Interesovanje svjetskih medija za situaciju u Bosni i Hercegovini ne jenjava. Kanadski Globe and Mail u opsežnom tekstu o trenutnom stanju u Bosni i Hercegovini navodi da BiH od završetka rata, koji je razorio Balkan, živi u nestabilnom miru. Međutim, nastankom političkog vakuuma u Evropi, Republika Srpska, srpska mini-država, kako ju je okarakterisao autor teksta, nada se da će joj Moskva pomoći da se odvoji od Bosne i Hercegovine.
Uz podsjećanje da od završetka rata mir u BiH nadgleda UN putem Kancelarije visokog predstavnika, koji predstavlja želju međunarodne zajednice da spriječi povratak nasilja u ovu multietničku zemlju, u tekstu se navodi da je Valentin Incko, sedma osoba koja je na čelu Kancelarije visokog predstavnika, zabrinut da se pažljivo izgrađeni mir počinje urušavati.
Incko ističe da je stabilnost u Bosni i Hercegovini sada u silaznoj putanji, pri čemu se značajno pogoršala tokom proteklih 12 mjeseci. Visoki predstavnik je zabrinut da su institucije kao što su NATO i Evropska unija, koje bi trebalo da pomognu u očuvanju mira, preusmjerile svoj fokus na unutrašnje probleme, kao i na korejsko poluostrvo, Bliski istok i u ostala krizna područja širom svijeta. U međuvremenu, Rusija i Turska su značajno povećale svoj uticaj u BiH.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Valentin Incko kao najvećeg krivca označava Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, mini-države bosanskih Srba koja se nazgrapno ugnijezdila unutar Bosne i Hercegovine, kako se navodi u tekstu. Milorad Dodik, koji pozdravlja Radovana Karadžića i Ratka Mladića kao heroje uprkos njihovom statusu osuđenih ratnih zločinaca, povećao je tenzije početkom ove godine kupovinom 2.500 automatskih pušaka za policijske snage Republike Srpske.
„Oni čak ni ne pokušavaju da ga sakriju. Predsjednik Dodik otvoreno govori o vojsci za Republiku Srpsku“, ističe Incko, dodajući da Dodik želi da ima 6.000 automatskih pušaka za svojih 6.000 policajaca. Poređenja radi, Incko navodi da Slovenija, koja je suverena država, ima samo 5.000 vojnika.
Milorad Dodik je takođe obećao da će održati referendum o nezavisnosti Republike Srpske, što bi bilo posebno provokativno uzevši u obzir da je izjava o nezavisnosti prvog predsjednika Republike Srpske, Radovana Karadžića, iz 1992. godine, prouzrokovala višegodišnji rat koji je doveo do 100.000 mrtvih i uveo pojam „etničko čišćenje“ u međunarodni rječnik, kako navodi autor ovog teksta.
U intervjuu za Globe and Mail Milorad Dodik ističe da 2.500 automatskih pušaka – koje su kupljene u Srbiji – ne predstavljaju nikakvu prijetnju stabilnosti zemlje. On je optužio Valentina Incka za demonizaciju bosanskih Srba kako bi zadržao svoju funkciju i šestocifrenu platu.
U jednom trenutku, Dodik je rekao, kako se navodi u tekstu, da će nastaviti intervju samo ako autor teksta pristane da zabilježi da je visokog predstavnika nazvao kretenom koji se zalaže za muslimanske interese.
Inače, kako se dalje navodi, Milorad Dodik nije precizirao vremenski rok za održavanje referenduma. Međutim, on se hvalio svojim bliskim odnosom sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i rekao da vjeruje da Srbi u BiH imaju mogućnost – koja može trajati samo nekoliko godina – da nastave sa svojim ambicijama o nezavisnosti sve dok međunarodni poredak određuje Vladimir Putin i drugi svjetski lider kome se otvoreno divi: predsjednik SAD Donald Tramp.
„Tramp je odličan, kao i Putin. Mislim da ako bi imali odriješene ruke da urede svijet, to bi bilo u službi stabilnosti“, rekao je Dodik. „Ja nisam za bilo kakvu vrstu nasilja, ali siguran sam da će Bosna i Hercegovina trajati samo do trenutka dok se sama ne uruši“, ističe Dodik, dodajući da je Republika Srpska jedina stvar koja može funkcionisati sama u Bosni i Hercegovini.
Milorad Dodik je rekao da je Dejtonski sporazum nametnuto rješenje i da ne može dugo trajati. „Ovo je vještačka situacija u kojoj se nalazimo“, ističe predsjednik RS, dodajući da će uskoro putovati u Sankt Peterburg da se sretne sa Putinom sedmi put za manje od tri godine. „Većina ljudi u Bosni i Hercegovini, većina Srba i Hrvata ne favorizuje ovakvu Bosnu i Hercegovinu“, zaključuje Dodik.
Povratak ruskog i turskog uticaja je najznačajnija promjena na Balkanu od kada je Kosovo proglasilo nezavisnost od Srbije 2008. godine. Mir u regionu od tada održava „šargarepa“ mogućeg članstva u Evropskoj uniji i „štap“ američke vojne moći.
Uzevši u obzir da se EU bori za izlaskom Velike Britanije iz zajednice kao i unutrašnjim podjelama izazvanim prilivom više od 1,5 miliona izbjeglica i migranata sa Bliskog istoka, više nije jasno da li je „šargarepa“ još uvijek u ponudi. Na samitu u Sofiji između lidera EU i Balkana, francuski predsjednik Emanuel Makron je izjavio da se EU treba usredsrijediti na produbljivanje veza između svojih 27 „postbregzitovskih“ članica prije nego što razmotri dalje širenje.
U međuvremenu, Donald Tramp od dolaska na vlast nije skoro ništa rekao o Balkanu, što je dovelo do zaključka da je „štap“ možda nestao istovremeno sa „šargarepom“. U prazninu nastalu povlačenjem „štapa i šargarepe“ ušla su dva moćna čovjeka u nadi da će povratiti istorijsku sferu uticaja svojih država: s jedne strane Vladimir Putin, koji pokušava da iskoristi vječno prijateljstvo između Rusije i Srbije, a s druge strane turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan, koji želi da se Bošnjaci podsjete na to da je njihova zemlja nekada bila dio Osmanskog carstva.
Lično, Putin i Erdogan osciliraju između toplog prijateljstva i oštrog rivalstva tokom svoje vladavine u posljednjih petnaest godina. Pored želje za prekompozicijom međunarodnog poretka, ono što sada dijele je i gnijev prema zapadu. Rusija je pod sankcijama SAD i Evropske unije, dok Erdogan smatra da su neki zapadni lideri podržali pokušaj državnog udara 2016. godine.
„Erdogan i Putin vide Balkan kao veoma jednostavno i jeftino mjesto sa kojim se mogu igrati“, ističe Jasmin Mujanović, član instituta EastWest, istraživačkog centra za međunarodne odnose iz Njujorka. „Mogu doći i stvoriti razne vrste problema, mogu promovisati ove seoske siledžije u gospodare rata i stvoriti krizu koju će SAD i EU morati riješiti. Ono što svi treba da znamo je da se igra sa vatrom često otme kontroli – naročito u Bosni“, smatra Mujanović
Okretanje Turcima
Dok Milorad Dodik putuje u Sankt Peterburg, Bakir Izetbegović dočekuje svog međunarodnog pokrovitelja u Sarajevu. Dok se Dodik okrenuo Rusiji i Putinu, Bakir Izetbegović se okrenuo Turskoj i Erdoganu.
Stepen uticaja Turske na bošnjačku zajednicu, koji je već evidentan kroz brojne džamije širom Sarajeva i BiH čiju su izgradnju finansirali Turci, probio se i na male ekrane širom Evrope dok je Izetbegović prisutnima na skupu poručivao da je Erdogana poslao sam bog. Petnaest hiljada ljudi pozdravilo je turskog lidera u dvorani koja je bila domaćin hokejaških utakmica i takmičenja u umjetničkom klizanju na Zimskim olimpijskim igrama 1984. godine.
Inače, Erdogan je nepopularan u Zapadnoj Evropi skoro kao Putin. Iako je Turska članica NATO, zemlja se sve više razmimoilazi sa ostatkom saveza, kako zbog rata u Siriji tako i zbog toplih odnosa Erdogana sa Putinom. Turska pod vladavinom Erdogana nije samo postala autoritarna država koja ne toleriše suprotne stavove, mnogi u Evropi na Tursku sada gledaju kao na prijetnju evropskim vrijednostima i bezbjednosti putem kontrole koju Erdogan ima nad ogromnom turskom dijasporom koja živi unutar EU.
Zabranu nastupa turskih političara u Njemačkoj, Austriji i Holandiji, odnosno u tri evropske države sa najmnogobrojnijom turskom dijasporom, Turci su shvatili kao lični udar na turskog predsjednika. I tako se Erdogan, za koga se očekuje da bude ponovo izabran na još jedan petogodišnji mandat, okrenuo svojim sljedbenicima u Sarajevu.
Ono što najviše zabrinjava je nedostatak poštovanja od strane Erdogana i njegove pratnje prema krhkim državnim institucijama BiH. Obezbjeđenje i akreditacije za ovaj događaj radili su Turci a ne BiH. Prema nekim izvorima u Sarajevu, zvanične vlasti Bosne i Hercegovine bile su upoznate sa Erdoganovom posjetom tek nakon najave zvanične Ankare.
„Bosna i Hercegovina je kao duty-free shop – svako može ući u njega“, izjavio je Vehid Šehić, aktivista za ljudska prava, dodajući da je Erdogan pružio neprimjerenu podršku Izetbegoviću pred izbore u Bosni i Hercegovini koji su zakazani za oktobar.
Što se stava zvaničnih vlasti u RS tiče, Dodik je rekao da ga ne uzbuđuje posjeta turskog predsednika. Sa osmijehom, nagovijestio je da bi uskoro mogao da pozove Putina ili srpskog predsjednika Aleksandra Vučića da održe masovni skup u Banjaluci.
Autor teksta podsjeća da su Republiku Srpsku ove godine posjetili ruski bajkeri okupljeni u motoklubu „Noćni vukovi“, što je izazvalo velike kontroverze. Lider „Noćnih vukova“ je stavljen na kanadske i američke crne liste nakon što su pripadnici grupe navodno bili uključeni u aneksiju Krima 2014. godine. Njihova posjeta Banjaluci široko je shvaćena kao simbol rastućeg interesa Kremlja u Republici Srpskoj, kako se navodi u tekstu.
Mogućnost eskalacije „ekvivalentne odmazde“ zabrinjava mnoge na Balkanu. Ministar inostranih poslova Bosne i Hercegovine Igor Crnadak je u intervjuu rekao da ima nezvanične informacije koje sugerišu da je nabavka automatskih pušaka od strane Dodika dovela do zahtjeva za nabavkom značajnog broja pušaka od strane lokalnih policijskih snaga u drugim dijelovima zemlje.
„Ne mislim da će ovo eskalirati u bezbjednosni problem u kome će se ovo oružje koristiti da se ponovo puca na ljude. Ali psihički, politički, moramo da napravimo iskorak u novo vrijeme kada nećemo uopšte pričati o oružju, a kamoli da ga kupujemo“ rekao je Crnadak.
Bogić Bogićević, koji je bio predstavnik Bosne i Hercegovine u osmočlanom predsjedništvu Jugoslavije, uočava neke uznemirujuće paralele između vremena raspada Jugoslavije i sadašnjeg vremena. Posebno ga zabrinjavaju zaoštravanje nacionalističke retorike od strane lokalnih političara i sve veće miješanje spoljnih sila.
„Za građane regiona, a posebno za Bosnu i Hercegovinu, situacija je vrlo opasna. Imamo izreku koja kaže: Gdje se veliki nadmeću, mali narodi su žrtve“, ističe Bogićević.
Bosanske barijere
Linije koje dijele Bosnu i Hercegovinu su gotovo nevidljive. U jednom trenutku, zastave pored autoputa su plavo-žute boje. Koji kilometar dalje, jedine boje su crveno-plavo-bijele zastave Republike Srpske.
Međutim, lokalni stanovnici ne trebaju zastave da im kažu gdje su linije razgraničenja, primjećuje autor teksta. Od nešto više od milion građana Bosne i Hercegovine koji se identifikuju kao etnički Srbi, skoro 95% živi u Republici Srpskoj. Izvan Republike Srpske, Bošnjaci i Hrvati većinom žive u homogenim enklavama – gotovo svi Bošnjaci u jednom gradu, gotovo svi Hrvati u drugom.
Evropska unija je trebala da bude rješenje. Šansa za pridruženje EU trebala je da ubijedi bivše zaraćene strane u BiH da podstaknu i susjednu Srbiju da eventualno prizna nezavisnost Kosova, kako ističe autor teksta, koju zvanični Beograd i dalje smatra za odmetnutu provinciju. Kada bi sve zemlje bivše Jugoslavije bile unutar EU, ne bi bilo toliko važno gdje Srbija prestaje a počinje BiH ili Kosovo.
Međutim, nakon Bregzita i nesloge u Evropi zbog migrantske krize, mnogi na Balkanu smatraju da je članstvo u EU dalje nego ikad. Slovenija je ušla u EU 2004. godine, Hrvatska devet godina kasnije, ali su preostale republike bivše Jugoslavije izvan EU nadajući se da će postati članice u doglednoj budućnosti.
„Realno, pridruživanje EU nije čak ni blizu mogućeg“, navodi Milan Ćulibrk, glavni i odgovorni urednik nedeljnika NIN. „EU ne treba nove probleme – imaju svoje probleme i bez Zapadnog Balkana“, naglašava Ćulibrk.
Takođe je nejasno da li NATO i dalje garantuje sigurnost. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, 60.000 NATO vojnika raspoređeni su u BiH kako bi obezbjeđivali mir.
Balkan od 11. septembra 2001. godine nije više u fokusu bezbjednosne agende. U međuvremenu, SAD su usredsrijedile pažnju na Bliski istok i neformalno prepustile brigu o Balkanu Evropskoj uniji. Misija NATO u Bosni i Hercegovini okončana je 2004. godine.
Iako je EU uradila izvanredan posao pomažući da se izgradi infrastruktura, kako se navodi u tekstu, ona nema jasnu bezbjednosnu politiku za region, a nema ni plan da se suprotstavi rastućem ruskom i turskom uticaju. Posebno uticaju Rusije koja se optužuje za podršku i obuku nacionalističkih srpskih paravojnih grupa sačinjenih od veterana ratova iz devedesetih godina.
Branislav Okuka, vođa srpske nacionalističke organizacije „Čast otadžbine“, rekao je da je cilj njegove grupe, koja okuplja 17.000 ratnih veterana, redom etničkih Srba, očuvanje Republike Srpske od onih koji žele da naprave jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. Kada dođe pravi trenutak, kako kaže, Republika Srpska bi trebala proglasiti nezavisnost, jer nijedan Srbin nikad ne bi mogao živjeti pod muslimanskom vladavinom.
Međutim, Okuka naglašava da „Čast otadžbine“ kao ni njena sestrinska organizacija „Srbska čast“ nemaju oružje. Rekao je da je prirodno da su srpski nacionalisti dobili podršku Rusije, pošto Zapad podržava protivnike Srbije na Kosovu i u Bosni i Hercegovini.
Okuka insistira na tome da ako opet izbije sukob na Balkanu, Srbi neće biti ti koji će ga započeti. „Sve ratove na Balkanu počeli su neki drugi. Gotovo uvijek, glavni cilj je promjena etničke i kulturološke strukture regiona“, zaključuje Okuka.
Aleksandar Radić, vojni analitičar iz Beograda, nazvao je ove grupe dijelom ruske specijalne operacije koja se odvija na Balkanu. Radić smatra da iako Rusija trenutno ima širok uticaj na Srbiju i Republiku Srpsku, taj uticaj bi se mogao smanjiti ako bi Srbija i Kosovo došli do mirnog rješenja, ili ako bi bosanski Srbi postali zadovoljni svojim položajem unutar Bosne i Hercegovine. „Za Rusiju je ovo možda posljednja prilika da utiče na stabilnost EU. Ovo je igra. Rusija nema mnogo vremena da pripremi svoju operaciju“, ističe Radić.
Dušan Janjić, direktor Foruma za etničke odnose, navodi da rat, poput onog koji je uništio Bosnu i Hercegovinu devedesetih, više nije moguć. Prije svega zato što, za razliku od zaraćenih strana devedestih, današnjim antagoinistima više nije dostupno naoružanje JNA.
Međutim, Janjić ističe da su i Kosovo i Bosna i Hercegovina u opasnosti da budu uvučene u sukob poput onog u Ukrajini 2014. godine, od kada je više od 10.000 ljudi stradalo u sporadičnim borbama. Desetine, možda i stotine srpskih boraca su se borile na proruskoj strani u tom sukobu, stvarajući zabrinutost da bi mogli pokušati da primjene te taktike i na sjeverno Kosovo ili Republiku Srpsku. „Donbas je model“, naglašava Janjić.
Protest „Pravda za Davida“
Dejton je donio mir u BiH, ali radna mjesta i društveni razvoj koji su trebali „zacementirati“ mir, nikad nisu došli.
U Bosni i Hercegovini je stopa nezaposlenosti veoma visoka, iznosi 39 odsto, a među mladima je čak i viša, oko 60 posto. U Republici Srpskoj je ekonomija još gora.
Cijela jedna generacija je stasala nakon rata. Iako su ovi mladi ljudi neopterećeni traumatskim sjećanjima koja proganjaju njihove roditelje, ipak osećaju staru privrženost etničkim i vjerskim zajednicama kojima nominalno pripadaju.
„Vidite podjele od najnižeg do najvišeg nivoa. Vidite kafiće koji su podijeljeni. Jedan za jednu zajednicu, drugi za drugu. Znaš u koji treba ići“ kaže Vahida Martinović, dvadesetšestogodišnja učiteljica iz Stolca.
Vahida ističe da u Bosni i Hercegovini postoje različite istorije. Bošnjaci, Hrvati i Srbi, svako svoju djecu uči o dešavanju devedestih na osnovu sopstvene verzije istorije. Svaka strana se uči da su ostale strane bile agresori. Niko ne govori o nasilju koje su počinile njihove strane, navodi ova učiteljica.
Sistemske prepreke su natjerale omladinu svih nacionalnosti da napuste zemlju i nastave svoje živote na drugim mjestima. Ipak, postoje znakovi da nova generacija mladih Bosne i Hercegovine može biti spremna da preuzme stvari u svoje ruke.
Svake noći od marta, stotine, ponekad hiljade ljudi, većinom mladih, okupljaju se na glavnom trgu u Banjaluci, dižu pesnicu i prizivaju pravdu i istinu.
Demonstranti su ispočetka tražili samo istinu o smrti Davida Dragičevića za koga je policija rekla da se slučajno udavio. Fotografije na kojima se nalazi izmrcvaljeno Davidovo tijelo ubijedile su mnoge u Banjaluci, ali i širom RS i BiH, da je mladić umro nakon nasilja u koga su bili uključeni pojedinci iz poilicije ili neko sa vezama sa režimom Milorada Dodika, kako ističe autor teksta.
Okupljanja na trgu koja su od izuzetnog značaja za fokusiranje na pitanja odnosa između vlasti i civilnog društva, a ne na etničke podjele, dotakle su i ostale mlade u regionu. Protesti su se nedavno proširili i u Sarajevo, gdje ih vode prijatelji i porodica Dženana Memića, Bošnjaka koji je umro pod sličnim okolnostima 2016. godine.
„Još uvijek je u fokusu David, ali ono što pokušavamo da zaustavimo – to je veće od njega“ ističe dvadesetogodišnja Emilija Zebić, koja kaže da je bila Davidov najbolji prijatelj. „Ljudi su se probudili nakon dvadeset i više godina kako bi shvatili šta nam režim radi“, navodi Emilija.
Šta će biti dalje?
Milorad Dodik ističe da smatra da protesti predstavljaju zavjeru protiv njegove vladavine, što je još jedan znak da su strane sile usmjerile svoje snage protiv njega i RS. On tvrdi da Džordž Soroš finansira proteste u Banjaluci.
Zapad, a posebno NATO, namjerava uništiti Republiku Srpsku, rekao je Dodik. Dio zavjere, prema njemu, uključuje i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju sa sjedištem u Hagu, koji je osudio vodeće Srbe za ratne zločine – uključujući i Radovana Karadžića i generala Mladića, ali i oslobodio neke od najistaknutijih Bošnjaka i Hrvata.
„Nije dokazano da je Haški tribunal objektivan“, ističe Dodik u intervjuu. U javnim nastupima on pozdravlja Radovana Karadžića kao osnivača mini-države koju sada vodi i za koju traži nezavisnost, kako ističe autor teksta. „Srbi nikada neće prihvatiti kolektivnu krivicu koju su nam pripisali i molimo vas da to ne očekujete od nas“, naglašava Dodik.
Takav diskurs samo pojačava zabrinutosti visokog predstavnika. Valentin Incko kaže da primjećuje uznemirujući porast glorifikacije ratnih zločinaca od strane bosanskih Srba.
Prije dvije godine Milorad Dodik je na Palama otvorio studentski dom koji je dobio ime po Radovanu Karadžiću. Prošle godine Dodik je zabranio udžbenike koji su učili o opsadi Sarajeva i Srebrenice, navodi se u tekstu. „To nije tačno i to se ovdje neće proučavati“, rekao je Dodik lokalnim medijima.
S druge strane, Incko se nada da će provokativni potezi Milorada Dodika podići alarm u međunarodnoj zajednici i podsjetiti svijet da je stanje u BiH veoma delikatno. „Ako bi Republika Srpska postala nezavisna država, to bi bila velika nagrada za Karadžića i Mladića u Hagu“, zaključuje Incko.
