Na našim prostorima ne postoji niko ko se ozbiljnije bavi nestajanjem djece iz porodilišta i njihovog navodnog sahranjivanja. Postoje roditelji koji su očajni i koji traže djecu godinama. Čudno mi je da to niko do sada nije uradio. Zbog toga sam odlučila da osnujem Udruženje „Gdje je Sara“.
Ovo je u podkastu „PST!“ našeg portala rekla Aleksandra Blagojević, majka bebe Sare čija je sudbina prikazana prije osam mjeseci u dokumentarnom filmu Centra za istraživačko novinarstvo „Gdje je Sara“. Inače, Gerila.Info je prva objavila priču o Sari, a potom je CIN snimio dokumentarni film, koji je postigao izuzetnu gledanost. Aleksandra Blagojević i Miloš Kuprešanin od 2018. godine tragaju za kćerkom Sarom koja je preminula ubrzo nakon rođenja. Roditelji nikada nisu vidjeli tijelo svoje kćeri, niti su dobili jasne informacije o mjestu njene sahrane.
Film prikazuje njihove napore u suočavanju s birokratskim preprekama i nedostatkom transparentnosti unutar zdravstvenog sustava i drugih nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini. Kroz razgovore s roditeljima, pravnim stručnjacima i predstavnicima institucija, dokumentarac nastoji rasvijetliti okolnosti ovog slučaja i ukazati na širi problem nestalih beba u regiji.
“Prije par godina sam razmišljala o osnivanju udruženje. To je bilo vezano sa idejom o donošenju „Sarinog zakona“. Sada ćemo se time ozbiljnije pozabaviti. Bolnice i groblja su kod nas su zakazali po tom pitanju. Nedavno sam razgovarala i sa premijerom Republike Srpske Radovanom Viškovićem o tome”, kaže Aleksandra za naš portal.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Aleksandra kaže da se iznenadila Viškovićevom reakcijom. Ona kaže da su svi bili zbunjeni nakon što im je ona ukazala na sve probleme sa kojima se suočava.
“Oni su upoznati, ali nisu najbolje upoznati sa svim pitanjima. Oni su upoznati površno sa ovim problemom i to na osnovu filma i onoga što se pisalo nakon njegovog prikazivanja. Približila sam im kako to sve zapravo izgleda i zašto zapravo radim sve što radim i koliko dugo već radim i sa čim se sve borim ovih šest godina. Nisu ostali ravnodušni”, rekla je Blagojević.
Aleksandra podsjeća da je bila na listi Pokreta za pravdu i red za odbornika u Skupštini Grada Banja Luka na nedavno održanim lokalnim izborima. Kaže da je na izbore izašla zato što je vjerovala da će na taj način lakše doći do nekih ljudi i informacija.
“Neki su to osuđivali, ali ne vidim ništa sporno u tome. Pokušavam kao majka na svoj mogući način da dođem do istine. Imala sam i blizak susret sa našim gradonačelnikom Banje Luke, ali se to nije nije pokazalo kao najbolja ideja”, istakla je Aleksandra.
Ona kaže kako želi da Sara bude posljednje dijete koje je prošlo takav put. Svi se, dodaje ona, smješkaju, svi obećavaju, ali malo ko radi. Aleksandra je odlučna da osnuje udruženje i da učini sve da se usvoji „Sarin zakon“.
“„Sarin zakon“ treba da djeluje širom BiH. Treba da se odnosi na sve bolnice i groblja širom BiH. Sve je to usko povezano i mnogo je propusta. Voljela bih da sve prođe onako kako treba i onda mogu da počnem da radim ono što sam zacrtala. Za početak imam tri porodice koje su mi prioritetnije. Već sam duže vrijeme sam sa tim ljudima u komunikaciji. Prva porodica ima troje djece, a znaju da jedno od njih nije njihovo”, kazala je Aleksandra.
Prodaja djece je, kaže ona, poznata stvar koja se i ne krije mnogo, ali se o tome veoma malo priča. Ona kaže kako ne zna šta se desilo sa Sarom, ali prihvata obje opcije – ili da je nekome prodato ili da je zaista umrlo.
“Možda se čak više pridržavam te informacije da je dijete zaista umrlo. Moji već nisu „u tom filmu“. Ja bih više rekla da je tu došlo do strašnih katastrofalnih greški u protokolisanju. Strašno me interesuje bilo kakvo obavještenje, bilo kakva informacija koja bi bila sto odsto provjerena”, rekla je Aleksandra Blagojević.
Goran Dakić
