Da je neko ko nije upućen kako stvari funkcionišu na našim prostorima ispratio vijesti u periodu nakon prošlogodišnjih lokalnih izbora, došao bi do zaključka da u Republici Srpskoj zakon krše samo novoizabrani (grado)načelnici koji pripadaju opozicionim partijama, iako su u ubjedljivoj manjini na domaćoj političkoj sceni.
SNSD je osvojio čak 47 (grado)načelničkih mandata, u postoizbornom periodu u svoje redove „preveo“ SDS-ovog načelnika Istočnog Mostara Božu Sjerana, koalicionim partnerima iz Socijalističke partije i Ujedinjene Srpske „oprostio“ pobjede u nekoliko manjih sredina, dok je DEMOS pobjedu na Palama platio razaranjem pomenute partije, kojoj su leđa okrenuli gotovo svi visoki funkcioneri.
Sa druge strane, opozicione partije morale su se zadovoljiti sa tek 11 pobjeda, u 64 lokalne zajednice. A ni one nisu bile potpune, pa su u Banjaluci, Bijeljini i Tesliću, na primjer, opozicioni (grado)načelnici ostali bez skupštinskih većina. Da ni to niije dovoljno da umiri apetite vrha vlasti Srpske, koja već dvije decenije suvereno vlada čitavim prostorom od Trebinja do Novog Grada, postalo je jasno već nakon zatvaranja birališta, u prvoj nedjelji oktobra prošle godine.
Banjaluka i Bijeljina Dva najveća grada i dvije najveće „rane“ SNSD-a jesu pobjede SDS-ovog Ljubiše Petrovića u Bijeljini i PDP-ovog Draška Stanivukovića u Banjaluci. Iako postoje spekulacije da sa mladim gradonačelnikom najvećeg grada u Srpskoj vrh republičke vlasti uspijeva pronaći „zajednički jezik“ u pojedinim situacijama, on za sada nije bio pošteđen udara, koji su vođeni na tri fronta.
Prvi se tiče formiranja skupštinske većine. Iako je SNSD primijenio različite taktike u Banjaluci i Bijeljini, epilog za nove-stare gradonačelnike je više ili manje isti. Petrović naspram sebe ima SNSD-ovu većinu, koju je ta stranka, zajedno sa partnerima, formirala kao i u prošlom mandatu, dok se Stanivuković suočio sa nešto drugačijom situacijom. Naime, partija Milorada Dodika je poručila da neće učestvovati u formiranju vladajuće koalicije, uz sebe je „prigrlila“ SPS, dok je
drugim partnerima (SP, DEMOS, Ujedinjena Srpska), poručila da su slobodni ići u savez sa PDP-om. Međutim, od toga nije bilo ništa jer pomenute stranke nisu bile spremne biti na strani na kojoj nije bio SNSD, a i zbog toga što ni njihov prelazak na stranu Stanivukovićeve partije ne bi bio dovoljan za formiranje vlasti jer uz PDP ne žele da idu pokreti Jelene Trivić i Nebojše Vukanovića. Trenutna mat pozicija Banjaluku polako ali sigurno vodi ka potpunom paralisanju.
Drugi udar na Petrovića i Stanivukovića urađen je preko zakonskih izmjena o budžetskom sistemu kojim su „kumovali“ SNSD-ovi kadrovi poput prvog čovjeka Istočnog Sarajeva Ljubiše Ćosića. Pomenute izmjene su Banjaluci i Bijeljini oduzele čak 10 miliona maraka koje su se pomenutim sredinama trebale sliti preraspodjelom sredstava od PDV-a. Ovo je izazvalo revolt u opozicionim redovima, čak i višednevne proteste i „kontramjere“ u Banjaluci, ali od njih se nije
odustalo te su usvojene i u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Treća „karta“ na koju vrh vlasti igra kada je riječ o dvojcu Petrović-Stanivuković jesu negativni revizorski izvještaji o finansijskom poslovanju Banjaluke i Bijeljine za 2023. godinu, a koji su još u avgustu prošle godine proslijeđeni Republičkom javnom tužilaštvu. Predmet u slučaju Bijeljine je vrlo brzo formiran, a tokom prošle sedmice vidjeli smo i konkretne akcije.
Hapšenje Petrovića
Pod optužbom da je nezakonito isplaćivao stipendije studentima, Petrović je uhapšen te je u pritvoru proveo 24 sata, čekajući odluku o tome da li će on biti produžen na 30 dana. To je izazvalo revolt u javnosti koji je doveo i do protesta, koji su održani ispred Policijske stanice Bijeljina i zgrade tužilaštva, takođe u pomenutom gradu.
„Dok sve republičke institucije grcaju u milionskim dugovima za koje niko ne odgovara, režim se bavi progonom neistomišljenika“, poručio je lider SDS-a Milan Miličević, najavljujući pomenute proteste.
Dok su jedni bespogovorno branili Petrovića, drugi nisu ulazili u komentarisanje eventualne nevinosti ili krivice prvog čovjeka Bijeljine. Ali svi su bili složni u tome da djelo koje mu se stavilo na teret ne iziskuje akciju kakvu je MUP u saradnji sa bijeljinskim tužilaštvom sproveo, a koje je završeno pritvorom. I oni koji nisu na prvu o ovoj akciji govorili kao obračunu sa političkim neistomišljenikom, zaćutali su nakon što je tužilaštvo, umjesto pritvora zatražilo mjere zabrane,
koje bi Petrovića u konačnici mogle koštati funkcije i kandidovanja na izborima. Mjere zabrane, koje je predložilo tužilaštvo su se odnosile na zabranu obavljanja službene dužnosti, s tim da je precizirano da se traži zabrana njegovog bilo kakvog postupanja u budućim stipendiranjima i dodjelama stipendija u 2024/25 školskoj godini i da mu se zabrani bilo kakva odluka vezana za relokaciju sredstava iz budžeta. Duga mjera koju su iz tužilaštva bili predložili
jeste mjera zabrane pristupa u službene prostorije Gradske uprave i to: Odjeljenja za finansije i Odjeljenja za društvene djelatnosti. Osim toga, tužilaštvo je bilo predložilo i mjeru zabrane kontaktiranja sa određenim osobama. Međutim, Okružni sud u Bijeljini, te mjere je odbio.
“Okružni sud u Bijeljini donio je rješenje kojim se odbija prijedlog Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini da se prema osumnjičenom LJ.P. izreknu mjere zabrane“, rečeno je iz Okružnog suda u Bijeljini.
Prema informacijama Gerile, slična akcija ne bi mimoišla ni gradonačelnika Banjaluke, ali je Petrović izabran kao „lakša meta“. Imajući u vidu da prvi čovjek Bijeljine nije opravdao pomenutu etiketu te da se pokazao znatno „tvrđim orahom“, za sada ni u SNSD-ovim redovima nisu sigurni da li će se nastaviti sa sličnim akcijama. Sam Petrović je nakon izlaska na slobodu poručio da je vjerovatno jedini gradonačelnik, ne u Srpskoj već u cijelom svijetu, kojeg krivično gone i privode zbog dodjele povećanog broja stipendija.
Akcija u Modriči
U izbornoj noći, jedina sredina u kojoj do ponoći nismo saznali izbornog pobjednika bila je Modriča. Na kraju je slavio dotadašnji načelnik Jovica Radulović iz SDS-a, ali mu je nova pobjeda donijela i probleme. Početkom decembra prošle godine, privedena su dva odbornika a u policiji je saslušan i sam
Radulović, i to na osnovu anonimne prijave koja ih je optužila za političku korupciju, odnosno kupovinu odbornika stranaka suprostavljenog bloka.
„Apsolutno nije tačno ono što se navodi u prijavi. Postavio bih pitanje represije i pritiska na odbornike samo 48 sati pred konstitutivnu sjednicu Skupštine opštine Modriča. Imamo dogovor za skupštinsku većinu. Navodi iz anonimne prijave su samo pokušaj opstrukcije rada lokalne zajednice i ništa drugo. U prijavi se navodi da su odbornici SP kupljeni za oko 300.000 KM da pristupe skupštinskoj većini. Juče je saslušan jedan odbornik iz SP i jedna odbornik iz SDS. Ponavljam, to je samo represija pred konstitutivnu sjednicu Skupštine opštine“, zaključio je Radulović.
Tragikomično zvuči bilo kakva pravna akcija usmjerena prema „kupovini odbornika“ u zemlji u kojoj svoj epilog prije jedne decenije nije imala afera „Dva papka“, u kojoj je ova pojava maltene pa legalizovana.
Decenijska najezda „papaka“
Podsjećamo, aktuelna opozicija je bila najbliža izbornoj pobjedi 2014. godine, kada su ušli u vlast na nivou Bosne i Hercegovine, tadašnji lider PDP-a Mladen Ivanić je pobijedio u trci za člana Predsjedništva BiH, a u Narodnoj skupštini RS se brojao svaki poslanik jer je bilo izuzetno “gusto”. Milorad Dodik je “za dlaku” osvojio novi predsjednički mandat, a sve su bile glasnije tvrdnje da je to ostvario na neregularan način te da je pravi izborni pobjednik bio SDS-ov
Ognjen Tadić, njegov današnji savjetnik. Uoči konstitutivne sjednice, kao grom iz vedra neba, raširio se snimak u kojem Cvijanovićeva, govori kako su kupljena dva poslanika jer, kako se dalo zaključiti, nisu vjerovali u odanost dvojice naprednjaka, Adama Šukala i Gorana Đorđića, sa kojima su imali neophodna 42 glasa. Na početku snimka Cvijanović drugoj osobi govori da se ne brine, a ova joj uzvraća da su to “sigurno ona dva papka”. “Pa jeste, iz Šukalove stranke, ali zato smo mi kupili drugu dvojicu, pa ću vidjeti jesmo li ih kvalitetno kupili, ako oni izdaju da imamo drugu dvojicu. Eto, hajd sad”, čuje se Cvijanović kako govori na snimku. Ona na snimku nije precizirala o kojoj drugoj dvojici je riječ, ali nije ni trebala. Na prvoj sjednici tadašnjeg skupštinskog saziva, dva poslanika koji su mandate dobili na listama opozicionih partija, naprasno prelaze u zagrljaj SNSD-ovog bloka. Riječ je o Iliji Stevančeviću i Vojinu Mitroviću.
Iako je vještačenjem potvrđena autentičnost pomenutog snimka, Cvijanovićeva, Stevančević i Mitrović nisu postali predmet istrage. Opozicija je malo negodovala ali je prihvatila mandate i time aminovala kupovinu poslanika, koja će tih godina dobiti ogromne razmjere. Nenad Stevandić, Darko Banjac, Slavko Dunjić, Đorđo Krčmar, Ognjen Tadić, Dragan Čavić, Davor Šešić, Branislav Bojić, Darko Mitrić, Milan Tubin, Mićo Mićić, Zlatko Maksimović, Simona Žakula, Obren Petrović, Boris Jerinić, Predrag Vulin, Ljubo Ninković, Kostadin Vasić, Željko Babić, Dragan Galić i desetine drugih – svi su se oni našli u SNSD-u ili redovima njenih koalicionih partnera.
Udar na Miličevića
Da se slična akcija, kakva je viđena u Modriči, sprema i za Teslić, najavio je i načelnik pomenute opštine te predsjednik najveće opozicione stranke u Srpskoj Milan Miličević, koji je imao većinu u lokalnom parlamentu tek nekoliko dana. Prema dostupnim informacijama, Miličevića istražuju, takođe na osnovu aninimnih prijava, da je nudio novac odbornicima iz bloka predvođenog SNSD-om, da pređu u koaliciju okupljenu oko SDS-a.
Nije to jedina istraga koja se vodi protiv lidera SDS-a. Terete ga da je tražio mito ili nekretnine od investitora Alena Seferovića u zamjenu za izdavanje potrebnih dozvola za izgradnju stambeno-poslovnog objekta. Saslušan je i u Republičkom javnom tužilaštvu Republike Srpske u vezi s izmjenama regulacionih planova u Tesliću. Bio je optužen i u okviru istrage o nezakonitostima i zloupotrebama u vezi sa naplatom parkinga u Tesliću. Miličević, ipak, za sada nije osuđivan.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže za Gerilu da se u javnosti stiče utisak da su ove akcije politički obojene i motivisane.
„To govori o pristrasnosti onih institucija za koje svi očekujemo da su u službi zakona, bez obzira na partijsku pripadnost. Međutim, ovo govori o političkom uticaju koji partije na vlasti imaju u policiji i pravosuđu. Selektivan pristup i postupanje po partijskim nalozima narušili su kredibilitet i vjerodostojnost ovih institucija. I kad djeluju prema zakonima smatra se u javnosti da štite krupne ribe, korumpirane političare iz vlasti, zlatnu mladež, čak i kriminalce dok mišiće i zakonito postupanje pokazuju prema oponentima vlastima“, zaključila je naša sagovornica.
GERILA info
