Nedavno usvojen Zakon o obnovi prirode Evropske unije predstavlja značajan korak ka očuvanju i obnovi biodiverziteta i ekosistema širom kontinenta.
Ovaj zakon, koji ima za cilj obnovu najmanje 20% kopnenih i morskih površina EU do 2030. godine, donosi sa sobom brojne izazove i prilike, kako za zemlje članice, tako i za zemlje kandidata za članstvo u EU, uključujući Bosnu i Hercegovinu.
Na zasjedanju ministara životne sredine Evropske unije, održanom polovinom juna u Luksemburgu, Zakon o obnovi prirode je usvojen tijenom većinom od dvadeset zemalja u kojima živi 66% stanovništva EU. Prag za usvajanje propisa kvalifikovanom većinom u Savjetu, zakonodavnom organu zajednice koji čine ministri zemalja članica, iznosi 65%.
Zemlje kao što su Italija, Švedska i Finska dugo su se protivile donošenju ovog zakona, dok je Mađarska svoju podršku predlogu povukla u martu. Austrija je u posljednjem trenutku promijenila svoj stav i dala zeleno svjetlo ovom zakonu. A slično se desilo i sa Slovačkom, koja je tokom ključnog glasanja ipak podržala tekst uprkos ranije izraženim sumnjama u vezi sa predlogom.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Ciljevi Zakona o obnovi prirode
Direktor Udruženja “Dinarica” Đorđe Stefanović ističe da je, na osnovu procjene stručnjaka, prirodni status Evrope umanjen za 83% u odnosu na njegovu stvarnu iskonsku prirodnu vrijednost.
“To djeluje zapanjujuće, ali tu se ubrajaju sve one stvari koje je čovjek napravio, počev od isušivanja močvara, neselektivnih kršenja šuma, pregrađivanja rijeka, aerozagađenja, i tako dalje. Dakle, procjena stručnjaka je da su ekosistemi u Evropi oštećeni na nivou 83%, što je katastrofa”, naglašava Stefanović.
Smatra da smo došli do svojevrsne „crvene zone“.
“Ono o čemu malo govorimo je da nemamo dovoljno insekata koji vrše oprašivanje, jer smo ih pobili raznim mjerama, od aerozagađenja, upotrebe insekticida u poljoprivredi, itd. Znači, mi se približavamo jednom stanju koje nosi ogromne posljedice. Pragmatična Evropska unija je izračunala, kad govorimo o finansijskim aspektima, da oni treba da ulože otprilike oko 150 milijardi evra, da bi u nekih 10-12 godina mogli da očekuju višestruki povrat tih sredstava, upravo u ovim stvarima, da će imati oslobođene rijeke, da će imati više insekata za oprašivanje, više šuma itd.”, ističe Stefanović.
Zakon o obnovi prirode Evropske unije, inače, postavlja ambiciozne ciljeve za obnavljanje biodiverziteta i ekosistema širom EU. Ovi ciljevi su raznovrsni i pokrivaju širok spektar ekosistema, uključujući šumske, urbane, poljoprivredne, morske i slatkovodne ekosisteme. Svaki od ovih ciljeva ima za cilj da povrati ekološku ravnotežu i poboljša kvalitet života, ne samo u EU, već i u zemljama kandidatima kao što je Bosna i Hercegovina.
Što se ciljeva za šumske ekosisteme tiče, oni uključuju povećanje količine mrtvog drveta, povezivanje šuma i povećanje broja ptica i organskih ugljenika.
U urbanim ekosistemima zakon teži da do 2030. godine zelene urbane površine i pokrivenost drvećem ne smiju opadati, već se moraju povećavati. Takođe, teži postepenom povećanju ukupne površine zelenih površina u gradovima od 2030. godine nadalje. Ova mjera ima za cilj poboljšanje kvaliteta vazduha, smanjenje urbanog toplotnog efekta i pružanje rekreativnih prostora za građane.
Za poljoprivredne ekosisteme ključni ciljevi su povećanje broja leptira i ptica na poljoprivrednim površinama, obnova isušenih tresetišta, kao i povećanje organskog ugljenika u zemljištu.
Ciljevi za morske ekosisteme su obnova morskih staništa i obnova staništa za ikonične morske vrste. Ovo uključuje staništa za vrste kao što su delfini, morski psi i morske ptice, što je ključno za održavanje biodiverziteta u morskim ekosistemima.
Za rijeke i potoke, zakon predviđa uklanjanje barijera, što podrazumijeva identifikaciju i uklanjanje prepreka koje sprečavaju slobodan tok površinskih voda, s ciljem da najmanje 25.000 km rijeka bude u slobodnom toku do 2030. godine.
Što se mjera za obnavljanje vodenih tokova tiče, Đorđe Stefanović ističe da je današnji trend u Evropi da se ruše brane na rijekama.
“Prošle godine je u Evropskoj uniji oko 400 takvih barijera uklonjeno. Što znači da su oslobodili riječne tokove, ne znam tačan broj kilometara, ali ako vi jednu branu skinete, puštate vodu da slobodno teče”, ističe Stefanović i naglašava da Evropska unija uklanja barijere s ciljem da se obnove i ekosistemi.
“Recimo, u ovom slučaju da bi ribe, plemenite ribe, pastrmke i sl. mogle da idu uzvodno jer su im te barijere smetele, u svrhu hranjenja, razmnožavanja itd. Dakle, već se na tome radi aktivno. Znam i za neke projekte gdje se ponovo napajaju vodom močvare koje su nekad davno isušene, da se vrati taj močvarni ekosistem u život.”
Upozorava da na riječnim tokovima u BiH postoji jako puno nefunkcionalnih barijera.
“Ljudi su pregrađivali rijeke, recimo da se napravi bazen za kupanje, ili da se napravi mlin, ili da se uzgaja riba u nekom bazenu. I mnogo tih objekata je praktično napušteno. Nemaju nikakvu funkciju”, navodi Stefanović.
Stefanović kaže da njegova organizacija “Dinarica” radi na nekoliko projekata uklanjanja brana na vodotocima, uglavnom u Hercegovini i u Livanjskom polju, s ciljem da se oslobodi migracioni put nekim vrstama životinja, prije svega ribama.
“Da pokušamo da vratimo život u neke dijelove rijeka koje su zbog tih barijera ostale praktično bez života ili sa nekim minimalnim fondom živih bića u njima. Takvih potencijala ima”, ističe Stefanović.
Inače, naglašava da je izgradnja brana jedan od negativnih aspekata koji utiču na narušavanje životne sredine.
“Mi smo u jednom periodu pravili brane kao da radimo svojim neprijateljima, pa smo mnoge vodotoke, male ili velike, svi su oni bitni u jednom kontekstu, zapriječili. Neke od njih smo bukvalno isušili, dakle ubili sav život u njima, a u nekima smo vrlo ozbiljno zaprečili migratorne tokove. U prirodi sve ima svoju neku funkciju i ako vi ne dozvolite ribi da ona pliva dva, tri kilometra uzvodno, vi vrlo ozbiljno remetite njen život, njen ambijent”, upozorava Stefanović.
Implementacija i monitoring
Svaka država članica EU biće obavezna da izradi Nacionalne planove obnove prirode do 2026. godine, u kojima će detaljno opisati kako planira da postigne postavljene ciljeve. Evropska agencija za životnu sredinu će redovno izvještavati o napretku, dok će Evropska komisija podnositi izvještaje Evropskom parlamentu i Savjetu Evrope.
Stefanović naglašava da se radi o “strašno kratkim rokovima”.
“Ti rokovi su gotovo nepojmljivo kratki, da se stvari vraćaju u neko stanje koje je slično prvobitnom stanju, odnosno prirodnom stanju. Evropa u svojoj strategiji o održanju biodiverziteta do 2030. kaže da će se 25.000 km rijeka otvoriti. To znači da će porušiti silne brane, ustave i druge objekte koji smetaju u slobodnom toku rijeka. 25.000 km rijeka, to je ogroman poduhvat. I da će vratiti u prvobitno stanje neke močvare. Da će se pošumljavati tamo gdje je nekad bila šuma, a danas je nešto drugo. Znači, hipotetički bi se mogli vratiti izvornim oblicima prirode, kada bi primijeli taj zakon jednog dana”, navodi Stefanović.
Ističe da nakon tog perioda od dvije godine, do 2026, države imaju obavezu da nakon par godina dovedu stanje obnove do 50% teritorije, a da do 2050. godine za kompletne svoje teritorije donesu planove obnove. Takođe, dužni su ne samo da donesu planove, nego da ih i realizuju u određenim rokovima, koji su opet jako kratki.
“Evropa je jako svjesna da je nanijela veliku štetu svojim ekosistemima i da im se sada jako, jako žuri da isplaniraju a onda i realizuju planove obnove prirode. Tempo koji oni sebi postavljaju kroz ovaj zakon je tempo koji je strahovit. Rokove koje su postavili je gotovo nemoguće ostvariti”, ističe Stefanović.
Ovi ciljevi nisu samo ambiciozni već i neophodni za očuvanje ekološke ravnoteže i dugoročne održivosti ekosistema. Bosna i Hercegovina, kao zemlja kandidat za članstvo u EU, ima priliku da se uključi u ovaj proces i iskoristi dostupne fondove i tehničku podršku za unapređenje svojih ekoloških standarda i praksi. Međutim, postavlja se pitanje da li je to u stanju da uradi?
Implikacije za Bosnu i Hercegovinu
Zakon o obnovi prirode EU donosi sa sobom značajne promjene i prilike za Bosnu i Hercegovinu. Kao zemlja kandidat za članstvo u EU, BiH se suočava s nizom izazova, ali i mogućnostima koje proizlaze iz ovog zakona.
Bosna i Hercegovina može značajno profitirati od pristupa fondovima EU namijenjenim za obnovu prirode. Evropska unija već pruža značajnu finansijsku podršku kroz Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA). Ovi fondovi mogu biti korišćeni za finansiranje projekata koji doprinose ciljevima Zakona o obnovi prirode, kao što su obnova šumskih ekosistema, revitalizacija urbanih zelenih površina i očuvanje poljoprivrednih i morskih ekosistema.
Igor Kalaba, koordinator u Centru za životnu sredinu za oblast biodiverziteta i zaštićenih područja, ističe da Zakon o obnovi prirode EU trenutno ne utiče previše na Bosnu i Hercegovinu, budući da još uvijek nismo članica EU, ali smatra da će, budući da smo u pregovorima, transpozicija i ove direktive s vremenom morati doći na red.
I stefanović naglašava da formalno pravno, ovaj zakon ne utiče na BiH, jer to je propis koji važi za zemlje EU. Stefanović ističe da BiH nije članica tako da ne možemo govoriti o obaveznoj primjeni tog propisa.
“Međutim, s druge strane, ako gledamo širi kontekst, pravno-politički kontekst, očigledno je da nas to čeka, jer mi smo sad, recimo, u fazi da smo dobili odobrenje za pregovore, što je napredak u smislu pristupanja EU. Moramo shvatiti da sve to znači prenošenje propisa EU, i prenošenje jedne životne filozofije prema određenim stvarima u akte i ponašanje u Bosni i Hercegovini”, ističe Stefanović.
Iako je EU jedan od stalnih donatora, Stefanović upozorava da koliko god da je EU korektna u smislu odobravanja projekata, ipak se ti projekti ne isprate do kraja, odnosno ne provjerava se da li se na kraju postiže stvarni efekat zbog kojeg je projekat odobren.
“Većina tih stvari završi sa nekim dobrim, temeljnim studijama, koje završe po ladicama u nekim institucijama, ne realizuju se na terenu. Imam jako puno iskustva, radio sam na mnogim takvim projektima gdje su angažovani sjajni stručnjaci i iz Evropske unije i iz BiH. Urađen je korektan posao, međutim, na kraju kad se dođe do te studije, obično je projekt završen i poslije toga ništa. Tu ja vidim problem i mislim da je jedan od bitnijih razloga za takvo ponašanje ili odsutstvo akcije upravo nemogućnost BiH da apsorbira sve te upute koje Evropska unija daje kroz te studije, projekte, strategije”, naglašava Stefanović.
Inače, tehnička podrška EU u principu može pomoći BiH u izradi i implementaciji Nacionalnih planova obnove prirode, što je ključni korak ka postizanju postavljenih ciljeva. Ovo uključuje stručne konsultacije, tehničke treninge i pristup najboljoj praksi iz drugih zemalja članica EU.
Usklađivanje sa EU politikama
Implementacija ciljeva Zakona o obnovi prirode suočava se s brojnim izazovima u BiH. Prije svega, tu je nedostatak institucionalnih kapaciteta. BiH će morati ojačati svoje institucije kako bi mogle efikasno planirati, implementirati i pratiti projekte obnove prirode. To uključuje jačanje kapaciteta na lokalnom nivou, što može biti izazovno zbog nedostatka resursa i stručnog kadra.
Takođe, otpor interesnih grupa može predstavljati značajan problem. Poljoprivredni sektor i šumarski sektor mogu pružiti otpor zbog straha od ekonomskih gubitaka i promjena u praksi upravljanja zemljištem.
Igor Kalaba ističe da su transparentnost, profesionalizam, učešće javnosti i vladavina prava način na koji možemo prevazići otpor pojedinih interesnih grupa prema ekološkim reformama.
“Moramo to reći direktno i bez umotavanja – “pojedine interesne grupe” u BiH sa kojima se suočavamo su u najvećem broju slučajeva sumnjivi pojedinci koji našu državu i njene resurse čerupaju kao zlatnu kvočku, pri tom uništavajući opšte dobro i resurse koji bi morali dugotrajno da služe svima. Nekada se na pogrešnoj strani zakona nalaze čak i državna, republička i opštinska tijela, što je vrlo često slučaj npr. kod odlaganja otpada. Tu i tamo postoje opravdanja, npr. zakon bude donesen prije nego što se osiguraju finansijska i logistička rješenja (npr. i dalje nemamo opremljene sanitarne regionalne deponije za veći dio države), ali u većini slučajeva se radi o namjernom manipulisanju za potrebe profita malog broja ljudi na štetu društva i prirode a nekad o manjku kompetentnosti”, ističe Kalaba.
Što se izazova tiče, Kalaba naglašava da je vladavina prava među glavnim izazovima u provođenju bilo koje komponente zaštite životne sredine.
“U BiH, gdje god zagrebete naiđete na korupciju. Neophodan je kvalitetniji i snažniji nadzor i sankcionisanje zagađivača, kao i sprovođenje mjera rekultivacije ali i spriječavanja daljeg uništavanja. S druge strane, sve je teže naći kvalitetan kadar koji bi se ovim pitanjima bavio zbog odlaska stanovništva ali i zbog izazovnosti ovog poduhvata te rizika koje nekad povlači sa sobom, kao što je sve intenzivnija kampanja blaćenja aktivista koji se bore za zaštitu životne sredine, donošenje zakona usmjerenih protiv novinara/ki i aktivista/ica, pritisaka na radnike u inspekcijama i dr.”, navodi Kalaba.
Dodaje da je pitanje usklađenosti zakonodavstva u BiH sa EU normama u oblasti obnove prirode veoma kompleksno. Podsjeća da se najdetaljnija analiza u vezi sa ovim problemom može pročitati u publikaciji “Poglavlje 27: Procjena napretka u oblasti zaštite okoliša u BiH-izvještaj iz sjene za period 2022-2023”.
“U suštini, većina novih zakona i dopuna se donose na način da budu što više usklađene sa EU zakonodavstvom. Zakone prati i niz deklaracija, poput npr. Sofijske, te planova i strategija, kao što je Strategija okoliša, te Strategija o prilagođavanju klimatskim promjenama i niskoemisionog razvoja – NDC, Plan adaptacije na klimatske promjene i dr, ali njihove primjena uglavnom izostaje, a u isto vrijeme u stvarnosti i dalje imamo probleme sa zagađenjem vazduha, veoma malen postotak površine pod zaštićenim područjima (svega 3%), neadekvatne sisteme upravljanja otpadom”, ističe Kalaba.
Stefanović kaže da imamo nekoliko nivoa odnosa prema prirodi.
“Jedan nivo je očuvanje. Dakle, zatečeno stanje. Onda imamo zaštitu u smislu aktivnog djelovanja ukoliko je priroda napadnuta. Uglavnom je napadnuta od strane čovjeka. I onda imamo ovaj nivo obnove. Dakle, vraćanje u neko prethodno stanje. E sad, gdje smo mi? Ideja i program Evropske unije, koji je Bosna i Hercegovina deklarativno prihvatila, takvi su da smo mi u ovom trenutku trebali imati 18% zaštićenih površina. Dakle, 18% od ukupne teritorije Bosne i Hercegovine da bude pod nekom vrstom zaštite. Mi trenutno imamo nešto iznad 3%”, upozorava Stefanović i naglašava da u svemu strašno kasnimo.
Kasnimo u supstanci, kako ističe, jer nismo uradili “domaću zadaću”.
“Kod nas je jako teško zaštititi prirodu, a s druge strane mi imamo strašne potencijale, neteknute prirode o kojoj, osim par stručnjaka, entuzijasta, pojedinaca ili institucija, niko ne vodi računa i jednostavno prihvata to zdravo za gotovo, a da se ne usudi ni razmisliti koje su to vrijednosti koje mi imamo i koje treba itekako da čuvamo od samih sebe”, navodi Stefanović.
Obnova prirode može donijeti dugoročne koristi za BiH. Obnovljeni ekosistemi mogu poboljšati kvalitet vazduha, smanjiti rizik od poplava i erozije, i pružiti estetske i rekreativne vrijednosti za lokalne zajednice. Zeleni urbani prostori mogu doprinijeti boljem mentalnom i fizičkom zdravlju stanovnika. Takođe, održivo korišćenje prirodnih resursa može otvoriti nove ekonomske mogućnosti.
Igor Kalaba naglašava da su čista životna sredina, nezagađeni i slobodni vodotokovi, hrana uzgojena bez pesticida, bogat biodiverzitet kao i kulturno-istorijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine, uz investicije u razvoj održivog, aktivnog i seoskog turizma, ogroman resurs za ekonomski razvoj države te garant za opstanak ljudi na ovom području.
“Pogledajte samo primjer Pecke, sela koje je bilo pred izumiranjem a sad kroz njega godišnje prolaze desetine hiljada ljudi. Sličan bum imamo i u Livnu, dijelovima Hercegovine i na drugim mjestima. Većini naših sugrađana i sugrađanki je i dalje teško shvatljivo da će neko iz npr. Njemačke doći i platiti pristojnu sumu da bi tri dana zaredom ustajao u pet ujutro i išao gledati ptice. A gdje je tek rafting, obilaženje planina, nacionalnih parkova i drugo”, ističe Kalaba.
BiH će morati uskladiti svoje politike sa zakonodavstvom EU. Država će morati izraditi detaljne planove koji pokazuju kako će postići ciljeve zakona. Ovi planovi će uključivati konkretne mjere, vremenske okvire i alokaciju resursa. Takođe, BiH će morati pratiti napredak u implementaciji mjera obnove prirode i redovno izvještavati EU o postignutim rezultatima. Ovo zahtjeva uspostavljanje sistema za praćenje i evaluaciju koji će omogućiti transparentnost i odgovornost.
Iako treba težiti obnovi prirode, što se trenutne situacije tiče, Stefanović ističe da je još uvijek prirodni ambijent u BiH bolji od prirodnog ambijenta u Evropi.
“Naši ekosistemi su očuvaniji nego ekosistemi u Evropi, jer nismo stigli da ih pokvarimo s obzirom da smo ekonomski mnogo manje razvijeni. Plašim se ako bismo išli bez mnogo razmišljanja u dostizanje ekonomskih granica da bismo mogli napraviti veliku štetu”, ističe Stefanović i naglašava niko nije srećan što smo mi nerazvijeni, ali da se možemo razvijati a da ne uništavamo prirodu.
I Igor Kalaba smatra da Bosna i Hercegovina, kao i ostatak Balkana, i dalje ima dosta očuvane prirode, posebno kada se poredimo sa dobrim dijelom EU gdje je industrijalizacija krenula ranije i uzela više maha.
“Pri tome obilujemo nevjerovatnim i raznolikim geološkim formacijama, nekim od najljepših rijeka te biodiverzitetom koji je, iako i dalje nedovoljno istražen, vrlo jasno među najbogatijim na kontinentu. Pored intrinzičnog značaja koji gore navedeno ima, sve od navedenog čini temelje života i zahvaljujući tome mi ovdje opstajemo, imamo čist vazduh, vodu, zemljište za uzgoj hrane, hemijske komponente za razvoj lijekova i dr. To su takozvane “ekosistemske usluge”, izraz koji su smislili ekonomisti da bi mogli u brojeve da pretoče činjenicu da su naši životi bez prirode daleko siromašniji i u slučajevima ekstremnijeg uništavanja iste – nemogući”, ističe Kalaba i naglašava da je pored ove “nasušne komponente”, očuvana priroda jedan od ključnih faktora za povratak ljudi na naše prostore kao i za zdravu ekonomiju koja bi mogla biti potpomognuta kroz održivi turizam, organsku poljoprivredu i dr.
“Vidite da se tehnologija razvija svaki dan. Do prije 15 godina niko nije ozbiljno razgovarao ni o vjetroelektranama ni o solarnim elektranama. Danas je to normalna stvar. Šta nas čeka još za 15 godina, teško je predvidjeti. Ali vjerojatno će se pojaviti neke stvari koje će nam biti korisne. Možemo zaštiti prirodu”, navodi Stefanović.
Zakon o obnovi prirode EU predstavlja značajnu priliku za Bosnu i Hercegovinu da unaprijedi svoje ekološke standarde i doprinese globalnim naporima za očuvanje biodiverziteta i borbu protiv klimatskih promjena. Iako postoje izazovi, potencijali za dugoročne koristi su značajni. Uspjeh će zavisiti od efektivne primjene, saradnje između svih nivoa vlasti i podrške međunarodnih partnera. Kroz pristup EU fondovima i tehničkoj podršci, BiH može ostvariti značajan napredak ka održivom razvoju i ekološkoj održivosti.
Gerila.info
