Mediji i politika u Republici Srpskoj – brak bez ljubavi

U zemlji u kojoj je sve moguće u vremenu kad ništa nije nemoguće, a to vrijeme je izborna godina, polako dobijamo prve signale da je oktobar blizu i da se velika borba za fotelje sprema. Značajan broj političara ima sklonosti da svoje oratorske (ne)sposobnosti prezentuje na nekom od medija.

Problem je samo u tome što je medija sve manje, a i ono medija što postoji obično je pod nečijim uticajem, što finansijskim, što političkim. Neslavno tako završiše mnogobrojni mediji,a karakteristično je da je njihov sunovart počinjao sa posljednjim plesom ili labudovom pjesmom, kako god, sa nekom od političkih stranaka ili struja.

Tako je SNSD zaplesao sa Bel televizijom i sa novinama Press. Epilog: ključ u bravu, radnici na ulicama.

No, pustimo sad prošlost. Idu Izbori VOL 2018, pa tako ide i nova, bolja, unapređena verzija saradnje (možda je bolji termin „podaništva“) medija i političkih stranak u BiH. Ovaj put bavićemo se nekim od elektronskih medija iz Republike Srpske.

Da ne bude da samo SNSD voli „šurovati“ sa medijima i uticajem u njima, i SDS ima konja, pardon – radio pa čak i televiziju, za trku.

RTV egzotičnog imena „Doboj“, valjda zato što i pokriva Doboj, egzistira već neko vrijeme u kablovskim i IPTV sistemima uglavnom u RS. Egzotičan je i logo i mada je neka praksa da se o ukusima ne raspravlja, ono što je kolegama iz RTV Doboj potrebno je – novi dizajn ili dizajner jer je ovakva vrsta logotipa medija zastarila prije dobrih 15 godina (potražiti na google pod VIKOM ili Vinko Perić).

Javno preduzeće Radio Televizija Doboj d.o.o. postoji nekoliko desetljeća, ali ozbiljnije ulaganje u ovu kuću dogodilo se 2015.godine, odnosno godinu dana nakon katastrofalnih poplava koje su najviše i pogodile sam Doboj.

Obren Petrović, „sve i svja“ u Doboju, šef regionalnog SDS-a i aktuelni gradonačelnik odlučio je da investira u već postojeću RTV i ima medij na „svom“, odnosno gradskom, trošku i sa programom koji on diktira.

Poznato je da na gradskom budžetu već ima sebi „lojalne“ BN TV i K3. ATV i Elta su neutralni manje-više, a RTRS ga ima poželjnog kao stalnu metu za napade. Obren je za razliku od ostalih regionalnih lidera bio mudar i na vrijeme osigurao „lojalan“ medij, uz već dva postojeća.

S druge strane, njegove kolege iz Bijeljine i Istočnog Sarajeva „spavaju“. Bijeljincima je Bobar radio „ispred nosa“ kupila firma bliska Integral inženjeringu, a to bi moglo da znači samo jedno – bliska SNSD-u.

Na portalima je osvanula kratka vijest: „Namirujući dio duga, čiji je ukupni iznos sa zateznim kamatama 2. 974. 694 KM, “Elvako stil” doo danas je na ročištu pred Okružnim privrednim sudom Bijeljina za 92.260 KM od Bobar grupe kupio osnivački udio u Bobar radiju”. Prema informacijama našeg portala, kupovina Bobar radija koji ima bitan udio u pokrivenosti BiH (moglo bi se reći da ima status nacionalnog radija jer pokriva skoro cijelu BiH) bila je skoro gotova stvar da dobije vlasnika iz – Sarajeva.

Ni manje ni više, kandidat za kupovinu je bio biznismen Mujo Selimović koji u svom vlasništvu već ima Oslobođenje, a od nedavno i TV 1.

Kupovina Bobar radija se čini logičnim jer bi Selimović u tom slučaju imao ozbiljnu grupaciju sačinjenu od referentnih medija u tri sfere: TV, novine i radio. SDS je „zaspao“ ili nije htio da kupuje radio, ali zato SNSD nije mirovao i u zadnji čas je obezbijedio sebi „lojalan“ radio.

Kao smo kod radio stanica, SDS je proširio uticaj „svojih“ radio stanica – BN i BIG radija preko novih frekvencija koje su dobili od strane RAK BiH. Na čelu RAK BiH je kadar SDS-a, Predrag Kovač, nekadašnji načelnik opštine Istočna Ilidža.

Više radio stanica je odbijeno iz mnogobrojnih razloga, a javni poziv (za nove frekvencije kao i frekvencije namijenjene nikad pokrenutom projektu zvanom „BH radio 2“, koje je BH radio vratio na raspolaganje RAK-u) obilovao je sumnjivim aktivnostima.

Prvo je prolongiran rok za podnošenje prijava na mjesec dana, zatim se čekalo na odgovore više od dva mjeseca, pa se javni poziv poništio pod izgovorom da je 80% aplikanata nepravilno podnijelo aplikacije uz nikad objavljenu rang listu, naposlijetku i prolazak favorita SDS-ove politike… sve je ono što cijelu priču oko javnog poziva za radio frekvencije čini i više nego sumnjivom.

SDS je ipak podbacio u „srcu svoje teritorije“. Radio i televizija Istočno Sarajevo postoj više od 20 godina (televizijski sektor tek deset), ali već duže vremena je u problemima, finansijskim prije svega.

Grad, čitaj SDS, inače i osnivač JP RTV IS godinama je punio taj medij zaposlenicima kojima se moralo „zahvaliti“ zato što su doveli par novih glasača, zato što su nečija rodbina, i slično. Na žalost, kompetencija je bila na posljednjem mjestu.

To naravno ne znači da na RTV IS nije bilo i sjajnog kadra, ali na žalost u manjini. Lokalna vlast hrabrila je menadžment RTV IS da diže kredite, kupuje opremu i TV program, čak je angažovana i PR agencija Prime Communications za priličnu svotu novca (inače, angažovanje PR agencije za lokalni medij ravno je kupovini jahte za jezero Balkana kod Mrkonjić Grada).

Ipak, prije par godina bajka je prestala. Gradski oci „zavrnuli su česmu“ i sav novac namijenjen lokalnom mediju usmjerili na mnogo veći, i za SDS bitniji, BN TV.  U proteklih pet godina značajan iznos od 150.000 KM trebao je da ode u kasu ove TV kuće. Prema informacijama kojima raspolaže naš portal, BN TV je tužio Grad Istočno Sarajevo zbog neplaćanja tih grantova.

Sa druge strane RTV IS je u stečaju i trenutno je u „rascjepu“ između odluke Grada da kupi RTV IS i, sve sa radio frekvencijama (ima čak sedam predajnika, a najbitniji sa Trebevića pokriva kompletno Sarajevo), prebaci na novu firmu i odluke stečajnog upravnika da ide na javni poziv i izbor najboljeg strateškog partnera.

U Trebinju je situacija jasna. Čedomir Papović, vlasnik Herceg TV-a, nekad blizak Slavku Vučureviću i PDP-u, prodao je svoju Herceg TV biznismenu bliskom Luki Petroviću i SNSD-u. Prvi potez novog menadžementa je bila promjena boje na logotipu. Slučajno ili ne, zaključite sami.

I tako… Proćiće i ovi izbori, a sudbina novinara i ostalih zaposlenih na medijima koji su na ovaj ili onaj način povezani sa političkim strankama biće neizvjesna. Postavlja se samo pitanje ko je bio i ko će biti kriv ako ostanu bez posla, ako kasne plate, ako…

Do nekih narednih izbora!