Otkako je Bosna i Hercegovina prije dvije godine službeno podnijela zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji, sve češće su javne debate o potrebi mijenjanja Ustava, kako bi se, pored ostalog, uspostavila rodna ravnopravnost. To bi osiguralo generalno jednaka prava za sve građane i građanke u BiH, ocjenjuju novinarka i aktivistkinja Masha Durkalić, te članica Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti polova Predstavničkog doma Parlamenta BiH, Maja Gasal Vražalica. One su za RSE govorile u okviru zajedničkog projekta sa Inicijativom “Građanke za ustavne promjene”.
Rodna ravnopravnost – put ka građanskoj BiH
Problematičnost Ustava BiH pokazala se već prilikom presude Suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Sejdić i Finci. No nije to jedini problem Ustava, smatra Masha Durkalić. Ona je mišljenja da postojeći Ustav BiH, kojim nije jasno definisana ni rodna ravnopravnost, neće doprinijeti napredovanju zemlje ka Evropskoj uniji u bilo kojem smislu.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
„Ako se vratimo malo u prošlost, bitno je prisjetiti se da žene uopće nisu bile uključene u kreiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma, što za početak dovoljno govori o tome kakvu je ulogu imala rodna ravnopravnost u kreiranju Ustava – nikakvu. Postoji Inicijativa ‘Građanke za ustavne promjene’ koja zagovara da Ustav BiH osigura veću zaštitu ljudskih prava i sloboda, s posebnim fokusom na rodnu perspektivu. No, Ustav BiH nije u stanju osigurati ravnopravnost ni za pripadnike i pripadnice nacionalnih manjina niti ostalih, tako da se čini da je o osiguravanju rodne ravnopravnosti jako teško govoriti“, ističe.
I pored svih manjkavosti Ustava, institucije u Bosni i Hercegovini donijele su dobre zakone koji bi trebali poboljšati stanje u oblasti rodne ravnopravnosti i rodne diskriminacije, no do poboljšanja nije došlo. Zakoni se ne provode, ističe članica Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti polova predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Maja Gasal Vražalica:
„U regionalnim konferencijama, Bosna i Hercegovina se uvijek ističe po svom zakonskom okviru, a posebno po nekim ratificiranim konvencijama, kao što je, recimo, Istanbulska konvencija. Kao što znamo, evo, susjedna zemlja Republika Hrvatska bitku bije da li će je ratificirati ili ne, a mi smo bili šesta zemlja koja je to učinila. Što se tiče toga da li nas ograničava Ustav ili zakonski okvir, nas apsolutno ne ograničava, mi smo, takoreći, dobrim dijelom dosta toga odradili. Problem imamo samo u implementaciji. Kako bi se moglo ili šta bi se trebalo uraditi da bi to bilo primjetno na terenu, da bi svi građani zaista uživali ravnopravnost u Bosni i Hercegovini, treba da konačno imamo stručne ljude u svim sferama života, a posebno u ministarstvima i nižim institucijama koje su zadužene za implementaciju.“
Neprovođenje zakona i manjkavost Ustava izazivaju puno problema kada je u pitanju rodna ravnopravnost, naglašava Masha Durkalić:
„Počev od ogromnog problema koji se tiče porodiljskih naknada u Federaciji BiH, preko nejednakosti u plaćama, nezaposlenosti, da ne govorimo o seksizmu i mizoginiji, koji su sastavni dio bh. društva, a o kojima svi ne razgovaramo dovoljno. Svi problemi vezani za rodnu nejednakost u BiH vezani su usko i za problem našeg ustava koji ne reprezentira dovoljno niti manjine, niti žene. Rodna ravnopravnost se prečesto zanemaruje zarad svih ostalih problema kojih u BiH ne manjka, ali bez rodne ravnopravnosti kao sastavnog dijela kako Ustava, tako i pravnog sistema, institucija i svih drugih područja javnog djelovanja, teško je vjerovati da će BiH napredovati na svom putu ka Evropskoj uniji.“
Zakone krše i najviše institucije, iznosi svoje iskustvo Maja Gasal Vražalica. Podsjeća da je žena na čelu samo jednog parlamentarnog tijela na nivou države, jedne komisije. Navodi i da, na primjer, Savjet ministara BiH nikada nije ispoštovao inicijativu koju je usvojio da će dati izvještaj za svako pojedinačno ministarstvo u segmentu ravnopravnosti polova.
„Što će reći da niti Vijeće ministara niti predsjedavajući Vijeća ministara razumije uopće šta je ravnopravnost spolova i da to nije samo nadležnost Ministarstva za ljudska prava nego nadležnost svakog pojedinca i pojedinke, a osobito svakog ministra ili ministrice u sastavu Vijeća ministara. Jer ako mi dobijemo izvještaj Ministarstva za ljudska prava koji samo kaže gdje je ravnopravnost spolova na osnovu izvještaja agencije, mi ne znamo kakvo je stanje, recimo, ravnopravnosti spolova u Ministarstvu obrane, kakvo je stanje u Ministarstvu finansija, koje prevashodno ovdje ima i igra ključnu ulogu, jer bez dodatnog odvajanja, odnosno relokacije budžeta, mi ne možemo očekivati baš tu implementaciju koja bi bila sukladna onim ratificiranim konvencijama i samom zakonu o ravnopravnosti spolova“, kaže Maja Gasal Vražalica.
Sagovornice se slažu da Platforma ženskih prioriteta koju su predložile organizacije civilnog društva u okviru Inicijative “Građanke za ustavne promjene”, predstavlja dobru osnovu u izjednačavanju prava građanki i građana. Članovi i članice Inicijative definisiali su prioritete za koje se zalažu u procesu reforme Ustava BiH, te su na osnovu njih kreirali rodno odgovorne amandmane na Ustav. No, od 2013. godine do danas, još nema nikakvog stava niti Savjeta ministara niti Ustavno-prave komisije o predloženim amandmanima.
Prilog na ovu temu možete poslušati u emisiji “Na vratima Evrope” na linku: https://www.slobodnaevropa.org/a/29090854.html
Tekst je nastao u saradnji Inicijative Građanke za ustavne promjene sa Radijom Slobodna Evropa.
