Čak osam žena je ubijeno u BiH u toku 2024.godina. Posljednji slučaj koji je potresao javnost- ubistvo Anđelke M. u Šipovu, počinjeno prije 20-ak dana, na godišnjicu ubistva Nizame Hećimović iz Gradačca, dokazao je da institucije i društvo i dalje ne žele da se pozabave ovim problemom.
PiŠE: Đorđe Vujatović
Prema dostupnim podacima, samo u posljednjih 10-ak godina ubijeno je više od 70 žena u BiH, čak 83 posto od strane članova porodice, a broj slučajeva nasilja kojima su žene izložene nije moguće tačno odrediti.
ČITAJTE JOŠ: Veliki broj uslovnih i oslobađajućih presuda za nasilje nad ženama
Sociolog Mirjana Čeko kaže da porast rodno zasnovanog nasilja u Bosni i Hercegovini nije samo statistika – to je ozbiljan problem našeg društva.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
“Društvo je očigledno postalo nasilnije, a korijeni te brutalnosti leže u ozbiljnim deformacijama socijalnih normi i vrijednosti. Živimo u vremenu kada se nasilje sve više normalizuje, a tradicionalne norme i vrijednosti, koje su nekada bile osnova našeg društvenog poretka, gube svoju snagu. Ova situacija pokazuje duboku moralnu krizu – krizu koja se ne može otpisati kao pojedinačni incident, već kao sistemski problem koji zahtijeva ozbiljnu introspekciju”, kaže Čeko za Gerilu.
Prema njenim riječima, ovoliki broj slučajeva nasilja nije slučajnost niti izolovana pojava- on je simptom ozbiljne društvene bolesti.
“Ako ne reagujemo sada, rizikujemo da nasilje postane još dublje ukorijenjeno u našem društvenom tkivu, ostavljajući mlađe generacije da nose teret naših propusta. Ovo je trenutak kada moramo odlučiti da li smo društvo koje će samo deklarativno osuditi nasilje, ili ćemo se zaista posvetiti njegovom iskorjenjivanju”, dodaje Čeko.
Iako je radno zasnovano nasilje u porastu, nadležne institucije su se u proteklom periodu više bavile pitanjem terminologijom rodno zasnovanog nasilja i pojma femicid.
Zakoni koji su trebali da se bave ovim problemom najavljivani su u Republici Srpskoj, pa stopirani nakon pritisaka i inicijativa nekoliko udruženja, koji su za sebe rekli da im je cilj “očuvanje i zaštita porodice, vjere i tradicije”.
U Helsinškom parlamentu građana Banjaluka kažu da je ovo jedan od drastičnijih pokazatelja miješanja religijskih zajednica u društvenu sferu, jer su udruženja koja su negodovala zbog uvođenja pojma femicid u bliskoj vezi sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
Prema riječima Aleksandra Žolje, predsjednika Helsinškog parlamenta, vjerske zajednice su zaštitnici i nosioci patrijarhalnog sistema, koji tumači ženu kao drugorodno biće koje ne bi trebalo da bude ravnopravno, te da zbog toga skoro da i ne postoji reakcija vjerskih lidera na sve češća ubistva žena u BiH.
„Uzmimo da je stopiranje tog zakona o zaštiti žena u porodici upravo došlo od strane organizacija koje su povezane sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a nakon što je patrijarh srpski gospodin Porfirije u Srbiji svojim javnim naastupima pokrenuo akciju da se iz Zakona o ravnopravnosti polova trebaju izbaciti sve odrednice koje nose imena funkcija i da se sva ta gender terminologija izbaci. Naravno, mi smo se prateći Srbiju odmah zakačili za femicid i rodno zasnovano nasilje, a nakon toga i za Krivični zakonik, koji je počeo da se čisti od tih pojmova, da bi se zaboravilo šta je suština tih zakona- da se spriječi dalje ubijanje žena u svojim kućama. Oni se bukvalno igraju neke igre, a mi imamo sve više ubistava“, izjavio je Žolja.
Dodaje, društvu je potrebna suprotna pojava, a to je da bi s obzirom na povjerenje koje građani imaju u vjerske zajednice, glas vjerskih lidera trebao da bude snažan u čvrstoj osudi nasilja nad ženama, to jeste da ne budu kao političari koji šalju poruke koje se mogu dvosmisleno tumačiti.
„O porodičnom nasilju, o nasilju nad ženama treba da se govori o društvu. Ono je podruštvljeno. Prije je bila privatna svojina. Na žalost, ja se bojim da ove neke inicijative što dolaze, da žele da vrate nasilje u četiri zida, da izbije sudu i tužilaštvu te argumente kroz razmišljanje da je riječ o intimnom prostoru gdje svako može da radi šta hoće. Na sceni su antirodne politike ili inicijative, a jedna od njih je stopiranje tog jako važnog zakona koji nema toliko veze ni sa femicidom i rodnom ideologijom. Cilj zakona je bio da se kroz ubrzanje procedura nasilnici na vrijeme izmjeste iz doma, da policija, tužilašta i centri za socijalni rad imaju mnogo bolje metode, da se ne bi ovakva ubistva dešavala“, pojašnjava Žolja.
Vjera na dozvoljava nasilje nad ženama!
O značaju vjerskih zajednica u suzbijanju nasilja nad željama svjesni su u Centru za izgradnju mira u Sanskom Mostu.
Već nekoliko godina sprovode projekat koji je uključio i 50-ak osoba iz vjersih zajednica u BiH, s ciljem podizanja svjesnosti o mogućnostima koje imaju kada čuju za slučajeve porodičnog, odnosno nasilja nad ženama.
„Vjerovatno su oni prvi koji čuju za te probleme. Njima žene ispričaju da su bile pretučene i traže od njih pomoć, a sve što oni mogu je da ih savjetuju da se mole. Međutim, htjeli smo da oni budu svjesni koji su sve instrumenti unutar društva koje oni mogu imati na raspolaganju, da mogu i prijaviti nasilje i da mogu pomoći žrtvama nasilja, da se sa tim nasiljem nekako izbore i da prežive i odatle je pošla ta ideja. Bilo im je vrlo korisno da saznaju koje su sve to institucije koje mogu pomoći ženama“, kaže Vahidin Omanović, predstavnik Centra za izgradnju mira.
Napominje da bez obzira na uvriježena mišljenja o tradicionalnom društvu koje se dosta vezuje za religiju, istina je upravo suprotna, a to je da vjera, odnosno religija ne dozvoljava nasilje nad ženama,. Dodaje i da je određeni broj sveštenika/svećenika i imama imao aktivnu ulogu tokom kampanje 16 dana aktivizma.
„Mi smo imali u svim džamijama i crkvama Sanskog Mosta, u toku tih 16 dana aktivizma po jednu propovjed ili hutbu petkom koja je bila u vezi nasilja prema ženama i djevojčicama. S obzirom na ugled i povjerenje koje vjerski lideri uživaju u društvu baš je reakcija javnosti bila dobra. Puno ljudi baš ne razumije šta vjera kaže o nasilju. Puno ljudi misli da vjera sve to opravdava i ovo je bila prilika da se pošalje poruka da nasilje sa vjerom nema ništa i nema nikakvog opravdanja unutar vjera. Govori i poruke koje su poslati bili su baš fantastični i imalo je efekta u društvu“, dodaje Omanović.
Među onima koji su aktivno učestvovali u projektu bili su Neven Marinković, sveštenik iz Srpske pravoslavne crkve, kao i Selmir efendija Hurić iz Islamske vjerske zajednice.
Građani pozitivno reagovali
Obojica su saglasni da religiju teba isključiti iz rodno zasnovanog nasilja, te da treba češće i glasnije govoriti o ovom problemu.
„Mi prije svega moramo da budemo svjesni da mi religijski predstavnici svoje shvatanje i učenje crpimo iz Jevanđelja. Samim tim što je presveta Djeva Marija rodila spasitelja svijeta i ljudskoga roda, onda je samim tim uloga žene u spasenju ljudskoga roda velika. Samim tim je i položaj žene u pravoslavlju na jednom zaista visokoj ljestvici. Na žalost, dešava se da unutar porodica koje su nekad religiiozne, pa možda i tradicionalne, da se dešava nasilje. Mi moramo da se borimo protiv toga i da ističemo tu važnost žene kroz presvjetlu Bogoradicu i kroz koju je data važnost svakoj ženi“, kaže sveštenik Neven Marinković.
Napominje da veliki broj građana površno tumači vjeru, a da ne ulaze u suštinu problema.
„Mislim da tamo gdje se formalisički pristupa religiji, gdje se ne sluša suština poruke i riječi i ona ne sprovodi praktično onda dobijemo i nasilje i interpretacije kako čovjek koji je vjernik nasrne na ženu ili bilo koju drugu osobu. Samim biblijskim opisom da je žena stvorena od Adamovog rebre, tu je da bude blizu i u srcu muškarca, a ne da bude ispod nogu ili da bude iznad njegove glave. Tu se prikazuje i očituje ravnopravnost između muškarca i žene“, dodaje Marinković.
Efendija Selmir Hurić kaže da je sa velikim zadovoljstvom učestvovao u projektu suzbijanja nasilja nad ženama, te da je naišao samo na pozitivne reakcije građana u Sanskom Mostu, iako je u početku bilo skeptičnih zbog tematike.
„Mi smo prije nekoliko godina kako smo radili jednu kampanju u tih 16 dana aktivizma i aimali smo posvećenu tematsku hutbu, odnosno popovjed gdje smo kazivali jedinstveno na području našeg medžlisa u Sanskom Mostu. Mogu reći da je tu hutbu čulo 10-ak hiljada vjerenika koji posjećuju hutbe“, kaže Hurić za Gerilu.
Prema njegovim riječima, efekat bi bio mnogo veći kada bi se aktivnosti proširile i na ostatak države.
„Kada bi neki sa viših instanci govorili o tome bilo bi i više efekta. Mada bude tu i određenih skeptika koji nam govore da mi nemamo šta o tome govoriti, da je to stvar porodice koja se tiče samo supružnika i djece, ali se na to ne osvrćemo“, dodaje Hurić.
O pogrešnom tumačenju vjere i neophodnosti da vjerski lideri moraju biti puno glasniji, govori i sociolog Mirjana Čeko.
“Vjerske zajednice, koje se često percipiraju kao stubovi moralnog vođstva, moraju preuzeti aktivniju i odgovorniju ulogu. Njihova moralna odgovornost ne završava na propovjedima – ona počinje upravo tamo gdje prestaje svakodnevni diskurs. Ako one zaista žele da budu dio rješenja, moraju biti spremne da se direktno suoče s problemom i utiču na promjenu svijesti u društvu”, zaključila je Čeko.
ČITAJTE JOŠ: Femicid u BiH: Na godišnjicu zločina u Gradačcu, novo brutalno ubistvo žene u Šipovu
