Dok se Amerika suočava s valom građanskog bunta protiv Donalda Trampa, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik sve više ulaže u savez s američkim predsjednikom nudeći mu prirodna bogatstva Srpske i predlažući ukidanje carina na američku robu.
Više stotina hiljada ljudi izašlo je na ulice širom Sjedinjenih Američkih Država i nekoliko evropskih gradova kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo politikama Donalda Trampa i Ilona Maska. Više od 1.200 protesta održano je u gradovima od Njujorka do Los Anđelesa, od Čikaga do Atlante, pod zajedničkim sloganom: “Dalje ruke od naše demokratije!”
Povod za masovne proteste, kako navode organizatori, jeste sve izraženiji populizam, napadi na socijalnu sigurnost i pokušaji razgradnje demokratskih institucija. Posebnu pažnju izazvalo je ukidanje hiljada radnih mjesta u sektorima pod kontrolom Ilona Maska, ali i Trampove izjave koje su brojni američki i evropski građani ocijenili kao napade na osnovne vrijednosti liberalne demokratije.
U mnogim gradovima protesti su nosili lokalna obilježja, ali zajednička poruka bila je jasna: odbijanje retorike podjela i straha koju, po mišljenju mnogih, personifikuje Tramp. Plakati s natpisima “Svijet je umoran od tvojih gluposti, Donalde” i “Demokratija nije na prodaju” preplavili su društvene mreže.
Tramp gubi podršku kod kuće, ali ne i kod Dodika
Dok milioni negoduju zbog povratka Donalda Trampa u Bijelu kuću, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik sve intenzivnije nastoji da stupi u kontakt sa američkim predsjednikom, ili da ga bar ovaj primijeti. Angažovao je lobiste, često neuspješno, na svakom koraku hvali Trampa, čak je i predložio ukidanje carina na američku robu u BiH, čime bi, kako kaže, otvorio novu stranicu u ekonomskim odnosima.
Međutim, najkontroverzniji potez stigao je kroz ponudu Trampu vrijednu, kako tvrdi Dodik, 100 milijardi dolara u vidu pristupa prirodnim resursima Republike Srpske. Ovaj prijedlog mnogi analitičari vide kao očajnički pokušaj političkog preživljavanja, u trenutku kada se Dodik suočava s ozbiljnim međunarodnim sankcijama i unutrašnjim pritiscima.
Povezivanje lidera poput Dodika i Viktora Orbana s Trampom nije novost, ali sada dobija novu dimenziju. U vrijeme kada se Tramp suočava s masovnim otporom kod kuće, on i dalje ostaje nada onih koji teže slabijim institucijama, snažnijoj centralizaciji moći i direktnim dogovorima iza zatvorenih vrata. Dodik, koji prema pisanju medija pokušava preko srpske dijaspore u SAD-u uticati na Trampovu snahu da mu se ukinu sankcije, pokazuje koliko duboko se oslanja na Trampa kao potencijalnog “spasioca”.
Dok demonstranti širom Amerike poručuju: “Nećemo nazad!”, Dodik upravo u tom „nazad“ vidi svoju budućnost. Ironija je potpuna: dok stotine hiljada Amerikanaca izlazi na ulice zbog Trampovih poteza koji narušavaju demokratiju, predsjednik Republike Srpske nudi tom istom čovjeku pristup prirodnim resursima i političko-ideološki savez.
Masovni protesti protiv Donalda Trampa nisu izolovan slučaj. Oni predstavljaju duboko ukorijenjeno nezadovoljstvo, ne samo američkim predsjednikom, već i širim trendovima autoritarizma i korporativnog populizma. U tom kontekstu, Dodikova podrška Trampu više ne djeluje samo kao politički manevar, već kao ozbiljan signal o smjeru kojim lider Republike Srpske želi da vodi Republiku Srpsku, uprkos, ili možda baš zahvaljujući, globalnim upozorenjima.
Gerila.info
