Posljednji SNSD-ov gradonačelnik Banjaluke za koga sa sigurnošću možemo reći da je bio istinski izbor birača u ovom gradu bio je Dragoljub Davidović, koji je posljednji put pobijedio sada već davne 2008. godine.
Svi izborni ciklusi nakon pomenutog predstavljali su neuspjele pokušaje Banjalučana da vide leđa SNSD-ovim funkcionerima u gradu na Vrbasu, koji je prije nešto više od 10 godina izgubio podršku kakvu je imao početkom dvijehiljaditih. Međutim, zahvaljujući političkoj korupciji stranka Milorada Dodika održala se na vlasti u najvećem gradu Srpske sve do 2020. godine i pobjede PDP-ovog Draška Stanivukovića, koji je sa preko 8.600 glasova razlike pobijedio u trci za prvog čovjeka grada, iako je sa druge strane bio jedan od najkvalitetnijih SNSD-ovih kadrova, i tada još uvijek aktuelni gradonačelnik, Igor Radojičić.
Prednosti i mane
Nakon „furioznog“ starta, osnivanja tima za reviziju „koji će istraživati SNSD-ov kriminal“, najave da se više neće pogodovati „dvorskim firmama“, Stanivuković je nakon nešto više od godinu dana ipak „povukao ručnu“. Da li je to bila neminovnost jer nije kontrolisao skupštinsku većinu, a ona je neophodna za nesmetan razvoj grada, ili su tačne priče o „simbiozi“ sa predsjednikom Srpske, Miloradom Dodikom, pokazaće vrijeme. Ono što je sigurno, dio Stanivukovićevih glasača iz 2020. godine neće mu ponovo ukazati povjerenje, zbog čega se otvara pitanje da li će i na ovogodišnjim izborima za većinu Banjalučana biti primaran glas protiv, umjesto da glasaju za nekog od ponuđenih kandidata, a ima ih četiri.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
U izbornu trku ušao je SNSD-ov Nikola Šobot kojem se uglavnom ne osporava ništa na ličnom nivou, ali partija čiji je predstavnik predstavlja nepremostivu branu velikom dijelu glasačkog tijela u gradu na Vrbasu. Drugi kandidat je sam Stanivuković, koga je podržao samo dio PDP-a, među kojima je i lider stranke Branislav Borenović. Uz dio sačuvanih glasova sa prethodnih izbora birača koji su zadovoljni njegovim radom, Stanivuković najviše računa na bazu glasača koju je napravio kroz zapošljavanja i druge usluge koje je činio određenom broju prostalica u prethodne četiri godine, a na ruku mu ide i to što je većina koalicionih partnera SNSD-a, prelomila na njegovu stranu te, iako ne javno, na terenu će ipak raditi u korist aktuelnog gradionačelnika.
Treći kandidat je Jelena Trivić, koja je dobila podršku „čiste“ opozicije, koja cijeni njenu dosljednost u borbi protiv aktuelne vlasti a pretpostavlja se da će glas dobiti i od dobrog dijela „vječitih kontraša“, kojima je primaran cilj poraz SNSD-a, a otkazali su povjerenje Stanivukoviću. Ono što joj ne ide na ruku jeste nedostatak bilo kakvih „poluga moći“ koje će koristiti i Stanivuković i SNSD, ali i to što će dio glasova „protiv“ otići četvrtom kandidatu, Davoru Dragičeviću. Oni koji glasaju za oca ubijenog Davida Dragičevića, dijeliće se na istinske pristalice njegove šestogodišnje borbe te dio onih koji su primarno protiv SNSD-a, ali Stanivukoviću pripisuju „simbiozu“ a Trivićevoj nekritičnost prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, za koga smatraju da vlada na istom principu kao i Dodik.
Dragičević nema nikakve šanse za pobjedu a upitno je i da li njegova kandidatura može mnogo da doprinese i samoj listi na kojoj se nalazi dio njegovih saradnika. Imajući u vidu da se za ovaj potez nije odlučio na prethodnim izbornim ciklusima, sadašnje pojavljivanje na glasačkom listiću svakako djeluje i previše zakašnjelo.
Za ili protiv
Politička analitičarka Tanja Topić kaže za Gerilu da je vrlo teško procijeniti kako će izgledati izborni epilog u gradu na Vrbasu, s obzirom na to da nemamo relevantna istraživanja po kojima možemo znati u kojem procentu će Banjalučani 6. oktobra izaći na birališta.
„Još uvijek je dosta maglovito ocijeniti izlaznost na izbore a tu se krije odgovor na pitanje kome će se glasovi protiv sliti. Definitivno ćemo imati najviše glasova protiv ali svih kandidata, što govori da će mnogi ostati 6. oktobra kod kuće. Ključno je da li će se desiti koji incident u smislu da glasačku odluku dio glasača donese u minut do 12“, ističe naša sagovornica.
Ona dodaje da je ključno da li su građani dosegli taj nivo svijesti da kazne političare koji im prijete.
„Da li će kazniti one koji prijete uskraćivanjem zdravstvene njege, da li su zaboravili prijetnje zavrtanjem radijatora, da li ih je iznervirao ignorantski odnos lokalnih vlasti prema Ćiriličnom parku, da li razumiju doktora koji poziva na pristojno ponašanje na političkoj sceni dok je u društvu političke raje koja političke protivnike obasipa najprimitivnijim uvredama, da li svi doktori bespogovorno slušaju partijske šefove čak i kad im se ovi najgrublje petljaju u posao, da li će članovi partija ali i koalicionih partija ponovno izdati. Bezbroj pitanja a suštinski odgovor se može sažeti u okvir – da li smo uspjeli pobijediti sebe, dakle ličnu potkupljivost, a političari svesti političku korupciju na podnošljivu mjeru. Uz časne izuzetke“, kaže Topićeva.
Politikolog Nebojša Tojagić kaže za naš portal da su prošli izbori za gradonačelnila Banjaluke bili izbori protiv Igora Radojičića, ali da ove godine to nije slučaj.
„Taj izraz nezadovoljstva stanjem u društvu pa i gradu, a u vidu glasanja protiv njega, teško će se ikada ponoviti. Već ovi izbori su izbori za nekog, a ne protiv. Vidljiva su dva podijeljena pola – crveni i plavi koji se isključuju i u kojima se brane stavovi čak i kad je evidentno da su u pitanju pogrešne odluke ili mišljenja. Ovi izbori su zanimljivi zbog naknadne dileme „za ili protiv“ kada bude još značajnije i kada se krene u matematiku oko formiranja skupštinske većine gdje će svaki odbornik imati veliko značenje“, kaže Tojagić.
Otuda će, dodaje on, biti zanimljivo kakvi će biti stavovi Jelene Trivić, Nebojše Vukanovića i Igora Radojičića kada se bude formirala skupštinska većina.
„Tada će njihovih pet ili šest, možda i sedam odbornika biti prevaga između PDP-a i koalacije oko SNSD-a. Neko će nekom morati stisnuti ruku a taj trenutak više nije daleko“, zaključio je Tojagić.
Politikolog Velizar Antić kaže da će i ovoga puta veliki broj birača kao prvu opciju imati glasanje protiv određenih kandidata pa tek onda doći do svog izbora.
„Mislim da će i na ovim izborima za gradonačelnika Banjaluke birači u velikom procentu do konačnog izbora dolaziti sistemom eliminacije. Prvo će eliminisati one kandidate koji su najdalje od njihovog idealnog izbora i tako doći do izbora koji zadovoljava njihove želje. U trci su ovog puta tri jaka kandidata, Trivić, Stanivuković i Šobot, ali i jedan kandidat koji nema skoro nikakve šanse da pobijedi, ali bi mogao da bude tas na vagi. To je kandidatura Davora Dragičevića, koji sasvim sigurno ima određeni broj pristalica koji će za njega glasati. Ne verujem da on ima ozbiljne šanse da osvoji gradonačelničku poziciju ali može svojim glasovima da nanese štetu prije svega Jeleni Trivić, ali i Drašku Stanivukoviću. Verujem da glasači Davora Dragičevića ni u kom slučaju ne bi glasali za kandidata SNSD-a“, ističe naš sagovornik.
On dalje navodi da će Šobot dobiti glasove stranačke mašinerije SNSD-a koja je najorganizovanija partija i ima najjaču bazu glasača u ovom gradu.
„Međutim, ta baza bez podrške i ostalih koalicionih partija iz vlasti na entitetskom nivou ne može donijeti sigurnu pobjedu. Draško Stanivuković sasvim sigurno neće imati ni približno isti broj glasova koje je dobio na prošlim izborima jer je iznevjerio povjerenje velikog dijela tih birača previše se približavajući vlastima i pravljenjem određenih grešaka u rukovođenju gradom. Jelena Trivić može da računa na većinsku podršku opoziciono orijentisanih birača u gradu, sa tom ogradom da će određeni procenat opozicionih birača i dalje glasati za Stanivukovića. Sve u svemu, ne bi bilo iznenađenje da bilo ko od tri jaka kandidata pobijedi u trci za gradonačelnika. Mislim da će veliku ulogu imati glasači malih koalicionih vladajućih partija kao što su SP, SPS, DNS, DEMOS, US, NPS. Ove partije imaju podršku između 20-25 odsto birača i njihovo opredijeljenje bi moglo da odluči ko će biti gradonačelnik“, zaključio je Antić u razgovoru za Gerilu.
Decenija odbacivanja SNSD-a
Grad na Vrbasu među prvima je “prigrlio” partiju Milorada Dodika, koja je krajem devedesetih bila oštar protivnik neprikosnovenom SDS-u, ali ju je isto tako, prije drugih i odbacio, još 2012, kada je Slobodan Gavranović, kandidat SNSD-a, osvojio mandat sa tek nešto više od 34.000 glasova. Banjaluka, inače, ima oko 180 hiljada glasača, a na pomenute izbore izašlo je njih preko 93.000.
Nakon decenijske vladavine SNSD-ovog Dragoljuba Davidovića pomenuta partija rapidno je gubila na popularnosti u najvećem gradu Srpske, a višemjesečni protesti izazvani uništavanjem parka zarad izgradnje stambenog kompleksa koji je finansirao Dodikov kum, Mile Radišić, sa firmom koja je brojala tek dvoje zaposlenih, njihov rejting su “zakucali” daleko ispod potrebnih 50 odsto plus jedan glas.
Tada na scenu stupa Nenad Stevandić, u to vrijeme visoki funkcioner SDS-a, danas lider Ujedinjene Srpske, prvi čovjek Narodne skupštine RS te devet godina vjeran partner Milorada Dodika. Iako su druge opozicione partije već nominovale Dragana Čavića, tadašnjeg lidera NDP-a, partije koja je tada bila najradikalniji politički protivnik vladajuće koalicije, Stevandić je izlobirao da kandidat bude i on.
Dva opoziciona kandidata prikupila su preko 47.000 glasova nezadovoljnih Banjalučana, ali je Stevandićev potez omogućio SNSD-u da produži poljuljanu vladavinu. Dok su motivi Stevandića za razbijanje opozicionog jedinstva postali jasni nekoliko godina kasnije, ostalo je nepoznato zašto ga je u tom naumu podržao i tadašnji lider SDS-a, Mladen Bosić, bez koga ova kandidatura ne bi bila moguća, iako je znao da dva kandidata vode ka porazu na izborima. Te 2012. godine SNSD je izgubio izbore kada se u računicu stave svi gradovi i opštine u Srpskoj, a pobjeda u Banjaluci napravila je privid da su iz izborne trke izašli kao pobjednici.
Četiri godine kasnije gradonačelničku funkciju osvaja SNSD-ov Igor Radojičić, pobijedivši u direktnom duelu Dragana Čavića. Opozicioni odbornici koji su se u pomenutom sazivu priklonili vlasti redali su se kao na traci – Predrag Vulin, Ljubo Ninković, Dragan Talić, Vladimir Mirošljević, Zoran Talić, Tatjana Čičić- Odžaković i drugi. Vulin i Zoran Talić u momentu napuštanja SDS, odnosno PDP, bili su predsjednici banjalučkih odbora te nosioci stranačkih listi na izborima 2016. godine.
I sam Dragan Čavić i njegov NDP 2018. postaje dio koalicije okupljene oko SNSD-a.
Da SNSD nema podršku u Banjaluci, pokazivali su i opšti izbori. Vukota Govedarica je kao kandidat opozicije za predsjednika RS u gradu na Vrbasu osvojio 2018. godine preko 8.500 glasova više od SNSD-ove Željke Cvijanović a četiri godine kasnije, kandidatkinja opozicije, Jelena Trivić, „oduvala“ je i samog Dodika u Banjaluci, sa preko 11.000 glasova razlike.
Inače, Gerila je ranije pisala i o političkoj situaciji u Gradišci, Bijeljini, Trebinju, Zvorniku, Prijedoru, Srebrenici, Kozarskoj Dubici i Palama, a slijede pregledi i u drugim opštinama pred lokalne izbore u oktobru. Takođe, analizirali smo i opštine u kojima SNSD izbornu bitku bije sa koalicionim partnerima.
Lokalni izbori u BiH zakazani su za 6. oktobar.
Gerila.info
