U Republici Srpskoj sve je moguće. Pa tako i da nakon što sud poništi ekološku dozvolu za iskopavanje uglja u Bistrici radovi na iskopavanju budu nastavljeni. Nepoštovanje sudskih presuda u Srpskoj nije ništa novo. Nije ništa novo ni da ministri nakon pitanja novinara zabijaju glavu u pijesak. Svoju glavu iz pijeska posljednjih nekoliko dana ne vadi US ministar Bojan Vipotnik.
piše Vladimir Kovačević,
Kako je moguće da je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju na čijem čelu se nalazi Bojan Vipotnik uopšte došlo u situaciju da mu sud ekološku dozvolu proglasi nezakonitom? Kako je moguće da Vlada izdaje neregularne ekološke dozvole? To su pitanja na koja odgovore treba da daju čelni ljudi Vlade Republike Srpske. Naročito jer je je javnost, u dobroj mjeri, ubijeđena da čelni ljudi Vlade i Republike svakako znaju odgovore na ta pitanja.
Da li će iko odgovarati zbog izdavanja nezakonite ekološke dozvole i štete koja je prouzrokovana zbog izdavanja nezakonite ekološke dozvole? Kolika je ta šteta u prijedorskom selu Bistrica? Samo su neka od pitanja na koja nam nisu odgovorili iz kabineta ministra Vipotnika. Kabineta ministra koji je odmah nakon objave presude, da živimo u normalnoj državi, trebalo da organizuje konferenciju za medije i javnosti objasni kako je došlo do toga da je Bistrica uništena a da je to urađeno na osnovu neregularno izdate ekološke dozvole. Potpisane u njegovom ministarstvu. Dobro, manje više svi su svjesni da Vipotnik takvu konferenciju za medije ne može organizovati jer mu za tako nešto treba odobrenje sa vrha kao što su svi, manje više svjesni, da se vjerovatno niko u resornom ministarstvu nije ni pitao za mišljenje oko izdavanja ekološke dozvole već da je stiglo naređenje sa vrha budući da su u pitanju “viši interesi”. Lijepo je primati platu a nemati odgovornost. Biti ministar a čekati da vam jave kakvo vam je mišljenje o nekoj stvari. Nije tu Vipotnik ni prvi ni posljednji u Republici Srpskoj.
Šta je pozadina cijele priče?
Kopanje u Bistrici a i u Bukovoj Kosi, prijedorskim selima na dvije strane tog grada, pisala je Gerila info u nekoliko navrata, dogovoreno je na najvišem nivou između Republike Srpske i Srbije, odnosno Milorada Dodika i Aleksandra Vučića.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Koncesiju je, uprkos upozorenju da se u posao ušlo mimo propisa i bez potrebnih dozvola, dobilo preduzeće Drvo-export iz Teslića. Na ovo što je Okružni sud u Banjaluci naznačio u presudi mještani Bistrice i aktivisti upozoravaju duže od godinu dana. Vlasnik “Drvo-exporta” je Srđan Klječanin Rufi vlasnik nekoliko zajedničkih fotografija sa Miloradom Dodikom fotografija
Iz “Drvo Exporta” nikada nisu odgovorili na pitanja Gerila info u vezi njihovih aktivnosti, namjera i posjedovanja potrebnih dozvola u vezi sa Bistricom. Za neke druge medije su tvrdili da je sve urađeno u skladu sa zakonom.
Ugalj iz Bistrice odvozi se u Srbiju. U posao su uključene kompanije Inkop Ćuprija i Bowex iz Raške, o čemu je Gerila info, takođe, u nekoliko navrata pisala.
Ove firme dovode se u vezu sa Zvonkom Veselinovićem i Milanom Radojičićem, Srbima sa Kosova i Metohije a koji važe za neke od najmoćnijih ljudi povezanih sa SNS Aleksandra Vučića i Srpskom listom sa Kosova.
Obojica su na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država.
Sud u Banjaluci je utvrdio da su radovi započeti bez potrebnih mjerenja buke, kvaliteta vazduha i adekvatnog plana sanacije područja. Ovi propusti posebno su ozbiljni kada se u obzir uzme ugrožavanje rijeke Crljenjice, glavnog izvora pitke vode za mještane. Nedostatak takozvanog „nultog stanja” u dokumentaciji – što znači da nije napravljena procjena ekoloških uslova prije početka radova – čini gotovo nemogućim praćenje stvarnog uticaja projekta.
Daniel Lazić, organizator protesta, mještanin Bistrice i jedan od tužilaca, ističe da presuda potvrđuje ono na šta su mještani upozoravali godinama. Naglašava da ne osjeća nikakvo olakšanje. Ističe da je sud tek sada formalno priznao sve nepravilnosti, ali ko će nadoknaditi gubitke koje su već pretrpjeli, pita se Lazić i dodaje da situaciju vidi kao „operaciju koja je uspjela, ali je pacijent preminuo”.
Ministar Vipotnik jeste, doduše kratko i u nemogućnosti izbjegavanja bilo kakvog odgovora, govorio na temu poništene ekološke dozvole za rudnik u Bistrici. On je to učinio u Narodnoj skupštini Republike Srpske nakon što ga je o tome pitala poslanik SDS Maja Dragović Stojić.
“Dali smo dozvole jer zakon to omogućuje, tako je bilo i tokom prethodne odluke, a kako ćemo sve vratiti u prvobitno stanje, pitam vas zašto bi vraćali jer to nije u nadležnosti ministarstva već onoga ko je radio to. Mi ćemo raditi po primjedbama suda i poštovati odluke koje se donesu“, rekao je Vipotnik nakon poslaničkog pitanja upućenog njemu.
Na koji način će i da li će uopšte biti sanirana nastala šteta u Bistrici? Ko će i da li će uopšte odgovarati za nastalu štetu, uništavanje prirode i devastiranja privatnih imanja? Samo su neka od pitanja na koje neko treba da odgovori. O onim težim, kao što je odakle firma koja se bavi preradom drveta u poslovima oko rudarenja lignita, ne vrijedi očigledno ni raspravljati.
Ni na jedno pitanje u vezi Bistrice i umješanosti pojedinaca bliskih vlastima u Beogradu i Banjaluci nikada nisu odgovorili iz kabineta Milorada Dodika i Aleksandra Vučića.