U Osnovnom sudu u Banjoj Luci nastavljeno je suđenje Dragici A. (62), dispečerki banjalučke Službe hitne medicinske pomoći, optuženoj da je odbila poslati medicinski tim na poziv Nemanje Cvijića, čiji je brat Srđan (31) kobne noći 29. septembra 2020. preminuo od posljedica teškog astmatičnog napada. Na ročištu su saslušana dva svjedoka tužilaštva – taksista koji je prevezao Srđana do Hitne pomoći, i ljekar koji je te noći pokušao da ga reanimira.
Taksista Predrag Bujić, svjedok koji je kobne večeri preko centrale „Eurotaksija“ primio poziv i prevezao onesviješćenog Srđana u Hitnu, opisao je dramatične trenutke kada su ga dočekali stanodavac i Nemanja Cvijić.
„Vidio sam zatim da on i još jedan mladić nose krupnijeg mlađeg čovjeka. Odmah sam izašao iz auta i pomogao da ga smjestimo na zadnje sjedište. Kako je to naselje u nizbrdici, bio mi je blokiran pogled i nisam mogao najbolje da vidim dok nisu prišli“, rekao je Bujić, dodavši da je do Hitne pomoći stigao za tri minuta, prošavši i kroz crveno svjetlo.
Bujić se prisjetio i trenutka kada je svirao ispred ulaza, pokušavajući privući pažnju medicinskog osoblja. Nakon što su Srđana iznijeli iz vozila, čuo je Nemanju kako viče zašto niko nije poslao Hitnu pomoć na njihovu adresu.
Na pitanje odbrane da li je uobičajeno da taksisti prevoze pacijente, odgovorio je da je taksista već 25 godina i da nije prvi put da noću prevozi takve pacijente.
Ljekar Aleksandar Stupar, koji je te noći radio u Službi hitne pomoći, opisao je da je Srđan Cvijić doveden bez znakova života – bez pulsa, disanja i modar. Reanimacija je odmah započeta.
Nakon što je Srđan Cvijić dobio blagi puls, stvorili su se uslovi za transport na Urgentni centar Univerzitetsko-kliničkog centra RS, ističe Stupar. Tamo ga je kolima Hitne pomoći prevezao medicinski tim, u kojem je i on bio.
„Nakon što smo se približili Urgentnom centru, pacijent je izgubio puls. Predali smo ga medicinskom timu i vratili se na dalju dužnost u Hitnu pomoć, gdje smo kasnije, u toku noći, čuli da je preminuo“, rekao je doktor Stupar.
Na pitanja tužilaštva o njegovom prethodnom iskazu datom policiji, odgovorio je da se ne sjeća svakog detalja i da „potpis liči na njegov“, što je izazvalo dodatna pitanja suda.
Podsjećamo, prema optužnici, Dragica A. je 29. septembra u 00:29 primila poziv Nemanje Cvijića, koji je prijavio da njegov brat ne može disati, da se guši, da mu Ventolin ne pomaže i da nije u stanju da hoda. Umjesto da postupi po uputstvima JZU „Dom zdravlja Banjaluka“ o trijaži pacijenata, dispečerka je predložila da „prošeta do Hitne“, a zatim i da „pozove taksi“.
Srđan je stigao u Hitnu pomoć u 00:50 bez svijesti i znakova života. Umro je u 1:25 na UKC-u.
Nemanja Cvijić, koji je prvog dana suđenja emotivno svjedočio o tome kako je sam pokušao pomoći bratu, izjavio je za Gerilu da je zadovoljan tokom ročišta.
“Današnje ročište prošlo je više manje uredno. Taksisti je trebalo malo da se prisjeti stvari, pošto ni sam nije znao zbog čega je dobio poziv na sud kao svjedok dok nije krenulo samo ročište, ali se sjetio većine stvari. Doktor je imao malo čudnije izjave, gdje se nije mogao sjetiti da li je u MUP-u davao izjavu kao svjedok, i nakon predočene potpisane izjave i uz pitanje da li je njegov potpis, govorio da “liči na njegov potpis”. Međutim i to sve je prošlo OK gledajući iz nekog mog ugla”, rekao je Nemanja Cvijić.
Od smrti Srđana Cvijića prošlo je više od četiri godine. Javnost se zgrozila kada je otkriveno da je dispečerka, umjesto slanja medicinskog tima, pacijentu predložila taksi. Reakcije su bile burne, a kazna koju je Dragica A. dobila – umanjenje plate za 20% tokom tri mjeseca – dočekana je s ogorčenjem.
Iako je porodica u početku naišla na zid šutnje, istraga je, uz podršku medija i javnosti, pokrenuta. Suđenje, koje je počelo krajem marta, donosi dugoočekivanu nadu u pravdu.
Nastavak suđenja zakazan je za 16. april. U međuvremenu, porodica Cvijić, zajedno s javnošću, čeka rasplet ovog procesa koji, kako ističu, ne smije završiti kao još jedna tragična fusnota, već kao početak ozbiljne reforme u zdravstvenom sistemu.
Gerila.info
