U Bosni i Hercegovini je prema podacima Agencije za državnu službu u 550 javnih preduzeća zaposleno 80.000 radnika. Skoro sedam milijardi maraka iznose ukupni prihodi na godišnjem nivou, dok su gubici viši od devet milijardi. Uprkos tome, nastavljaju se upošljavati radnici i to po stranačkom ključu.
“ Iz godine u godinu najveći broj prijava u našem centru dolazi upravo na zapošljavanje u javnom sektoru i to je gotovo dominanta oblast o kojoj se građani žale. I to dovoljno govori o tome na koji način se jedno udruženje za borbu protiv korupcije se susreće i u kojoj mjeri sa nepravilnostima pri zapošljavanju”, rekao je za RTV Slon Damjan Ožegović, viši istraživač i saradnik za pravne poslove u Transparency International u BiH.
U istraživanju koje je provela RTV Slon učestvovalo je 136 građana Tuzle, od kojih je oko 65 posto zaposleno u privatnom sektoru, dok oko 30 posto radi u državnim institucijama. Iako najmnogoljudniji kanton, gledajući ove podatke znatno manje građana živi na državnim jaslicama, bar su se tako izjasnili. Na pitanje koje su najčeše prepreke pri zapošljavanju više od 100 ispitanika odgovorilo je kako su to namješteni konkursi, dok je oko 90 njih reklo da su to stranačka zapošljavanja. Još neki od razloga su mito i korupcija, nepotizam, prevelik broj zaposlenika ili nepoložen državni ispit.
A upravo to je jedan od uslova. Položen javni i stručni ispit. Nakon što Agencija za državnu službu koja rukovodi procedurom zapošljavanja objavi oglas za posao u instituciji i kandidati pošalju tražene dokumente, oni koji ispunjavaju uslove idu na testiranje znanja.
“ Prvo se polaže javni ispit na kojem se provjerava znanje kandidata o uređenju i funkcionisanju zemlje. Svi koji znaju bar 28 odgovora od 42 postavljena pitanja javni ispit više
ne moraju polagati do kraja karijere. Nakon toga slijedi provjera stručnog znanja koju čini pismeni i usmeni dio. Na kraju testiranja kandidat može imati najviše 130 bodova”, istakli su iz Agencije za državnu službu BiH.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Međutim, i oni koji se u svojoj biografiji mogu pohvaliti položenim državnim ispitom nemaju šansu da se u takvim institucijama i zaposle. Među njima je i Mirha. Trenutno nezaposlena, ali jedno radno iskustvo stekla je upravo u državnoj službi i to kroz volonterski staž. Na konkurse za pozicije u tim institucijama kaže prijavljivala se više puta, ali uvijek je trebalo nešto više, ili dobro poznato “falio je jedan papir”.
“Imala sam sve preduslove, međutim opet smatram da ima i političkog uticaja, političkih stranaka ali i nezainteresovanosti ljudi koji obnašaju funkcije i koji dodjeljuju kroz konkursnu proceduru koga će zaposliti i kako, nemaju sluha nego uzimaju ljude koji nisu rentabilni za taj dio posla koji obavljaju”, istakla je Mirha Smajlović, građanka Tuzle.
Priznala nam je i da je bila uključena i u političku stranku ali ne da bi se zaposlila nego da bi pratila politička dešavanja i bliže se upoznala sa političkom scenom. Zapravo, kaže na taj
način nikada nije ni bila uslovljena, ali primjere toga imala je u krugu prijatelja, koji, kako navodi nisu na to pristali pa zbog toga se nisu ni zaposlili.
“ Bilo je takvih slučajeva. Koliko otprilike? Pa jedan veći broj pogotov ljudi koji su bliže meni, koji se nisu mogli zaposliti radi tih nekih podobnih. Nisu mogli uspjeti pa su otišli van Bosne i Hercegovine pa su uspjeli u tome, ili su ostali ali rade za privatna preduzeća”, navodi Smajlović.
To nam je potvrdilo i više od 50 posto ispitanika koji su se našli u istoj situaciji. Za posao se nisu borili školom, iskustvom i znanjem, nego uključivanjem u stranku ili glasanjem za kandidata sa liste. Vjerovatno bi podaci pokazali i više da 20 posto ispitanika nije odbilo da se izjasni. No, iako se o tome toliko ne priča, građani su svjesni da je stranačko zapošljavanje javna tajna. To pokazuju i podaci našeg istraživanja. Da se konkursne procedure provode samo formalno potvrdilo je više od 50 posto ispitanika, ili kako bi se zaposlile osobe koje već rade na određenim funckijama. Objava konkursa ne ide u korist poslodavca, nego u korist podobnih i poslušnih, smatraju u Transparensiju.
“Konkursi su već toliko obesmišljeni da su oni samo način legalizacije kako bi se izabrao, imenovao ili zaposlio određeno lice koje treba biti zapošljeno na određenu funkciju. Mi smo
imali slučajeve iz prakse gdje se zainteresovani kandidati na konkursima javljaju i kažu da su konkursi namješteni za određena lica, kažu ime i prezime koga i zaista se to obistini, to prijavljeno lice na kraju bude i izabrano”, rekao je Damjan Ožegović, viši istraživač i saradnik za pravne poslove u Transparency International u BiH. Politika zato prati konkurse kako bi u institucije zaposlila svoje kadrove, naglašavaju u nevladinom sektoru. Stoga, kaže Ožegović, do porasta zapošljavanja dolazi pred izbore ili nakon izbora kada se razne institucije dijele kao stranački plijen. Ukoliko iz jedne porodice ili partije postoji dovoljno politički jaka osoba, oni će navodi pogodovati svojoj porodici.
“Upravo to i jesu možda najeklatantniji, najbolji primjeri gdje se vidi nemoć države da suzbije ovakve pojave odnosno moć pojedinaca koji je jači od svih propisa i svih institucija”, ističe Ožegović.
Političke stranke zapravo se ne bore isključivo za izvršnu ili zakonodavnu vlast, nego da bi mogli zaposliti uži ili širi krug porodice i prijatelja, smatra Ožegović. Toga su, nažalost svjesni i građani. Oko 50 građana Tuzle smatra da se do posla u državnim institucijama ne može doći bez rodbinske veze ili političke kartice.
“ Moraš imat veze, moraš bit u stranci, moraš završit fakultet koji se završava za dva tri dana”, navodi građanka Tuzle.
“ Veoma je loše jer ide samo stranački, ako si stranački opredijeljen ako nisi, onda nisi u mogućnosti da radiš pa da ideš dalje, samo se svelo na to stranački. To je lančano zapošljavanje, od strica, stričeve snahe dalje i dalje i tako dalje”, istakao je građanin Tuzle.
“ Treba mijenjat te koji su napravili u zadnjih 30 godina ono što su napravili. Gdje se cijeni samo ako si član neke političke partije, a znanje baš ih briga. Jadna djeca odoše u inostranstvo gdje ih priznaju, a ovdje ne”, mišljenja je građanin Tuzle.
Iako je prema podacima našeg istraživanja više od 50 posto ispitanika izjasnilo da ne vjeruje da postoje načini za određene promjene, kako bi se napravili jednaki uslovi prilikom
zapošljavanja u državnim službama, ima I onih koji vide određena rješenja.
“ Znači smanjenje korupcije u tim institucijama polazeći od njih samih, izabrati ljude koji će biti adekvatna komisija za prijem i razglas konkursa”, kazala je Mirha Smajlović.
Ipak, nevladine organizacije smatraju da bez uključenosti svih aktera u procesu zapošljavanja, počevši od Tužilaštva pa do Agencije za državnu službu, ne može se govoriti o pravednom I fer ishodu konkursa.
Ništa bolja situacija nije ni u Banja Luci. Mediji na ovom području su u posljednjih desetak godina nebrojeno puta izvještavali o načinu na koji se dolazi do posla u državnoj upravi i o
tome kako institut javnog konkursa postoji samo kako bi zakon formalno bio ispoštovan. Izvještavali su o tome kako poslove dobijaju članovi stranaka, članovi porodica visokopozicioniranih pojedinaca iz stranaka na vlasti i kako na konkursima uvijek pobjeđuju oni koji ostave najbolji utisak na intervjuu bez obzira na znanje pokazano na testovima, jer on nosi najviše bodova. Novinari, kada ih upitate kako se dolazi do posla u državnoj upravi imaju zanimljiv odgovor.
“ Jednostavno preko određenih linija političkih prije svega, stranačkih, nama su političke stranke postale ulaznica za najneambiciozniji posao a to je posao u državnoj upravi”, naveo je Elvir Padalović, novinar.
“Ja stvarno ne mogu da vjerujem da je to ozbiljno pitanje. Kako se dolazi do posla, tako što si poslušan, poslušan i poslušan. Ne postoji drugi kriterijum. Institucija javnog konkursa je
obesmišljena do te mjere da ne znam. Prvo se kaže koje javno preduzeće pripada kojoj partiji pa se onda raspisuje konkurs za njenog direktora. To je dno dna”, istakao je Darko Momić, novinar.
Sve to što se dešava je poražavajuće i pogubno za jednu državu i društvo, smatraju banjalučki novinari.
“ Naravno da je pogubno, gubi se kriterij znanja stručnosti, obrazovanosti, postaje potpuno nepotrebno”, kaže Momić.
“To je krah jednog društva, kada mi počnemo ljude cijeniti prema onome kojoj političkoj opciji pripadaju a ne prema onome šta znaju raditi to je katastrofa”, mišljenja je Padalović.
Zaustavljanju prijema podobnih radnika u javne institucije ne pogoduje ni loša reakcija pravosuđa koje uglavnom nakon što su mediji objavljivali i dokazivali zapošljavanje preko
veze nije činilo ništa, smatra Momić.
“Mediji su nebrojeno puta pisali o tome kako u pravosudne institucije na sudijske i tužilačke funkcije dolaze djeca uticajnih ljudi iz pravosuđa. To je najbolji odgovor i na to pitanje”
Jedan od primjera koji je najviše izazvao pažnju javnosti u Banjaluci u posljednjih nekoliko godina jeste primjer dvije banjalučke učiteljice koje su priznale da im je traženo da se učlane u stranku čiji je član bila tadašnja ministrica prosvjete da bi dobile posao u jednoj osnovnoj školi.
Ni ti primjeri nisu izazvali nikakve veće reakcije. Kao ni brojni drugi primjeri građana koji su ranije pred kamerama svjedočili o neregularnim konkursnim procedurama kojima su
prisustvovali. U istraživanju koje je proveo portal Gerila.Info učestvovalo je 50 građana koji smatraju da su najveće prepreke u zapošljavanju u javnom sektoru namješteni konkursi, zatim stranačko zapošljavanje, nepotizam i korupcija.
Više od 50 posto ispitanika vjeruje da su konkursi namješteni, odnosno da postoje samo formalno a da budu primljeni ranije određeni kandidati.
“ Najlakše se dolazi kada su izborne godine i koliko koja stranka dobije koliko kvota za koje javno preduzeće. Mi imamo situaciju da su pred prošle izbore u elektroenergetskom sektoru dobili su Socijalisti određene pozicije, dobio je Demos određene pozicije, SNSD zna se po difoltu, ipak oni to drže i da mogu da kadriraju kako hoće a naravno niko ne gleda da li je potreban taj broj radnika i da li su to kvalifikovani radnici koji su im potrebni”, rekao je Đordje Vučinić, poslanik Liste za Pravdu i red u NSRS.
Vučinić smatra i da se posao godinama dobija kao nagrada za skupljanje glasova za stranke na vlasti, da to svi znaju ali da niko ne regauje. Slično misle i ostali opozicioni političari u
Republici Srpskoj.
“ Koliko stranka uspije da zaposli zato imamo i stalna skupljanja glasova i kada dobijete taj posao necete ga dobiti za stalno već imate ili ugovor o djelu ili na određeno vrijeme pa da bi
nakon godinu ili dvije morali opet da doneste 20, 30, 50 glasova da bi ostali na tom mjestu ili još više ako želite da napredujete tako da je to tuga javnog sektora”
Oko 32 posto njih se izjasnilo da su bili uslovljeni da glasaju za određenu političku stranku ili da budu član kako bi dobili posao u javnoj upravi. Manji broj je priznao da im je za posao u javnoj upravi tražen novac.
“ Najmanje putem javnog konkursa najviše preko štele, preko političke pripadnosti a može se čuti da se mora dati novac da bi se našao kanal kako bi se došlo u državnu upravu Javnog preduzeća ili neke institucije, daleko je potpuno pogrešno i nedopustivo i ako se tako nastavi imaćemo jednu potpuno nefunkcionalnu administraciju”, istakao je Milanko Mihajilica, poslanik PDP u NSRS.
“Promjena političke svijesti i volje to ne moze sa starim garniturama. Ja sam uvjerena da postoje ljudi i stranke koje mogu to jer ne moze stranka nikada biti ispred sistema. To vodi
zemlje u propast. Stranka nikada ne smije biti ispred naroda i drzave”, navela je Jelena Trivić predsjednica Narodnog Fronta.
A da postoje načini borbe za jednake uslove prilikom zapošljavanja u javnom sektoru u Republici Srpskoj, građani nisu pokazali optimizam. Oni koji vjeruju da se stanje ipak može popraviti kažu da je najbolji način borbe narodni bunt, protest, pisanje žalbi na rezultate konkursa i obaranje konkursa.
