“Naša prava treba da budu posložena i da budu prihvaćena. Ne tražimo previše. Mislim da smo skromni u svojim zahtjevima”, kaže, nakon što je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (BiH) usvojila Nacrt zakona o zaštiti civilnih žrtava rata, Midheta Kaloper predsjednica Udruženja žrtava rata Foča ‘92-’95.
Nacrtom zakona, koji je poslat u parlamentarnu proceduru, uređena su prava za žene žrtve ratnog silovanja, a djeca rođena iz čina ratnog seksualnog nasilja prepoznata su kao posebna kategorija civilnih žrtava rata. Ukoliko Parlament Federacije BiH usvoji Nacrt, oni će na osnovu tog statusa biti u mogućnosti da ostvaruju određena prava predviđena tim zakonom.
Žene žrtve ratnog silovanja će ukoliko Nacrt zakona bude usvojen u Parlamentu Federacije BiH, između ostalog, steći prednost kada je riječ o ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, dobiti pravo na banjsko-klimatsko liječenje, pokrivanje troškova sahrane. Pored toga što se djeci rođenoj iz čina ratnog silovanja, prvi put priznaje status civilne žrtve rata, Nacrt zakona reguliše i prednost i prioritet u obrazovanju, te pravo na besplatno školovanje.
Za žrtve, one koji su preživjeli neke od najtežih oblika ratnog zlostavljanja, veoma je važno što će nakon toliko godina civilne žrtve rata imati jedinstven Zakon na nivou Federacije BiH. Svoja prava do sada su ostvarivali kroz Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
“Predugo smo čekali, ali kada su u pitanju dobre stvari, lijepe stvari nikada nije kasno”, dodaje Midheta Kaloper. Ono što je jako bitno, kako objašnjava, je da se kada zakon bude donešen njegova prateća prava koja će biti definisana maksimalno koriste i da žene žrtve ratnog silovanja i djeca rođena iz tog čina imaju prava da koriste ta prava.
“Prvi put je banjsko liječenje predloženo da bude, što je jako važno za sve nas. Druga stvar da se pravo o stambenom zbrinjavanju primjenjuje, jer je jako puno, nažalost, te populacije koja još uvijek nije riješila svoje stambeno pitanje. Između ostaloga i pravo na sahranu i dženazu, jer mi smo svjesni da biološki sat kuca da ćemo jednog dana otići sa ovoga svijeta, a puno je članica koje se nisu ostvarile u ulozi roditelja i koje nemaju bližih članova porodice koji bi se pobrinuli za sve to”, kaže ona.
U Udruženju Zaboravljena djeca rata (ZDR) navode da je značajno što civilne žrtve rata imaju svoj vlastiti zakon, a da se poseban značaj usvajanja Nacrta Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u FBiH ogleda u tome što su, nakon 30 godina pravne nevidljivnosti, djeca rođena iz čina ratnog seksualnog nasilja prepoznata kao posebna kategorija civilnih žrtava rata.
Revolucionaran korak
Pravna egzistencija djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja u vidu zakona, kako kažu u Udruženju ZDR, jeste revolucionaran korak kojeg su zakonodavni organi Federacije Bosne i Hercegovine napravili.
„Djeca rođena iz čina ratnog silovanja, prema ovom Nacrtu, jesu određena kao posebna kategorija civilnih žrtava rata. Međutim, kada se pažnja posveti suštini ovih odredaba, vidimo da je implementacija ovog zakona, u dijelu koji se odnosi na prava djece rođene iz čina ratnog silovanja, delegirana na kantonalne organe vlasti. Iako to predstavlja potencijalni rizik da pravna prepoznatljivost djece rođene kao posljedica rata ostane samo simboličnog karaktera, usvajanje Nacrta Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata FBiH predstavlja važnu prekretnicu u životima ove kategorije društva“, kažu oni.
To je, kako dodaju, posebno značajno što se kroz ovaj zakon, ne daje samo pravno priznanje postojanja ove kategorije društva, već se bosanskohercegovačkom društvu stavlja na znanje da je neophodno uvažiti njihovo postojanje kako bi se približili idealu društva jednakih vrijednosti.
Esma Palić iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike na pitanje koliko je usvajenje ovog zakona potrebno u društvenom kontekstu kaže da nema ozdravljenja društva dok se ljudima ne prizna njihova patnja, njihovo stradanje i dok se ljudi moraju boriti za svoju istinu.
“Dakle, ne možete vi doći do ozdravljenja društva dok se mi ubjeđujemo je li neko preživio, je li to što je preživio teško, je li to što je preživio zaslužuje ljudsko poštovanje, priznavanje i uvažavanje. Nema ozdravljenja ovog društva dok se svačija patnja ne prizna”, objašnjava ona.
Posebnu patnju su, kako kaže, preživjele žrtve silovanja i seksualnog zlostavljanja u ratu i od svih ranjivih kategorija, ta grupa građana/ki su najranjiviji dio društva naročto zbog činjenice što su tu osobe koje su prošle tako teška stradanja, a društvo ne prihvata da su oni žrtve već naprosto moraju da ostanu u svijetu svoje traume.
“Zato je važno da otvaramo ovu priču, da priznamo žrtvu koju su podnijele te naše sugrađanke i sugrađani koji su preživjeli najteža stradanja da bi oni mogli jednostavno da se osjećaju priznatim članovima u društvu”, objašnjava Palić.
Nacrt Zakona o civilnim žrtvama rata Federacije BiH, prema riječima pravne savjetnice organizacije TRIAL International, Ajne Mahmić, donosi mogućnost za unaprjeđenje prava, ali i za prepoznavanje novih kategorija koje su dugo bile nevidljive u bh. društvu. Dosadašnja prava preživjelih ratnog seksualnog nasilja, dodaje ona, nisu odražavala njihove stvarne potrebe, a značaj ovog Nacrta leži upravo u činjenici da su preživjeli dali doprinos za izradu novog zakonskog okvira.
„Organizacija TRIAL International je također učestvovala u izradi Nacrta kroz dostavljanje prijedloga koji su izrađeni u konsultacijama sa preživjelima i drugim organizacijama civilnog društva, a koji su se oslanjali na nalaze Studije o mogućnostima ostvarivanja reparacija za žrtve ratnog seksualnog nasilja u BiH. Ova Studija, koju je izradio TRIAL International, objavljena je 2022. godine i realizovana uz direktnu saradnju sa preživjelima“, navodi Mahmić.
Federalni ministar Adnan Delić je, dodaje ona, kroz svoje izjave pružio podršku žrtvama i preživjelima, stoga nam drago je što je resorno Ministarstvo prepoznalo značaj ovog Zakona i uvažilo određene prijedloge TRIAL International-a, ali i drugih predlagača.
“Ovaj zakon je jedinstven jer prvi put uvodi u pravo djecu rođenu iz čina ratnog seksualnog nasilja, što konačno znači i institucionalni prekid tišine te šalje poruku da nisu sami u društvu”, kazao je Adnan Delić, ministar rada i socijalne politike Federacije BiH, novinarima u Sarajevu, 21 juna kada je Vlada utvrdila Nacrt zakona.
Lex specialis
Nacrt zakona o zaštiti civilnih žrtva rata ima, kaže Esma Plić, dvije značajne koristi. Prva je da se njim prvi put unaprijeđuju prava civilnih žrtava rata, prvenstveno osoba koje su preživjele ratno seksualno zlostavljanje i silovanje tokom rata u BiH, da se njim kao civilne žrtve rata uvode djeca koja su rođena iz čina ratnog silovanja, te da se za ovu populaciju određuju prava, što predstavlja značajan iskorak u postojećem zakonskom okviru i u postojećem pristupu zaštiti civilne žrtava rata.
“Drugi značajan je doprinos izmjena ovog zakona ogleda se u činjenici da je zaštita civilnih žrtava rata do sada provođena u okviru jednog izuzetno složenog i velikog zakona – Zakona o osnovama socijalnih zaštite i zašte civilne žrtava rata i zašte parodice sa djecom koji obuhvata sve socijalne kategorije”, kaže ona.
Zakon kojim je do sada bila obuhvaćena ova grupa građana/ki jako je složen, doživio je velike izmjene i koji je, kako kaže Palić, uslijed svega toga bio teško primjenljiv u praksi. Svi ti problemi, posebnim zakonom, koji je pored ostalog i jedinstven u svijetu, biće riješeni.
“Donosimo poseban zakon zaštiti civilnih žrtava rata koji će biti jasan, precizan i puno lakše primjenljiv s jedne strane, a s druge strane imamo situaciju da ovim zakonom popravljamo i napređujemo prava i obim zaštite i sami pristup u zaštiti civilnih žrtava rata od toga da se uvodi određena grupa korisnika, što sam rekla to su djeca koja su rođene iz čina ratnog silovanja, da se unapređuju prava porodica poginulih civilnih žrtava rata, da se unapređuju prava samih civilnih žrtava rata, ali isto tako i da imamo tu jednu precizniju odredbu za koje namjene se ova sredstva osiguravaju, gdje smo se osvrnuili na obavezu države da ove naknade predstavljaju jedan dio reparacije države i zaštitu koju su žrtve preživjele”, objašnjava ona.
U Udruženju Zaboravljena djeca rata očekuju razumijevanje zastupnika za ponuđena rješenja i napore koji su uloženi od strane nevladinog sektora i stručnjaka. Napominju da zaštita civilnih žrtava rata nije od važnosti samo za tu kategoriju, već i za društvo u cjelini, a da su ovakvi normativi krucijalni za obezbjeđenje sistema u kojem sva lica uživaju jednaku zaštitu i prilike, što je zagarantovano najvišim pravnim aktima države.
„Vjerujemo da zastupnici federalnog parlamenta imaju volju za prepoznavanjem nužnosti rješavanja ovakvih društvenih i pravnih izazova, te da su spremni preuzeti odgovornost glede obezbjeđenja osnovnih ljudskih prava. Nadamo se da ćemo zajedničkim snagama uspjeti postaviti kvalitetan pravni i politički presedan za druge države u svijetu, te na taj način obezbijediti da se diskriminacija ovakvog tipa ne dešava kako u našem, tako i u drugim postkonfliktnim društvima“, navode u ovom Udruženju.
Saliha Đuderija iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH navodi da se još ne zna kako će Nacrt zakona proći u Parlamentu Federacije, no da on osim prepoznavanja statusa djeci rođenoj nakon čina ratnog silovanja prepoznaje i određena prava na stipendiranje i školovanje te da može predstavljati određenu satisfakciju civilnim žrtvama rata.
Značajno je što se u kategoriju civilnih žrtava rata uvode i djeca rođena iz čina ratnog silovanja, iako su, kako kaže, neka druga prava trebali davno da uživaju.
“Naravno propustilo se da se uživaju, tako da je i u tom kontekstu ovim izmjenama dobro što je uvedena i ta kategorija, to je ono što je novena u federalnom zakonu. U Republici Srpskoj to pitanje nije uređeno jer oni imaju zakon o pravima žrtava torture, a ovo rješenje je uvedeno u Brčko distriktu”, dodaje Đuderija.
U Republici Srpskoj 2018. godine je usvojen Zakon o zaštiti žrtava ratne torture. Njim je stvoren okvir za regulisanje statusa i prava žrtava ratne torture, ali isključivo licima koja imaju prebivalište u tom entitetu. Vlada Federacije BiH je početkom 2019. godine prihvatila inicijativu Skupštine Zeničko-dobojskog kantona za usvajanje zakona o civilnim žrtvama rata Federacije, a Vlada Brčko distrikta je prošle godine usvojila prva Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata, koji je prepoznao zakonski djecu rođenu kao posljedica ratnog silovanja.
Vlada Brčko distrikta prošle godine u julu jednoglasno je podržala Odluku o donošenju Zakona o civilnim žrtvama rata koji se djeci rođenoj nakon ratnog silovanja priznaje status. Nakon toga Skupština Distrikta usvojila je Zakon kojim su regulisana prava žrtava na prioritet pri obrazovanju i stipendiranju, pravo na invalidninu ili medicinsku rehabilitaciju.
Iz TRIAL International-a, koji je svojim zagovaranjem uveliko doprinio donošenju Zakona u Brčko distriktu, tada su pozdravili donošenje Zakona, ali i ukazali da je učinjen propust, jer djeci rođenoj nakon ratnog silovanja nisu priznata sva prava, te da je potrebno unaprijediti pravni okvir. Prije svega, kako su naveli, priznanje statusa je ograničeno samo na djecu čije su majke već ostvarile status žrtve silovanja u ratu, što isključuje svu drugu djecu čije majke nisu tražile ovakav status.
Esma Palić kaže kako se zakon u Federaciji pripremao više od godinu, te da nije pušten u procedure zbog tih okolnosti izazvanim formiranjem vlasti nakon izbora, da se ne bi dešavalo da se zakoni, kao što je bilo slučajeva, vraćaju iz Parlamenta.
“U međuvremenu na zakonskim rješenjima je počelo da se radi u Brčko distriktu. Prepisali su dio naših rješenja kada je riječ o djeci koja su rođena kao posljedica ratnog silovanja. Iako mi imamo malo bolja rješenja. Ne samo da smo priznali status toj djeci, mi smo im predvidjeli određena prava. Ne materijalna, ali prava koja će ih afirmisati i ojačati u društvo”, objašnjava Palić.
Decenije čekanja
U Udruženju Zaboravljena djeca rata smatraju da je zakonska rješenja svakako trebalo još davno donijeti. Podsjećaju da je Bosna i Hercegovina preuzela je niz međunarodnih obaveza koje se tiču normiranja jednog ovakvog pravnog akta, te da je dugogodišnje propuštanje implementiranja preuzetih obaveza BiH kao države, dovelo je do multipliciranja niza problema s kojima se civilne žrtve rata svakodnevno susreću.
„Nažalost, implementacija zakona će biti kompleksnija upravo iz razloga što se s posljedicama bavimo 30 godina nakon njihovog nastanka. Postavljeni zahtjevi povodom ostvarivanja prava civilnih žrtava rata, u pojedinačnim slučajevima, biće teško ispunjivi. Uzmimo samo primjer da se brojni ratni zločini nisu procesuirali iz razloga što su svjedoci preminuli, a obje ove komponente, svjedoci i presude, od velike su važnosti u procedurama utvrđivanja statusa civilnih žrtava rata“, objašnjavaju iz ovog udruženja.
Dodaju i da kada su u pitanju djeca rođena iz čina ratnog silovanja, moramo imati na umu da su to sada odrasli građani i građanke u starosnoj dobi od 28 do 32 godine koji nisu uživali prava koja su cjeloživotno imala djeca ratnih vojnih invalida ili djeca poginulih boraca.
„Životi i potrebe preživjelih ratnog seksualnog nasilja i djece rođene iz ovog ratnog zločina predugo su zanemareni od bosanskohercegovačih vlasti, ali i društva u cjelini, a rok za preuzimanje odgovornosti u kontekstu zaštite njih kao civilnih žrtava rata sve je kraći“, navode oni.
Kada su u pitanju prava žena žrtava ratnog silovanja, do sada se to, kako kaže Midheta Kaloper predsjednica Udruženja žrtava rata Foča ‘92-’95. rješavalo individualno, što prema njenom mišljenju nije dobro jer ta pitanja treba da se riješe sistemski.
“Pravo koje imam ja u Sarajevu ili žena u Tuzli treba da ima i žena u Srednjebosanskom kantonu i u Hercegovačko neretvanskom kantonu i u Unsko-sanskom kantonu. To su ona pitanja koja trebaju da se riješe na nivou evo sada govorimo Federacije. Ali mi bismo bile najsretnije da se ona riješe na nivou BiH da svaka žrtva ima pravo, jer žrtva je žrtva, ne treba da se spominju ni vjera ni nacija ni bilo koja pripadnost”, objašnjava ona.
U udruženjima žrtava kažu da zakonska rješenja dolaze prekasno, ali bez obzira na to raduju se što će i nakon skoro tri decenije moću da uživaju prava koja im nisu bila data.
“Žao mi je zbog onih koje su otišle sa ovoga svijeta, koje nisu dočekale ta prava, koje nisu uživale u tim pravima, žao mi je najviše zbog njih, a bogami i zbog nas, ali evo nadam se da su institucije u BiH prepoznale ova pitanja, prepoznale su i pitanja djece koja su rođena iz čina silovanja, što nam dodatna satisfakcija da i ta djeca pored svojih majki imaju pravo i da ih ova država prepozna, jer smo mi i oni građani ove države i tako trebaju da nas tretiraju”, kaže Kaloper.
Preživjeli na ovaj Zakon i unaprjeđenje svojih prava, kaže pravna savjetnica organizacije TRIAL International Ajna Mahmić, čekaju godinama i svakako se ovaj proces trebao realizovati i ranije. Ipak, dodaje, pohvalno je što se ovim Nacrtom preživjelima šalje poruka da nisu zaboravljeni i da uz podršku svojih sugrađana i dalje mogu tražiti pravdu i ostvariti svoja prava.
Saliha Đuderija smatra da se sa ovakvim zakonskim rješenjima kasni jer se primjenjuje politički pristup rešavanja ovih pitanja, što je generalno šteta za sve ono što se tiče svih žrtava rata.
“Trebalo je jednostavno tu se izvući iz politike i svim žrtvama osigurati minimalna osnovna prava koja od strane države trebaju biti osigurana. Nebitno koji nivo vlasti i šta bi osiguralo ono što je bilo bitno da ona budu jednaka, ujednačena i da se žrtve ne osjećaju ni na koji način diskriminirane. A sada imamo jedan šarolik sistem koji na neki način nije ujednačen u svim pravima, jednostavno biraju se neka prava, neka ostaju neimplementirana”, kaže ona.
Esma Palić vjeruje da je zakon o civilnim žrtvama rata trebalo donijeti ranije. “Možda je ovome prethodio jedan drugi naš pokušaj gdje smo možda izgubili i vrijeme i energiju. To je pokušaj donošenja zakona zaštiti žrtava ratne i torturi gdje bi bili uključeni svi”, kaže ona.
Potreban zakon o zaštiti žrtva torture na nivou države
Dodaje da bi bilo veoma važno da se donese zakon zakon o žrtvama torture koji bi bio na nivou države, koji je bio u pripremi.
“Pripremili smo taj zakon, međutim, doživjeli smo situaciju da je Republika Srpska u roku od mjesec dana donijela svoj zakon koji opet ne rješava sve žrtve, koji ne rješava ono što treba da rješava. Rješenje je da imamo jedinstven zakon na nivou države – zakon o žrtvama torture koji bi obuhvatao sve koji su preživjeli ratnu torturu. Logoraše, žrtve ratnog seksualnog zaostavljanja, i silovanja, porodce nestalih koji nisu obuhvaćene drugim propisima”, kaže Palić.
Komitet protiv torture Ujedinjenih naroda je od 2004. godine u više navrata upućivao preporuke državnim vlastima BiH da hitno usvoje zakon o pravima žrtava torture, no to nikada nije urađeno.
U radu na pripremi ovog zakona učestvovale su i Esma Palić i Saliha Đuderija, koja kaže da je to trebao biti univerzalan zakon, koji bi prepoznao sve žrtve torture.
“Mi smo tu pokušali unijeti sve one najosnovnije postulate koje bi jednom zauvijek postavili jedan okvir za zaštite”, kaže Đuderija.
U pripremi Nacrta zakona o civilnim žrtvama rata učestvovala su brojna udruženja žrtava i nevladine organizacije, dali su svoje prijedloge i sada čekaju odluku federalnih parlamentaraca.
“Kada je prošle godine usvojen Nacrt zakona i kada je pušten u javnu raspravu mi smo dali svoje prijedloge, dali smo svoje amandmane pa ćemo vidjeti poslije kada uđe u parlamentarnu procedure. Pratićemo naravno, ako bude potrebe ponovno ćemo reagovati i dići svoj glas, da naša prava budu posložena i da budu prihvaćena”, zaključuje Midheta Kaloper.
Nacrt zakona o civilnim žrtvama upućen je u parlamentarnu proceduru, a kako bi stupio na snagu potrebno je da ga odobre oba doma entitetskog Parlamenta.
Marija Arnautović
