Nakon 25 godina postojanja i dva lidera, Mladen Ivanića i Branislava Borenovića, pred PDP-om su unutarstranački izbori koji će dati odgovor na pitanje ko će biti treći predsjednik u istoriji pomenute partije.
Ono što je već sada izvjesno jeste da bi stranka koja je do sada iznjedrila dva premijera, srpskog člana Predsjedništva BiH te gradonačelnika Banjaluke, mogla da doživi tektonske promjene koje će dovesti do toga da, osim imena, ova partija neće imati gotovo pa nikakvu poveznicu sa dosadašnjim načinom djelovanja. A da li je to dobra ili loša vijest, mišljenja su podijeljena.
Iako je jedan od zaključaka Predsjedništva stranke, donesenih na sjednici na kojoj je ozvaničena kandidatura novog-starog gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, bio da se isti neće kandidovati za lidera stranke kada za to dođe vrijeme, prema trenutnim informacijama, to nije izvjesno. Stanivuković je postao „preveliki“ da bi prepustio vođstvo unutar PDP-a, naročito kada se u obzir uzme neskrivena ambicija da za dvije godine uđe u trku za predsjednika Srpske, pa bi i u opciji u kojoj bi, nekim čudom, drugo ime „isplivalo“ na čelo PDP-ovog broda, on zasigurno isti napustio i formirao novu organizaciju. Takav epilog bi prepolovio drugu po snazi opozicionu partiju u Srpskoj, i doslovno gurnuo na ivicu cenzusa, jer je od 40.000 ukupno osvojenih glasova, PDP u Banjaluci dobio preko 20.000.
U slučaju da Stanivuković dođe na čelo ove stranke, sagovornici sa kojima smo razgovarali tvrde da će PDP doživjeti ozbiljnu transformaciju te da neće imati mnogo dodirnih tačaka sa dosadašnjim načinom rada.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Politička analitičarka Tanja Topić kaže za Gerilu da je PDP već sada znatno izmijenjen, i da je tome najviše doprinijelo jačanje Stanivukovića unutar stranačke organizacije.
„Za razliku od Viškovićeve vlade kontinuiteta, ovdje vidimo jedan diskontinuitet u politici PDP-a. Stranka je izgubila dosta članova koji su gradili politike, međutim mislim da je najviše strasti i duhove u njoj uzburkao sam Stanivuković. Utisak je da će njegova ambicija pojesti stari PDP, na neki način marginalizovati intelektualce koji su bili okosnica ove stranke i svesti njenu aktivnost i polemiku na nivo društvenih mreža. Sasvim sigurno takav prustup se neće dopasti “staroj gardi” tako da mislim da je PDP već u novom ruhu i pod palicom Stanivukovića to neće biti prijašnja stranka“, zaključila je Topićeva.
A kako je sve počelo?
Furiozan start
“Stari” PDP osnovan je u septembru 1999. godine, te je imao start kao ni jedna partija do tada. Nakon samo 13 mjeseci postojanja postali su parlamentarni i u Narodnu skupštinu Republike Srpske, nakon opštih izbora 2000, ušli sa 11 poslanika. Odmah postaju i dio vladajuće koalicije koju je predvodio SDS, a lider PDP-a Mladen Ivanić već u januaru 2001. godine postaje premijer Srpske. Godinu dana nakon osnivanja imali su odbore u skoro svim opštinama u Srpskoj.
Na izborima 2002. gube dva poslanika, te sa 11 padaju na devet, ali ostaju značajna politička snaga i imenuju još jednog premijera iz svojih redova, Dragana Mikerevića.
Početkom 2006. okreću leđa SDS-u te se pridružuju bloku koji je predvodio SNSD te izglasavaju nepovjerenje Vladi koju je vodio SDS-ov Pero Bukejlović. U novom sazivu na čijem je čelu bio lider SNSD-a Milorad Dodik, i PDP dobija ministarske pozicije. Na izborima 2006. osvajaju osam mandata u NSRS a nakon što je Ivanić 2007. stao “na crtu” Rajku Kuzmanoviću, koga je podržao SNSD, na vanrednim predsjedničkim izborima, “puca ljubav” između pomenutih stranaka. Početkom 2009. PDP izlazi iz Vlade Srpske i Savjeta ministara BiH te napušta vladajuću koaliciju. Nakon pomenute odluke PDP napuštaju brojni visoki funkcioneri.
Ivanića nasljeđuje Borenović
Na izborima 2010. nastavljaju trend laganog pada te gube još jednog poslanika, i dolaze do sedam predstavnika, koliko osvajaju i četiri godine kasnije. Te 2014. Ivanić pobjeđuje SNSD-ovu Željku Cvijanović u trci za srpskog člana Predsjedništva, ali PDP kao dio širokog opozicionog Saveza za promjene ne uspijeva doći do većine u republičkom parlamentu. Formiranje koalicije predvođene SNSD-om pratila je afera „Papak“, te „prelet“ Vojina Mitrovića i Ilije Stevančevića iz opozicije u SNSD-ov blok.
Od 2015. na čelo partije dolazi Branislav Borenović, dok Ivanić prelazi na poziciju počasnog predsjednika. PDP i u narednim godinama napuštaju brojni funkcioneri a Ivanić ne uspijeva osvojiti i drugi mandat na istoj poziciji 2018. nakon što je izgubio u duelu sa Dodikom.
U tom periodu Jelena Trivić i Draško Stanivuković izdvajaju se kao najdominantnije figure ove partije te unose partiji novu energiju, koja je krunisana Stanivukovićevom pobjedom na izborima za gradonačelnika Banjaluke 2020. godine. Međutim, odnosi na relaciji Trivić-Stanivuković postaju sve lošiji, a nakon što je Trivićeva izgubila od Dodika na predsjedničkim izborima 2022. godine, optužuje Stanivukovića za izdaju te tvrdi da je njen tadašnji stranački kolega napravio „pakt sa Dodikom“. Nakon što stranački vrh nije podržao Trivićevu, ona napušta PDP a potom i formira Narodni front. Na izborima prije dvije godine PDP je osvojio osam poslanika. U međuvremenu je ostao bez jednog jer se Radislav Dončić pridružio Trivićevoj partiji.
Dobra stvar
Politikolog Nebojša Tojagić kaže za Gerilu da bi dolazak Stanivukovića na čelo PDP-a bila dobra stvar jer je, kako dodaje, opoziciji potrebna jaka, dobro organizovana, programski dorečena stranka sa jakim liderom.
„To PDP u ovom momentu nije. A upitno je i da li će postati ako Stanivuković ne postane njen lider. Na posljednjim lokalnim izborima PDP nije izašao na izbore u Stanarima, Šamcu, Foči, Vlasenici, Osmacima, Novom Goraždu, Istočnom Mostaru, Srebrenici, Kupresu, Ribniku, Krupi na Uni… U tim sredinama opštinski odbori ne postoje, a u nekim sredinama bi, na osnovu rezultata, bilo bolje da ne postoje“, kaže naš sagovornik.
Da se trenutno neozbiljno radi u pomenutoj partiji Tojagić ilustruje primjerom neažurnosti stranačkog sajta.
„Ako pogledate veb sajt PDP-a na njemu ćete vidjeti Milka Grmušu (izbačen iz stranke u prvoj polovini oktobra, op.aut.) i konstatovati da je posljednja ažurirana vijest od 6. septembra. To čak nemaju ni vanparlamentarne stranke koje su gubitnici na izborima. Pogledate li na društvenim mrežama vidjećete da postoji Fejsbuk stranica PDP-a Banjaluka i nijedna druga stranica koja bi pratila rad nekog opštinskog, mjesnog ili republičkog nivoa pomenute stranke. Da li je to karakteristika jedne ozbiljne stranke? Dakle, želi li PDP da ostane krajnje lokalna stranka napraviće kozmetičke promjene u koje Draško Stanivuković neće biti uključen. Želi li PDP da izađe izvan kruga Banjaluke i Kotor Varoša onda je vrijeme za jedan veliki restart u kome će se trebati zahvaliti nekim ljudima i krenuti dalje bez njih“, ističe Tojagić.
Mukotrpan rad
On naglašava da je PDP pred Izborom – da li će zauvijek ostati opozicija ili će jednom preuzeti vlast.
„Ovakav PDP ne treba nikome osim možda SNSD-u, jer su njegove osnovne karakteristike beznađe, bezidejnost i nespremnost da se preuzmu vlast a time i odgovornost za sudbinu Republike Srpske. Sa druge strane, osvježeni PDP ne samo da može doći do glasača nego takav PDP biračko tijelo godinama očekuje. Takav PDP može poremetiti planove u izborima za inokosne funkcije već za manje od dvije godine. Kakav rezultat će imati na parlamentarnim izborima najviše zavisi da li će i kako popuniti praznine na lokalu i ojačati u sredinama gdje postoji samo na papiru“, kaže Tojagić.
Politikolog Velizar Antić kaže da PDP čeka veliki rad na terenu i pokušaj da ojačaju odbore širom Srpske jer ova stranka, kako ističe, u velikom broju opština skoro ne postoji ili postoji na ivici cenzusa.
“Takođe, ono što je veoma značajno, nakon lokalnih izbora možemo vidjeti da je odlazak Jelene Trivić i formiranje Narodnog fronta zadao veliki udarac PDP-u. Tako da će i na ovu činjenicu u PDP-u morati da obrate pažnju“, kaže Antić.
Podsjećamo, PDP nije prešao cenzus u Zvorniku, Doboju, Prijedoru, Laktašima, Gradišci, Trebinju, Tesliću, Mrkonjić Gradu i brojnim drugim opštinama, dok su u Bijeljini osvojili duplo manje glasova nego prije četiri godine.
Ognjen Tešić
