Blokade fakulteta i masovni protesti studenata u Srbiji, prema brojnim ocjenama, uzdrmale su vlast Aleksandra Vučića i SNS kao nijedan prethodni događaj u proteklih 12 godina.
Tragedija koja se 1. novembra desila u Novom Sadu predstavljala je neposredni povod za studentsku pobunu u svim većim gradovima Srbije, a neprikosnoveni vladar u toj zemlji, koji je prilično lako izlazio na kraj s nekim ranijim masovnim protestima građana, djeluje da je po prvi put iskreno zabrinut, te da je spreman na brojne ustupke kako bi se stišalo studentsko nezadovoljstvo.
S druge strane, u Republici Srpskoj studentima je, izgleda, sve potaman. Sa ove strane Drine, na svu sreću, ne postoji tragičan povod za studentske demonstracije kao što je to slučaj sa Srbijom. Međutim, pripadnici ovdašnje akademske zajednice, koji bi trebalo da predstavljaju intelektualnu elitu i savjest društva, doslovno su gluvi i nijemi na sve što se događa u ovoj zemlji.
Studenti i njihove vođe tako se, na primjer, ne oglašavaju zbog toga što su univerziteti u Banjaluci i Istočnom Sarajevu svake godine, pa tako i ove, na svjetskim rang-listama daleko iza svih javnih univerziteta u regionu, pa čak i onih u Federaciji BiH. Profesorima i studentima u Republici Srpskoj ne smeta ni to što je politika direktno ušla u javne univerzitete, od čije proklamovane nezavisnosti nije ostalo ni “N”, pa je tako, na primjer, dekan Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, Ranka Perić Romić, u isto vrijeme i poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Oni s boljom memorijom možda se prisjete da je posljednji studentski protest u Banjaluci organizovan u junu 2013. godine, a povod za protesnu šetnju studenata, kojima su se tada bili pridružili brojni građani, bile su peripetije oko početka izgradnje četvrtog paviljona Studentskog centra u Banjaluci, kao i smještajnih kapaciteta za studente u Istočnom Sarajevu. Takođe, studenti su tada tražili i isključenje ondašnjeg izvršnog sekretara SNSD-a Rajka Vasića iz partije zbog vrijeđanja studenata, zatim reviziju rada privatnih fakulteta, borbu protiv kriminala i korupcije… Na čelu protesta nalazio se tadašnji predsjednik Unije studenata RS Nikola Dronjak, koji je nedugo nakon toga ušao u politiku, preciznije u Mlade PDP-a. Kako bilo, “buntovni” Dronjak nekoliko godina kasnije dobio je zaposlenje u UKC Republike Srpske, a zatim se u potpunosti povukao iz politike, kao i javnog života.
Ako se to može nazvati studentskim buntom, i krajem 2017. godine došlo je do izvjesnog “komešanja” među studentima koje je dovelo do podnošenja ostavke tadašnjeg rektora banjalučkog Univerziteta, Milana Mataruge.
“Tražimo rektora koji je častan, pošten i odlučan da se bori protiv korupcije i koji se neće ničega bojati. Bez obzira na sve prijetnje, ucjene i manipulacije”, govorio je lider tadašnje studentske “pobune” Ratko Savić, koji se nalazio na poziciji predsjednika Unije studenta.
Potraga za “časnim, poštenim i odlučnim” rektorom okončana je tako što je na Matarugino mjesto postavljen Radoslav Gajanin, a ubrzo su se u javnosti pojavile brojne informacije kako je navedena pobuna studenata, zapravo, bila borba mladih SNSD-ovaca da na čelo Univerziteta u Banjaluci dođe “njihov čovjek”.
Ispostavilo se da je vođa studenata Ratko Savić, u isto vrijeme, bio i sekretar Mladih SNSD u Gradišci, dok je rektor Gajanin svojim dosadašnjim postupcima, najblaže rečeno, jasno pokazao “na čijoj je strani” – od nepoštivanja odluke suda da se Predrag Ćeranić smjeni s mjesta dekana Fakulteta bezbjednosnih nauka, pa do obilaska kružnih tokova u blizini studentskog kampusa. Gajanin se tada nalazio u društvu kompletnog vrha SNSD-a, predvođenog Miloradom Dodikom, kako bi podržao njihov predizborni obračun s Draškom Stanivukovićem, prvim čovjekom Banjaluke.
Univerzitetski profesor u penziji, Miodrag Živanović, za Gerilu ocjenjuje da su fakulteti, škole, kao i društvo u cjelini, ovdje već decenijama potpuno “zatvoreni”.
“Problem je daleko širi. Tri decenije ovdje traje proizvodnja zatvorene svijesti. Sadašnjost ni budućnost tako se ne mogu graditi”, tvrdi Živanović.
Navodi primjer da je Ministarstvo prosvjete i kulture RS svojevremeno naredilo nastavnom osoblju domaćih fakulteta da, kako je istakao, ne idu na određene naučne skupove i savjetovanja kako ne bi prenijeli nadležnosti Srpske?!
“Samo je jedan profesor javno digao glas protiv takve autodestrukcije. Ostali su ćutali”, opisuje Živanović stanje u domaćoj akademskoj javnosti.
Profesor sociologije Ivan Šijaković takođe smatra da su studenti u Republici Srpskoj, kao i cijela akademska zajednica “ućutkani” od strane političara na vlasti.
“Tu više nema ni hrabrosti ni želje da se stanje u društvu popravi. Kada govorimo o studentima, njihove ambicije su se svele na to da odu u političke stranke ili u inostranstvo. Kada me neki od mojih bivših studenata sretnu, a koji su otišli ili žele da odu u inostranstvo, kažu mi da ne žele da im djeca odrastaju u ovakvoj sredini”, ističe Šijaković za naš portal.
On smatra da se fakulteti u Republici Srpskoj nalaze pod čvrstom kontrolom vladajućih političkih partija, te da su dekani i prodekani postavljeni na pozicije preko vladajućih struktura koje su, prema njegovim riječima, u potpunosti poklopile fakultete.
“I studenti i fakulteti su pod stalnom političkom kontrolom. Međutim, u Srbiji postoji još jača presija, ali su se studenti ipak digli. Jedan od razloga je što je tamo mnogo veći broj studenata, a nesreća u Novom Sadu je samo raspalila nagomilano nezadovoljstvo”, ocjenjuje Šijaković.
Ognjen Tešić
