„Ima li socijalne pravde u BiH?“

Povodom Svjetskog dana socijalne pravde održana je konferencija „Ima li socijalne pravde u BiH“ u saradnji sa UG Radnička solidarnost u BiH i panelistima Svetlanom Cenić ekonomisticom, Tanjom Valentić djelatnicom Caritas-a i Sašom Kukoljem, predsjednikom Sindikata metalaca i rudara RS.

Kako da građani prežive sa najnižim platama u oba entiteta s obzirom na iznos sindikalne potrošačke korpe? Mnogi građani otpor pružaju ekonomskim migracijama. Poražavajuće je da vlast od državnog, entitetskog, kantonalnog pa sve do lokalnog nivoa ne čini ništa da se socio-ekonomska situacija poboljša. Apelujemo da vlast preuzme brigu o onim građanima koji su u stanju socijalne potrebe! Žalosno je da se posljednjih decenija sve svaljuje na humanitarne organizacije koje su preuzele sav teret brige o socijalno najugroženijim građanima!

Sindikati se takođe nalaze u teškoj situaciji, sav kapital je u službi vlasti i u realnom, a naročito u javnom sektoru. Radnici su ucijenjeni i čine „partijske vojnike“ koji omogućuju političkim grupacijama ostanak na vlasti.

Svetlana Cenić, ekonomistica, istakla je da od 2015. godine u BiH nije rađena anketa o potrošnji stanovništva.

„Sramotno je da se vlast hvali sa donacijama javnim kuhinjama, koje su u suštini donacije nas građana_ki poreskih obveznika. Mnogo je lakše da se bave pitanjem javnih kuhinja, nego da se pozabave socijalnim stanjem u čitavom društvu. Neophodna je reforma socijalne politike, kao i reforma poreskog sistema“, upozorava Cenić.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna inflacija u BiH u 2023. godini u odnosu na prethodnu godinu iznosila je 2,14, dok je prosječna mjesečna neto plata u novembru 2023. godine iznosila 1.296 konvertibilnih maraka.

Potrebno je da se ograniče marže, a pojam „zaključavanja cijena“ koji je sada aktuelan u ekonomiji ne postoji. Cijene proizvoda se nerealno dižu, a potom se snižavaju za svega 1% i na taj način se vrši obmana građana i neophodno je da se pod hitno redefinišu cijene.

Tanja Valentić, djelatnica Caritasa, naglasila je da je prvo djelovanje bilo tokom ratnih dešavanja devedesetih i ujedno su pružali i zdravstvene usluge. Nakon rata Caritas je pomagao u obnovi domaćinstava i pružali su besplatnu pravnu pomoć. Od 2020. godine imaju i vrtić, socijalno-edukativni centar, Centar za obrazovanje odraslih itd, a danas imaju oko 100 djelatnika. Djeluju i na području Bihaća i imaju 17 zaposlenih koji svakodnevno dijele pakete hrane i higijene.

Ukupan broj nezaposlenih u BiH u 2023. godini bio je 346 848, dok preko 200 000 čine žene. Od ukupnog broja zaposlenih, koji
iznosi 850 000, preko 517 000 prima platu manju od prosječne. I dok se privatnici i političke birokrate, koji sakupljaju milione profita, žale kako su materijalno ugroženi, radništvo u realnom sektoru jedva preživljava.

Saša Kukolj, predsjednik Sindikata metalaca i rudara RS, poručio je da sindikati treba da vode socijalni dijalog i svi pregovori sa poslodavcima moraju da budu vođeni na temelju socijalnog dijaloga.

„Sindikati treba da se bore za standard radnika i za njihove što bolje uslove rada. Nažalost u poslednje vrijeme sve se samo svodi na razgovore o najnižoj plati. Konstantno se šalje poruka da mladi ljudi ne treba da se obrazuju, jer sa uvođenjem minimalne plate izjednačavaju i visokokvalifikovani i niskokvalifikovani radnici. Platni koeficijent se ne povećava. Žalosno je da radnici koji imaju 30 godina radnog staža primaju minimalnu platu“, upozorava Saša Kukolj.

Podaci Saveza samostalnih sindikata BiH pokazuju da je sindikalna potrošačka korpa u novembru 2023. godine iznosila je 2.954,80 konvertibilnih maraka, što znači da dvije osobe sa prosječnom platom u jednom domaćinstvu od četiri osobe nisu u stanju podmiriti osnovne potrebe.

Ostali predstavnici sindikata poručili su tokom diskusije da su radnici izgubili volju i neophodno je da se edukuju mlađe radničke generacije. Stvarni socijalni dijalog ne postoji između Vlade RS i sindikata RS. Povećanje najniže plate u RS bi trebao da bude sjajan argument u rukama sindikata na osnovu kojeg bi se poboljšao položaj radnika.

Na osnovu Zakona o porezima i doprinosima se puni budžet, a ne povećanjem minimalca. Zdravstveni radnici konstantno odlaze iz BiH u Njemačku, a uskoro će i u Austriju koja je ublažila mjere za dobijanje radnih dozvola. Svake godine je sve veći nedostatak medicinskih tehničara i doktora u domovima zdravlja u BiH.

„Upražnjenja mjesta zdravstvenih radnika koji su napustili državu nažalost popunjavaju prekvalifikovani radnici koji su završili kurseve u trajanju od par mjeseci. Jedna od poruka sa današnje konferencija je bila da stanovništvo treba da se ekonomski opismeni“, poručio je Aleksandar Meseldžija Karamanov, predsjednik sindikata zdravstvenih radnika.

Prema istraživanju UNDP-a, u BiH trenutno postoje 53 organizacije za podjelu besplatnih obroka, pri čemu se 34 objekta nalaze u Federaciji BiH, 18 objekata u Republici Srpskoj i jedan objekat u Brčko distriktu BiH. U Bratuncu je otvorena prva javna kuhinja za bebe, čiji se broj korisnika u poslednjih godinu dana ušestročio. Trenutni broj korisnika u 53 javne kuhinje u BiH je blizu 18.000, a najzastupljenije ugrožene kategorije društva među korisnicima javnih kuhinja su penzioneri, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe s poteškoćama u razvoju, te pripadnici romske populacije.

Ekonomija u RS je dovedena do zaduživanja na dnevnoj bazi. Kao posljedicu imamo kreditna zaduženja u inostranim državama, a nemamo adekvatan pravni sistem koji bi mogao da zaštiti imovinu. Zabrinjavajuće je da su se radnici počeli otpuštati u firmama u RS usljed povećanja minimalne plate. Ujedno su se pojedine firme i zatvorile u Tesliću i Doboju. Razočaravajuće je da je čovjek postao „najjeftinija roba“, radništvo se sabija i nema normalne uslove rada, nema produktivnosti rada i kod nas se ekonomija ne sprovodi na bazi optimalnog rješenja.