Prošlost diktira političke trendova: Može li životna sredina da postane glavno pitanje lokalnih izbora?

Građani Evropske unije u junu ove godine izaći će na birališta za Evropski parlament. S druge strane, u BiH će u istom periodu početi pripreme za nove lokalne izbore, koji bi trebalo da budu održani u oktobru.

PIŠE: Đorđe Vujatović

I jedni i drugi na birališta će izaći tražeći od političkih predstavnika da se bore za bolje uslove života i njihove interese, međutim, vrlo često se postavlja pitanje koje su to teme koje građani u BiH delegiraju pred svoje političare.

Konkretni problemi građana često ostanu u sjenci narativa koje u prvi plan iznose političke elite, posebno kada je riječ o nacionalnim temama, koje skoro svakodnevno gospodare našim javnim prostorom.

Zbog egzistencijalnih pitanja, neizvjesnosti i ugroženosti, do nezadovoljstva ekonomskom situacijom, građani BiH su i prema Balkanskom barometru koji je prezentovan prije nepune tri godine pokazali i najveći pesimizam (čak 63%) u odnosu na ostale građane regije.

Za ovaj rezultat najzaslužnija je društveno-politička situacija u zemlji u kojoj sve manji broj stanovnika smatra da će u budućnosti biti bolje, nemaju vjeru u vlast, te sumnjaju „u uspostavu sistema koji će biti protiv građana“.

U tako zarobljenoj situaciji, ostale teme, kao što je briga za životnu sredinu postale su efemerne, kako medijima i političarima, tako i građanima koji nisu direktno ugroženi, a vlasti u pojedinim lokalnim zajednicama se ne uključuju u rješavanje problema, iako su kroz razna zakonska rješenja upravo teme životne sredine u isključivoj nadležnosti opština i gradova.

„Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, reguliraju i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva“, navodi se, između ostalog u entotetskom Zakonu o lokalnoj samoupravi.

Tako je na lokalnom nivou najveći dio odgovornosti kada je riječ o životnoj sredini, a lokalni parlamenti nose najveće odgovornosti za komunalna i ostala pitanja, od urbanističkih planova, pa do činjenice da prema važećem Zakonu o geološkim istraživanjima, dozvole se još uvijek izdaju na osnovu saglasnosti lokalnih parlamenata.

Ukoliko lokalni parlamenti ne daju saglasnost, vlasti Republike Srpske ne mogu dati ni koncesiju za istraživanje. Slično je i sa divljim deponijama ili odlagalištima drugih sekundarnih sirovima.

Praktično gledajući, građani će i na ovim lokalnim izborima sami birati predstavnike koji će se boriti za njihovu životnu sredinu.

Manjak povjerenja u vlasti i niska ekološka svijest većeg broja građana

U posljednjih nekoliko godina primjetan je sve veći broj formalnih i neformalnih grupa građana koji pokušavaju da ukažu na konkretne probleme na koje svakodnevno nailaze (divlje deponije, nelegalna eksploatacija šljunka, otvaranje novih rudnika uglja pa do borbe protiv kopanja litijuma), međutim njihovi glasovi ostaju usamljeni u borbi koju bespoštedno vode za bolju i prije svega čistiju budućnost.

“Moje skromno mišljenje je da mi ne možemo vjerovati našim vlastima” rekao je prije nepunih dva mjeseca jedan od stanovnika opštine Lopare na javnoj tribini povodom geoloških istraživanja o litijumu koji se sprovodi u ovoj opštini.

Ova opština je u posljednjih pola godine došla u žižu javnosti zbog priče o većim nalazištima litijuma, mobilisao se veći broj građana zbog bojazni da bi ugrozila njihovu životnu sredinu, međutim, u ovom trenutku brojni su protesti građana i u još nekoliko opština (Jezero, Šipovo, Petrovo, Prijedor na lokalitetima Bistrica i Bukova Kosa, Foča, Vlasenica…). Praktično, u skoro svim lokalnim zajednicama u BiH postoje manji ili veći problemi povezani sa životnom sredinom, na koje građani ukazuju.

Mira Dereta, stanovnica Jezera kaže za Gerilu da su svi građani u njenoj opštini takođe protiv otvaranja rudnika u njenoj opštini, međutim mnogi ne smiju da javno istupaju jer im lokalna vlast čak i prijeti.

„Kažu  da će ljudi ostati bez posla. Rade svašta samo da bi narod utišali, međutim mi smo pravili proteste više puta. Nismo zadovoljni ni vladom. Ja kad bih Đokića srela (Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva RS, prim.aut.) ja ne znam šta bih radila. Oni hoće velike pare da zgrnu, a narod da se iseljeva“, dodaje Dereta.

Ipak, bez obzira na brojne probleme građana, za političke stranke u BiH, teme koje se nazivaju ekološkim potpuno su marginalizovane.

Prema istraživanjima koja su rađena pred posljednje izbore 2022.godine, vršena je analiza programa 16 političkih subjekata po pitanju 30 tema iz oblasto životne sredine, međutim, nijedna od stranaka nije imala više od 6-7 tema koje su spominjali u izbornim programima.

“Vrlo vidljivo manjka dubljeg razumijevanja ozbiljnosti situacije klimatske krize i neminovne, a zahtjevne zelene tranzicije. Najbolji dokaz toga nije čak ni pregled samog programskog segmenta o okolišu nego uvid u druge neraskidivo povezane elemente – prije svega, ekonomiju, socijalnu politiku, radnička prava, obrazovanje. To su oblasti koje osiguravaju djelotvornu i dosljednu brigu o okolišu, a ispostavlja se da stranke, i programski i de facto, nerijetko osmišljavaju i provode politike protivne principima očuvanja prirode koje glasno deklarišu i reklamiraju”, navodi se u dokumentu koji je objavilo udruženje Eko akcija.

Ipak, porazno je da kada se govori o pitanju uređenja deponija otpada, izgradnjen ovih termoelektrana ili energetske efikasnosti, pomenuta pitanja se ne nalaze u programu nijedne od analiziranih stranaka.

Pravo na životnu sredinu kao ljudsko pravo nalazi se u fokusu samo jedne stranke, kao I primjena evropskih standarda u oblasti zaštite životne sredine.

Ništa bolja nije situacija ni sa vodosnabdijevanjem, pitkom vodom, kvalitetom vazduha, klimatskim promjenama, upravljanje šumama… Ove teme za političke stranke kao i da ne postoje. jer se takođe navode u programima jedne ili dvije stranke.

Politički analitičar Velizar Antić kaže da je ovakva situacija i razumljiva zato što ove teme nisu u vrhu liste prioriteta najvećeg broja građana.

“Naši političari se trude da dobiju što veće povjerenje građana na izborima kako bi formirali vlast, a ukoliko sami građani ne insistiraju na temama zdrave životne sredine prije svega, nego se više interesuju za neke druge teme, teme visoke politike, teme međunacionalnih odnosa, sasvim je jasno da će i političari forsirati upravo ove teme”, kaže Antić za Gerilu.

Prema njegovim riječima, građani uglavnom nemaju razvijenu ekološku svijest i tim temama se bave tek kada neki konkretan ekološki problem zakuca na njihova vrata, to jes,t kada im se u blizini naselja otvori rudnik ili neka divlja deponija ili bilo kakva vrsta zagađenja.

“Sve dok je to daleko od njihovih kuća, njih ove teme manje više ne zanimaju”, dodaje Antić.

Prošlost ispred budućnosti

I Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu podsjeća da praktično više od 15 godina postoje takozvani ekološki ustanci na pojedinim lokalitetima i teme koje bi mogle da zaokupe javnost sa rastućom brigom za narušavanje životne sredine.

“Reklo bi se da u BiH postoje živi ljudi i političari. Podsjetiću, od 2005. godine, recimo, kada je veliki broj ljudi izlazio na ulice i protivio se izgradnjii hidroenergetskog sistema na Vrbasu, pa do sada imamo praktično skoro svake sedmice neku temu ili problem koji se tiče životne sredine”, govori Dakić.

Prema njegovim riječima, porazno je prilikom gledanja programa stranaka pred izbore vidjeti da se tema zaštite životne sredine i briga o prirodnim dobrima deklariše najčešće kao ekologija i ekološke teme, a u velikom broju slučajeva programi tih partija navodeći kako ekonomski iskoristiti prirodno dobra.

Napominje i da je u javnom životu mnogo vidljivije podsjećanje na nacionalne teme, koje bude brojne duhove iz prošlosti.

“Tema životne sredine ili ekologije je tema budućnosti. Na žalost, dobar dio naših političara se bave temama iz prošlosti: ko je pobijedio u proteklom ratu, ko je više izginuo, ko je više odbranio i slično. Jako je nezgodno kada vi imate na televizijama svake sedmice određene komemoracije kojim podsjećate na protekli rat, pa drugi svjetski rat, pa prvi svjetski rat”, kaže Dakić.

U prilog njegovoj tezi govori i istraživanje Međunarodnog univerziteta (IE) iz Španije, u kojem se navodi da će globalna ekonomska nejednakost i klimatske promjene biti glavni izazovi s kojima će se čovječanstvo suočiti do 2073. godine.

U Evropi zabrinutost za životnu sredinu i uspon zelenih

Istraživanje u kojem je učestvovalo 8000 građana iz 20 zemalja G20, između ostalog navodi da je borba za prirodne resurse i zabrinutost za životnu sredinu najrelevantnijim etičkim izazovom koji će tehnologija predstavljati u sljedećih 50 godina.

Svijest o bitnosti ekoloških tema naročito je razvijena u bogatijim evropskim zemljama, a u proteklih nekoliko godina veliku zaslugu za kreiranje političke slike Evrope, imaju i stranke “zelenih”, to jeste partije kojima su teme životne sredine osnovni pravac djelovanja.

Trenutno su četvrta po veličini poslanička grupa u Evropskom parlamentu, sa 72 poslanika, a u proteklih nekoliko godina postali su simbol borbe za zaštitu životne sredine, međutim, pred njima su takođe, veoma izazovni izbori.

Posebno je to uočljivo kada su uzmu u obzir velike krize izazvane geopolitičkim previranjima u posljednjih nekoliko godina koje su obilježile virus korona, napad Rusije na Ukrajinu, pad ekonomskih aktivnosti u brojnim zemljama, energetska tranzicija…

Ipak, u razvijenijim evropskim zemljama kao što su Francuska, Njemačka i Austrija ovaj pokret je dobijao 10 do 20 posto glasova i dio su vlasti u nekoliko zemalja.

Posebno su izraženi u Njemačkoj gdje u  saveznoj vladi imaju čak pet svojih ministara, a između ostalog i ministricu inostranih poslova Anabelu Berbok.

Takođe, dio vlasti su i u Irskoj, Letoniji, Španiji, Austriji, a na čelu glavnog grada Hrvatske, Zagreba,  nalazi se Tomislav Tomašević, koji je kampanju gradio uglavnom na temama koje se tiču životne sredine.

“Ako pričamo o Zagrebu, radi se o većem gradu i ljudima koji su i više putovali, informisani su i dobili su priliku da promijene gradoonačelnika”, kaže Tihomir Dakić.

U Bosni i Hercegovini, s druge strane, postoje čak 4 političke partije, međutim, njihova popularnost je na nivou statističke greške, što ostavlja prostor drugim strankama, posebno opozicionim da delegiraju važnost ove teme.

“Ono što je potrebno jeste da se napravi ozbiljna strategija, ozbiljan program i da se to  emituje, da dođe do ljudi koji žive u tim mjestima. Imali smo nekoliko prilika da vidimo da se vjerovatno zbog manjka svijesti ljudi manje uključuju. Uglavnom, kod nas je problem te apatije i problem što ljudi nisu solidarni pa samo tamo gdje su domaćinstva ili životi ugroženi, tih nekoliko porodica izlazi na protest ili se bavi tom temom dok ove ostale apsolutno to ne zanima”, kaže Nebojša Drinić, poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Napominje i da najveću ulogu u kreiranju političke strategije i okretanje ka takvim temama  zavisi od lokalnih odbora, gdje posebno ističe skorašnje proteste u Jezeru i Šipovu, gdje su građani imali priliku da kažu svoje mišljenje o odnosu lokalnih politika prema životnoj sredini.

“Vjerujem da ta tema u Republici Srpskoj neće proći nezapaženo kada se na nekoliko dijelova teritorije Republike Srpske pokrenu takvi događaji, odnosno kada se ta vatra rasplamsa, sigurno će to biti i pitanje koje neće ni vlada Republike Srpske, a ni Narodna skupština moći da zanemari, moraće se naći na sjednici, odnosno kao tačka dnevnog reda i onda će to sigurno dobiti mnogo veću konotaciju”, govori Drinić za Gerilu.

Slično misli i Tihomir Dakić, koji postavlja pitanja da li postoji politička i izborna niša za partije koje bi se opredijelile  rimarno za takvu temu, ali da trenutne stranke na neki način izbjegavaju ove teme zato što ne vjeruju u njihov uspjeh.

“Vidjeli su da jednostavno građani povezuju političare sa televizijom, televizija povezuje sa temama i jednostavno tema životne sredine ili te zelene teme kao da su nekako daleko od građana, s jedne strane, a s druge strane kopa im se ispod dvorišta i onda protestuju. Još uvijek većina naših stranaka ima opredijeljenje ka desnom centru, to su te narodnjačke partije koje se zalažu za etnički pristup svom glasačkom tijelu i to je tih nekih naguranih 50% izlaznosti koje imamo na prostoru BiH”, govori Dakić.

Mogućnost promjene vidi u novim generacijama, pod uslovom da ostanu u ovoj zemlji.

Promjena narativa zahtijeva i promijenu svijesti, ali i povećanje političke kulture, to jeste da građani aktivnije i u većem broju traže od političara da riješe probleme vezane za životnu sredinu.

“Mi imamo jedan jako nizak nivo razvijenosti političke kulture građana koji se više bave onim temama visoke politike odnosa između Rusije, Amerike, Kine, Turske, dakle te teme nailaze na odobravanje kod naših građana i mi imamo tu mnogo eksperata, pošto je svaki čovjek ekspert za te teme, dok ga pitanje recimo vazduha koji udiše, znači onoga što njega okružuje, manje više ne zanima sve dok to ne dođe do nekih alarmantnih podataka, pa vidimo da zaista udišemo jedan od najzagađenijih vazduha ne samo u Evropi, nego uopšte u cijelom svijetu, zaključuje i politički analitičar Velizar Antić.