Inicijative za smjenu ministara u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, ovog puta usmjerene na Nenada Nešića, ministra bezbjednosti, i Elmedina Konakovića, ministra inostranih poslova, ponovo stavljaju fokus na dublje političke igre i motive koji nadilaze zvanična obrazloženja. U pozadini ovih poteza nalaze se ne samo optužbe za nesavjestan rad, zloupotrebu položaja i kršenje zakona, već i očigledni politički obračuni i očuvanje stranačkih interesa.
Nenad Nešić se nalazi u pritvoru zbog optužbi za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja i pranje novca. Iako je opozicija očekivala brzu reakciju na inicijativu za njegovu smjenu, vladajuća većina pokazala je suzdržanost, što je otvorilo pitanje zaštite stranačkih kadrova na štetu sistema. Nešić, formalno na bolovanju, čeka odluku o svojoj sudbini dok se koalicioni partneri pokušavaju dogovoriti o mogućoj ostavci kako bi izbjegli formalnu smjenu i potencijalne političke posljedice.
Paradoksalno, dok su glasovi za smjenu u Parlamentu osigurani, proceduralne zavrzlame i stranački interesi usporavaju proces. Opozicija kritikuje ovu pasivnost, ističući kako je zaštita Nešića samo još jedan primjer političkog pragmatizma.
Elmedin Konaković je suočen s inicijativom za smjenu zbog izjava o 9. januaru, Danu Republike Srpske, koji je predložio kao dan žalosti. SNSD tvrdi da su njegovi postupci uvredljivi za srpski narod i narušavaju ustavni poredak, dok Konaković poručuje da neće odstupiti od svojih uvjerenja. Kritičari iz opozicije, ali i vladajućih struktura, smatraju da se iza ove inicijative krije politička strategija koja ima za cilj destabilizaciju trenutne koalicije. Konaković otvoreno proziva SNSD zbog blokada na putu ka Evropskoj uniji, sugerišući da političke igre ugrožavaju budućnost zemlje.
Smjene ministara: Politička odgovornost ili predstava za javnost?
Dosadašnja praksa pokazuje da su inicijative za smjene ministara često bile osuđene na propast. Od Staše Košarca, optuženog za porodično nasilje, preko pomenutog Nenada Nešića, koji se i ranije nalazio u poziciji da se pokreće inicijativa za njegovu smjenu, do Zukana Heleza, čije su izjave izazvale političke tenzije, većina ministara zadržala je svoje pozicije zahvaljujući podršci stranačkih lidera.
Naučna saradnica Fondacije Friedrich-Ebert-Stiftung Tanja Topić navodi da ono što smo mogli naučiti iz nedavnog iskustva jeste da političari, posebno oni u vlasti, štite svoje “kriminalce” i one koji su zloupotrijebili položaj i ogriješili se o zakon.
“Naglasak je na svojima. Nedavno smo vidjeli na koji način se štiti Zoran Galić a sada Nenad Nešić. Moram skrenuti pažnju na jedan neobičan detalj, vezan za Nešića. Opozicija iz RS-a i unatoč kritikama na njegov rad, nedavno je, i to prije hapšenja, odbila da ga smijeni, sad su među grlatijima da se on smijeni. Iako onda nisu imali suvislo i argumentovano obrazloženje zašto ministra sigurnosti ne žele smijeniti. Iako su njihovi grijesi vidljivi golim okom, obavezno u javnosti bivaju tumačeni kao politička odmazda i progon po nacionalnoj osnovi. To je bezobzirno obmanjivanje javnosti, odbrana neodbranjivog i cementiranje matrice o tome da su korupcija, klijentelizam, nepotizam i kriminal poželjni kad se rade u ime zaštite nacionalnih interesa. Znamo ko su najveći zaštitnici istih”. kaže Topićeva za Gerilu.
Politički analitičar Velizar Antić za Gerilu kaže da ne vjeruje da će doći do smjene ministara, baš kao što je bio slučaj i sa prethodnim inicijativama.
“Sve ove inicijative su sastavni deo dnevno-političkih kalkulacija političkih partija i određeno pokazivanje mišića a manje su istinska želja za njihovom realizacijom. Na ove inicijative više gledam kao na podilaženje i dodvoravanje sopstvenom biračkom telu od strane partija na vlasti nego kao dubinsku strategiju i svesni cilj. Iz tog razloga ne verujem da će se i ovoga puta nešto suštinski promeniti i da će doći do smene ministara. Ukoliko bi do toga došlo to bi onda značilo i pucanje koalicije na državnom nivou i traženja novih partnera i nove kombinatorike a ne verujem da je bilo kome u interesu da do toga zaista i dođe u ovom trenutku. Više verujem da će do pucanja koalicije doći sledeće godine pred same izbore kada će početi međusobna optuživanja, prebacivanja i pravdanja za sopstveni nerad u prethodnom periodu”, ističe Antić.
Što se tiče zastupnika u Parlamentu i njihovom odnosu prema smjenama, Antić ističe da je “stvar vrlo prosta”.
“Ti ljudi su stranački vojnici i u skupštinskim klupama ne predstavljaju sebe sa imenom i prezimenom već predstavljaju stranku ispred koje su dobili mandat. Tako da oni slušaju samo direktive iz centrala političkih partija i prema njima se i rukovode. Oni će glasati onako kako odluči vrh političke partije”, naglašava Antić.
Ako Parlament ne realizuje ove inicijative, postavlja se ključno pitanje: Koga zapravo čuvaju parlamentarci – ministre ili sebe i svoje lidere? I dok građani sve češće doživljavaju ove procese kao politički teatar, zemlja ostaje u limbu političkih kalkulacija i blokada.
Dok čekamo ishode ovih inicijativa, jasno je da je potreba za reformama jača nego ikad. Suštinsko pitanje nije samo smjena ministara, već i odgovornost prema javnosti, efikasnost institucija i spremnost političkih elita da stave interese građana ispred stranačkih kalkulacija.
Gerila.info
