatelji nisu na bilo koji način uskraćena za podršku i da brojne porodice ostvaruju prava iz sistema socijalne i dječije zaštite po više osnova, a u novčanom smislu ona u zbiru idu do iznosa i više od 650 KM, što je iznos naknade koju od ove godine primaju roditelji-njegovatelji.
“Osim toga, korisnici mogu da ostvare i druga prava kao što su pravo na naknadu plate za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena radi pojačane njege i brige o djetetu sa smetnjama u razvoju, uključivanje u proces školovanja, troškove prevoza za dijete i pratnju, te uključivanje u različite defektološke i logopedske tretmane”, podsjećaju iz Ministarstva.
Na kraju, ističu da se za prava iz sistema socijalne, dječije i porodične zaštite svake godine izdvaja više novca, a za ovu godinu za prava korisnika socijalne zaštite koja se finansiraju iz budžeta Republike planirano je oko 49,2 miliona KM, a za sva prava iz oblasti dječije zaštite više od 140 miliona KM.
U istraživanju koje je obavio portal Gerila, ističe se da je strah, pored brige, neizvjesnosti, razočarenja i frustracije, jedno od osjećanja koje se, poput začaranog kruga, proteže kroz život djece sa poteškoćama u razvoju i njihovih roditelja.
Stručnjaci, kao i institucije, daju sve od sebe da im pomognu, iako to često nije dovoljno, bar prema mišljenjima roditelja koji su učestvovali u istraživanju portala Gerila. Ni društvo ne doprinosi previše, u najboljem slučaju ljudi okreću glavu od njih. Većina ljudi nije ni svjesna kroz kakve probleme prolaze roditelji i njihova djeca, nemaju ni izbliza tačnu predstavu kakav im je život. Život ispunjen bolom, tugom, bespomoćnosti.
U društvu koje ne obraća previše pažnje na probleme djece sa poteškoćama u razvoju, roditelji ćutke nose svoje breme vrteći se u začaranom krugu iz dana u dan. Malo više razumijevanja i susretljivosti od strane društva, kao i efikasniji rad institucija, ističu roditelji, doprinijeli bi, ako ništa drugo, onda bar da im život malo olakšaju.
Majka djeteta sa invaliditetom za GERILU: ZAŠTO NAS SE SJETE JEDNOM U GODINI?
Gerila/Buka/Mondo/ReStart Srpska
