Neizvjesno je kako će biti okončan drugi spor, koji se vodi u Vašingtonu. Ako i on bude u korist Slovenaca, RiTE Ugljevik može da stavi ključ u bravu, što bi hiljade radnika i njihovih porodica ostavilo bez osnovnih prihoda.
Kada je krajem januara ove godine, poslije 15 godina povlačenja po sudovima, okončan arbitražni spor Slovenije protiv Rudnika i Termoelektrane (RiTE) Ugljevik, vlasti Republike Srpske su to proglasile „povoljnim rješenjem“.
„Spor Slovenije protiv RiTE Ugljevik okončan je povoljno po RS i dug od 67 miliona evra biti isplaćen u narednih sedam godina“, izjavio je 31. januara ministar energetike i rudarstva RS Petar Đokić.
Đokićeva izjava uslijedila je dan nakon što su predstavnici RiTE Ugljevik, “Elektrogospodarstva Slovenije” i Holdinga “Slovenske elektrane” potpisali tri ugovora, prema kojima će RiTE “Ugljevik” Slovencima morati u ratama isplatiti odštetu od 67 miliona evra, plus kamate u iznosu od 58,2 miliona evra. RiTE Ugljevik se obavezao da će Slovencima isporučivati i trećinu proizvedene električne energije sve dok termoelektrana bude radila.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Slovenija je pokrenula dva arbitražna spora protiv RiTE Ugljevik, posredno i protiv RS, jedan u Beogradu, drugi u Vašingtonu, tražeći ogromnu odštetu po osnovu prijeratnih ulaganja u ugljevičku termoelektranu. Arbitražno vijeće u Beogradu presudilo je u korist „Elektrogospodarstva Slovenije razvoj in inženjering“ (EGS-RI), dok spor u Vašingtonu nije okončan. Slovenci pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova – ICSID u Vašingtonu traže odštetu od 770 miliona evra.
Ministar Đokić je u januaru tvrdio da će RS biti u stanju da izvršava obaveze iz arbitražne odluke, da će dug od 67 miliona evra biti isplaćen u narednih sedam godina, ističući da je najbitnije da „više ne postoji zabrinutost za dalje funkcionisanje RiTE Ugljevik“. Da li je Đokićev optimizam realan i da li zaista poslovanje RiTE Ugljevik nije dovedeno u pitanje?!!
Arbitražno vijeće u Beogradu je krajem prošle godine presudilo u korist EGS-RI, obavezujući RiTE Ugljevik da toj kompaniji mora isplatiti 67 miliona evra duga na ime glavnice, plus 58,2 miliona evra po osnovu zatezne kamate. Arbitražom je utvrđeno da RiTE Ugljevik nije ispoštovala obaveze isporuke električne energije, u periodu od 2011. do 2021. godine, na osnovu ugovora potpisanih osamdesetih godina prošlog vijeka, budući da je Slovenija učestvovala u izgradnji termoelektrane u Ugljeviku. Iako se vlasti u RS hvale „povoljno okončanim“ sporom, pitanje je da li u cijelom slučaju ima išta povoljno po RiTE Ugljevik i njene zaposlene, Elektroprivredu RS, sa čijeg računa će se isplaćivati rate, a na kraju i za samu RS? Tim više, jer je arbitraža u Beogradu nije riješila pitanje neisporučivanja električne energije Slovencima tokom 2022. i 2023. godine, pa će i to naknadno doći na naplatu.
Osim toga, postavlja se pitanje odgovornosti onih koji su odbili zahtjev Elektroprivrede RS da se spor sa Slovencima riješi sporazumno, kako ne bi pokretali arbitražu? Pitanje je – ko je prije pokretanja arbitraže, a nakon upozorenja EGS-RI, odlučio da je zahtjev slovenačke kompanije neosnovan, pritom zanemarujući moguće pravne posljedice proizašle iz Sporazuma o sukcesiji nakon raspada nekadašnje SFRJ? Veoma je upitno da li su takvu odluka zaista formalno donijela nadležna preduzeća i entitetskih organi ili je naredba da se odbiju pregovori sa Slovencima stigla iz jednog centra moći, bez ikakve zvanične odluke. Nakon svega, sasvim je izvjesno, da bi dogovor sa EGS-RI, koji se mogao postići prije desetak godina, bio mnogo povoljniji od posljedica arbitražne odluke iz Beograda.
TRI UGOVORA
Nakon što je Arbitražno vijeće u Beogradu presudilo u korist Slovenaca, RiTE Ugljevik i ERS potpisala su tri ugovora sa EGS-RI.
Jedan od ugovora je onaj koji obavezuje RiTE Ugljevik da jednu trećinu proizvedene električne energije isporučuje Slovencima, počevši od 1. februara ove godine, pa sve dok termoelektrana bude u pogonu da proizvodi struju.
Ova obaveza nije naložena arbitražnom odlukom, već je dosuđena samo naknada štete za neisporučenu električnu energiju i zatezne kamate u prethodnom periodu (od 2011. do 2021. g.). Dakle, ona je posljedica arbitražne odluke, koja se mogla povoljnije riješiti da je sa Slovencima postignut sporazum, prije nego što su pokrenuli arbitražu. Uz to, isporuka trećine električne energije je ogroman teret za RiTE Ugljevik, u koju se godinama ništa ne ulaže, koja kuburi sa prihodima i bilježi gubitke, kao i za matično preduzeće – ERS.
Potpisan je i ugovor o otplati glavnice, notarski obrađen, na iznos od 67 miliona evra. Ugovorena je otplata na 14 jednakih mjesečnih rata od 4,78 miliona evra, po kamatnoj stopi šestomjesečnog EURIBOR-a, plus jedan posto. Primjenom EURIBOR-a mijenja se i kamatna stopa, a rizik promjene kamatne stope prebačen je sa banke na dužnika. Što opet ne ide na ruku ni RiTE Ugljevik ni ERS. Dodatno opterećenje za ove javne kompanije je i činjenica da još nije zaključen poseban ugovor o otplati zateznih kamata u iznosu 58,2 miliona evra.
Ugovor o otplati glavnice je sačinjen u formi notarskog ugovora, koji podrazumijeva i podvrgavanje RiTE Ugljevik i ERS neposrednom prinudnom izvršenju na cjelokupnoj imovini. Redom – najprije naplatom sa računa RiTE Ugljevik ili ERS, a potom naplatom iz druge imovine, što bi, ako se desi, značilo da Slovenci po osnovu neizmirenog duga mogu doći u posjed dijela vlasništva RiTE Ugljevik.
Finansijski izvještaji RiTE Ugljevik za 2021. i 2022. godinu, objavljeni na Banjalučkoj berzi i APIF-u, kazuju da je ova kompanija imala blagi porast poslovnih rezultata, ali i povećan broj zaposlenih. Prihodi od prodaje proizvoda RiTE Ugljevik u 2022. godini iznosili su 166.478.534 KM, što je za oko 22,5 miliona KM više u odnosu na prethodnu, 2021. godinu, kada je prihod iznosio 143.993.513 KM. U 2022. godini, u odnosu na prethodnu, u RiTE UGljevik zaposleno je 26 novih radnika, mada je, prema procjeni poznavalaca prilika u ovoj kompaniji, i postojeći broj bio prevelik i trebalo je da bude umanjen..
Prihod po zaposlenom iznosi oko 80.000 KM, iz čega se, jasno je, ne mogu pokrivati osnovni troškovi poslovanja. Samo trošak plate jednog radnika u prosjeku je oko 30.000 KM godišnje, a uz troškove prevoza, toplog obroka i svih ostalih troškova ta cifra vrtoglavo raste. Primjera radi, ekonomisti navode da jedan obični samostalni preduzetnik koji se bavi proizvodnom djelatnošću, kada odbije sve troškove, teško može da opstane sa prihodom od 80.000 KM, a kamoli termoelektrana sa rudnikom.
Na kraju, prema iskazanim finansijskim pokazateljima, RiTE Ugljevik je na polovini 2023. godine imala gubitak od 20,3 miliona, koji je, nema sumnje, do kraja prošle porastao.
RiTE Ugljevik izložen je velikim gubicima zbog niske efikasnosti, uslovljene zastarjelom tehnologijom, velikom broju zaposlenih, rastućim obavezama prema bankama i dobavljačima… Sada su na naplatu došle i obaveze prema Slovencima, koje će ova kompanija teško moći da iznese i podnese.
Toliko o „povoljnom okončanju“ spora o kojem je prije pola godine govorio ministar Petar Đokić. Neizvjesno je kako će biti okončan drugi spor, koji se vodi u Vašingtonu. Ako i on bude u korist Slovenaca, RiTE Ugljevik može da stavi ključ u bravu, što bi hiljade radnika i njihovih porodica ostavilo bez osnovnih prihoda. I kada bi se to desilo, niko u RS ne bi potegao pitanje odgovornosti – ko i zašto je tražio da se spor sa Slovencima ne rješava sporazumno, već da završi na arbitražnim sudovima, čije odluke su finansijski mnogo nepovoljnije za RiTE Ugljevik, ali i sam entitet.
(Žurnal)
