Nova koalicija na državnom nivou Bosne i Hercegovine, koja bi trebala donijeti dugo očekivanu institucionalnu stabilnost i deblokirati ključne procese, još uvijek je daleko od realizacije. Iako se vode intenzivni pregovori između političkih aktera, čini se da sve stoji – i to ne slučajno.
Glavni kamen spoticanja ponovo je pitanje izmjena Izbornog zakona BiH, tačnije – izbor hrvatskog člana Predsjedništva. HDZ insistira na tzv. legitimnom predstavljanju, dok Trojka, naročito SDP, odbacuje prijedloge koji bi, kako tvrde, vodili ka dodatnoj etničkoj fragmentaciji. U tom kontekstu, sastanci između HDZ-a i Trojke su ključni – jer bez njihovog dogovora, nema ni otvaranja vrata za ulazak opozicije iz Republike Srpske u vlast.
Iako su SDS, PDP i Lista za pravdu i red pokazali spremnost da preuzmu odgovornost i učestvuju u državnoj vlasti, lider SDS-a Milan Miličević upozorava da neće pristati na bilo kakve ucjene.
“Ako dođemo do dogovora da budemo partneri u vlasti, bićemo. Ako ne, idemo dalje. Prijedlog SDS-a na oba sastanka je da ovi procesi i zahtjevi i sve što planiramo idu paralelno, da jedno drugo ne uslovljava u smislu ‘uradite vi nama ovo, mi ćemo vama ovo’ itd. Mislimo na Izmjene izbornog zakona, evropske zakone – prije svega Sud BiH i VSTV, i deblokadu institucija – Vijeća ministara i Doma naroda. Potrebno je imenovanje ministra sigurnosti pa smjene i nova imenovanja. Ako mogu teći paralelno, onda znači da postoji povjerenje partnera u njihove dogovore. Ako ne postoji i nema partnerskog odnosa. Nećemo trpiti nikakva uslovljavanja, pogotovo kada je u pitanju interes RS”, kaže Miličević.
Međutim, osim volje, potrebna je i realna politička moć, a ona se i dalje prelama kroz savezništva između HDZ-a i SNSD-a.
Iako HDZ nije uspio sa SNSD-om realizovati izmjene Izbornog zakona u svoju korist, njihovo partnerstvo opstaje – makar kao rezerva. Spekulacije da HDZ pokušava da “uvede” opoziciju iz RS u vlast, a da pri tom ne raskine savez sa Dodikom, dodatno opterećuju pregovore. Miličević upozorava da opozicija iz Republike Srpske nije “naivna” i da će djelovati samo ako postoji istinsko partnerstvo.
U međuvremenu, SNSD koristi Dom naroda kao polugu za blokadu svih suštinskih reformi. Ta institucija je postala svojevrsni štit za zaštitu interesa pojedinaca. Milorad Dodik i Nikola Špirić se, prema riječima političkih protivnika, štite iza proceduralnih opstrukcija, dok istovremeno paralizuju državu. Na taj način, vlast u Republici Srpskoj institucionalnu moć koristi kao mehanizam lične političke odbrane, a ne u interesu građana.
S druge strane, politička retorika ne jenjava. SNSD sve glasnije optužuje opoziciju za izdaju. Milorad Dodik tvrdi da su SDS i PDP primili instrukcije “s jednog mjesta” da ne podrže kandidaturu Nebojše Vukanovića za ministra bezbjednosti. Ipak, i SDS i PDP to oštro negiraju, tvrdeći da će podržati Vukanovića jer je zajednički kandidat opozicije – što pokazuje da Dodik gubi kontrolu nad narativom, barem u ovom segmentu.
Ono što bi moglo biti ključno jeste – hoće li građani prepoznati napore opozicije kao iskrene ili kao dio šireg političkog manevra. Vlast u Republici Srpskoj već koristi narativ o izdaji kako bi stigmatizovala svaki pokušaj opozicionog djelovanja na državnom nivou. Međutim, opozicija tvrdi da patriotizam ne podrazumijeva vjernost režimu, već konkretan rad za dobrobit građana.
Ako opozicija zaista uđe u vlast i, kako navode, doprinese izmjeni PDV politike, deblokadi evropskih fondova i boljoj raspodjeli budžetskih sredstava – mogla bi promijeniti percepciju birača. U suprotnom, njihova odluka da se približe državnoj vlasti može im se obiti o glavu na izborima 2026. godine.
U svemu ovome, jedna stvar ostaje nepromijenjena: politička realnost BiH i dalje je talac kalkulacija, straha od gubitka moći i sistemske blokade. Koalicija je moguća – ali samo ako svi učesnici pokažu spremnost na kompromis i poštovanje dogovora. Bez toga, država će i dalje tavoriti u stanju produžene krize.
Gerila.info
