Svjedok Igor Sliško je ispričao da je u Institutu bio angažovan na prijemu robe tokom trajanja pandemije virusa korona.

Pojasnio je da je primjerke robe koja je dopremljena u Institut on nosio direktoru da pogleda. Prema njegovim riječima, Vanja Čanković ga je obavještavala da određena roba treba da dođe i da su u Institutu kontrolisali isporučenu količinu.

“Kada je riječ konkretno o zaštitnim odijelima koje je isporučio ‘Travel for fun’, ona su dolazila u crnim vrećama, što je bilo malo čudno. Sva druga oprema je dolazila u kutijama, neka u originalnim pakovanjima. Odijela koja su nam dolazila nisu imala deklaraciju, ali je znala kasnije doći”, rekao je Sliško.

Prema njegovim riječima, o tome je razgovarao sa drugim kolegama, a Branislav Zeljković je, kada mu je odnio primjerak odijela da pogleda, rekao “u redu”, i to je bio znak da može i dalje da prima tu robu.

I svjedok Nikola Ćulum je naveo da, prema njegovom sjećanju, uz odijela koje su dobili od agencije “Travel for fun” nije bilo deklaracija.

Dodao je i da Komisija za prijem robe nije izlazila da pogleda koja je roba dopremljena u Institut.

Svjedokinja Tina Mećava je ispričala kako nikada nije dobila rješenje da je član Komisije za javne nabavke u Institutu za javno zdravstvo.

Prema njenim riječima, informaciju o članstvu u Komisiji je saznala tek kada su joj saopštili da je dobila poziv iz policije za saslušanje.

“Meni jeste došla Zora Bilić i donijela neke dokumente. Rekla mi je da smo dobili dobavljača i zamolila me da potpišem. Meni je bilo drago da tu opremu dobijemo, ali nisam znala šta konkretno potpisujem”, kazala je Mećava.

Da je znala da je riječ o tenderskoj dokumentaciji, kako je posvjedočila, onda bi to detaljno pročitala.

Izjavila je da je jedino što je vidjela iz dokumenata koje je potpisala bilo to da je dobavljač turistička agencija “Travel for fun” i da je riječ o nabavci od preko dva miliona maraka.

“Ja sam vjerovala svojim kolegama i nisam znala da potpisujem zvanične dokumente o nabavci”, dodala je.

Nakon poziva policije, kako je rekla, pozvana je da dođe na sastanak kod tadašnjeg direktora Zeljkovića u kancelariju, gdje su bile i Radmila Barašin i Zora Bilić, te da je na neki način podučena da dâ izjavu kako je cijeli posao u redu sa pravne i finansijske strane.

Zajedno sa bivšim direktorom Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske Branislavom Zeljkovićem, za zloupotrebu položaja su optuženi direktor firme “Procontrol” Slavko Bojić, zatim direktor firme “Promeding” iz Laktaša Dragan Dubravac, direktor turističke agencije “Travel for fun” Saša Marković te bivši direktor “Sineks laboratorije” Sani Crljić.

Radomir Rokvić, nekadašnji skladištar u Institutu, kazao je da iako je bio zvanično član Komisije za prijem robe, nije pregledao i kontrolisao robu, ali da je morao potpisivati zapisnike.

Potvrdio je da se na nekim zapisnicima nalaze njegovi potpisi, ali je rekao i da se u nekim slučajevima uz njegovo ime potpisivala druga osoba, te da je on samo knjižio robu.

“Da je nisam knjižio i potpisivao, zna se šta bi bilo. Dobio bih otkaz”, kazao je Rokvić.

Njegovo svjedočenje je prekinuto zbog maksimuma od tri sata po jednom pretresu, koliko, po preporuci ljekara, može da izdrži optuženi Bojić.

Nastavak suđenja zakazan je za 5. april, kada će Rokvić nastaviti sa svjedočenjem.

BIRN BIH