U intervjuu za Euronews Zlatko Dizdarević, nekadašnji urednik sarajevskog Oslobođenja i dugogodišnji dopisnik sa Bliskog istoka, kao i bivši ambasador BiH u Hrvatskoj, Jordanu, Iraku, Siriji i Libanu, ističe da je situacija u BiH danas gora nego prije dvadeset godina.
Ističe da je BiH 2005. i 2006. godine imala pozitivan trend, bio je prisutan entuzijazam, optimizam. Cilj BiH je bio kreiranje moderne, evropske, funkcionalne države i bio je podržan od strane međunarodne zajednice. U to vrijeme su predlagane promjene Ustava sa veoma praktičnim, pozitivnim aspektima koji su podrazumijevali jednog predsjednika države, ne tri; jednu zajedničku vladu, ne ono što imamo danas, neki vid savjeta predstavnika, bio je to koncept prave države.
Danas imamo polovinu države. S druge strane, gospodin Dodik, koji je kandidat za člana Predsjedništva, gotovo svakodnevno ponavlja da je njegov cilj destrukcija BiH kao države. Neki dan je rekao: „Bosna i Hercegovina nije država. Bosna i Hercegovina je područje“. Rekao je da kao član Predsjedništva ne želi doći u Sarajevo, da ima kancelariju u Sarajevu, radije bi imao kancelariju na nekom drugom mjestu.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Gospodin Dizdarević se pita kakva je bila reakcija međunarodne zajednice? Ističe da, čak i danas, kada postoji Kancelarija visokog predstavnika u BiH, nikoga nije briga.
Prošlo je osam, devet godina od presude Suda u Strazburu o jednom od najvažnijih pitanja u vezi sa stvaranjem normalne, građanske države, normalne evropske države. Presuda je donesena prije osam godina i do danas ne postoji moć, ne postoji sistem, organizacija koja će sprovesti ovu presudu. Naglašava da su ljudi zbog toga sve manje optimistični u vezi sa ulaskom BiH u EU.
Ističe da nemamo normalnu državu. Nigdje na svijetu se ne može naći država kao što je BiH. Nigdje se ne može naći država sa takvom kompozicijom. U BiH postoje entiteti koji imaju pravo na ustav, pravo da donose zakone i slične aspekte koji pripadaju džavnim nadležnostima.
U BiH postoje tri kartela, kako ističe, ili tri potpuno različita plemena, ako bi htio da bude korektan. Jedan od ključnih aspekata bh. svakodnevnice, prema njemu, predstavlja činjenica da je u istoriji BiH društvo bilo važnije od države. Ključni aspekt BiH je uvijek bilo društvo. To znači da je uvijek bilo važnije ko ti je komšija nego kako se komšija zove.
Nakon završetka rata, prema Dizdareviću, projekat novih političkih vladara bio je destrukcija društva i to uz pomoć obrazovnog sistema, uz pomoć medija, uz pomoć političkih obrazloženja koja su prezentovana narodu. Ističe da danas imamo potpuno novu generaciju dvadesetogodišnjaka koji ne znaju šta znači komšija. Ne znaju šta znači kad je neko moj ali drugačijeg imena. Naglašava da njegovoj generaciji nije bilo važno kako se ko zove. Iako naglašava da nije jugonostalgičar, ipak smatra da je tada bilo bolje, i za državu i za društvo.
Međutim, naglašava da danas imamo proizvod podjele, proizvod logike da nismo isti, da smo drugačiji, da imamo drugačije ciljeve. Kada bi ljude na ulici pitali šta su, smatra da bi svi rekli da su Muslimani, Srbi, Bošnjaci ili Hrvati. Niko ne bi rekao da je inženjer, fudbaler, umjetnik ili nešto drugo. Ta priča, po njemu, postaje realnost, i na osnovu te realnosti ostvaruje se politički profit. Ono što je važno jeste da se ne mijenja ova realnost i da se ne mijenja ova vrsta logike.
Rat je završen. Ono što je tragedija za EU je da su u BiH zamijenjene istorijske vrijednosti za lažni mir. Danas će podržavati kriminalce, podržavaće neobrazovane osobe, podržavaće bilo koga ko može garantovati takozvani mir. Pita se šta je sa pravdom? Šta je sa sistemom? Šta je sa institucijama? Šta je sa obrazovanjem? Nikoga nije briga.
U međunarodnoj politici nema slobodnog mjesta, praznog mjesta, ukoliko niste spremni da uđete u okviru ove realnosti, ući će neko drugi. Postoje neki drugi koji bi zauzeli to mjesto. Ili su već ovdje, kako ističe. Turska, prije svih. Rusija na drugom mjestu. Teroristi na trećem mjestu. Ukoliko ne posjedujute sopstveni sistem organizacije države, ukoliko ne posjedujete sopstvenu edukaciju, neko drugi će ući ovdje da edukuje vašu djecu na osnovama nekih potpuno drugačijih vrijednosti. Imamo situaciju da je turska novinska agencija Anadolija izvor 80% svih vijesti.
Naglašava da je uticaj Turske povezan sa organizacijom Muslimanska braća. Oni funkcionišu na osjećanjima muslimanskog stanovništva u BiH. Imamo jednu čudnu situaciju u kojoj se određeni dio Bošnjaka nastoji identifikovati sa Otomanskim carstvom, ne sa naslijeđem BiH. Erdogan igra na tu kartu, svjestan je da ima veliki uticaj ovdje. Nije ga briga za ekonomiju zato što Turska nije ni među pet najvećih investitora u BiH. U Srbiji su drugi, kako ističe. Svjestan je da može da realizuje svoje planove uz pomoć drugih kanala: religije, istorije, osjećaja. Zbog toga, prema njemu, Turska za BiH predstavlja veliki problem.
Što se sumnje da Turska aktivno blokira put BiH ka EU, gospodin Dizdarević smatra da nije ni potrebno da tako nešto rade zato što imaju ljude unutar BiH koja razmišlja na identičan način kao politička struktura u Turskoj. Imali smo situaciju na dan izbora u Turskoj kada je Erdogan izabran za predsjednika, televizija je zabilježila te snimke kada je Bakir Izetbegović čestitao Erdoganu pobjedu izjavivši: „Gospodine predsjedniče, vi niste samo predsjednik Turske, vi ste predsjednik svih nas“. To je ilustracija realnosti. Više puta je izjavio da je njegov otac na samrti rekao Erdoganu da mu daje Bosnu da je čuva. To je problem među značajnim brojem Bošnjaka zato što im na neki način Turska postaje bliža nego Hrvati i Srbi.
Naposlijetku ističe da se ne postavlja pitanje BiH u EU nego egzistencije Bosne i Hercegovine. BiH danas ustavno, društveno, politički ne može opstati. To je ključni problem. BiH mora postojati kao država, ali kao normalna država, kao funkcionalna država, kao država normalnih političara. BiH mora postati članica EU zato što je Bosna i Hercegovina članica evropskih naroda. Nije problem u narodu u BiH, problem je kako opstati kao država. Mi nismo država, tehnički. Ističe da mu nije jasno kako narod koji živi u BiH to ne vidi.
