Pluralizam mišljenja, odnosno postojanje drugačijih stavova, ne samo da je poželjan, nego je i neophodan u demokratskom okruženju. Pojava društvenih mreža, prije svih Fejsbuka i Tvitera, osnažilo je očekivanja da će rasprave koje će se voditi u digitalnom okruženju, posljedično i u „stvarnom svijetu“, biti plodonosnije, konstruktivnije i argumentovanije. Prije svega, zbog mogućnosti uvida u drugačije stavove i uvažavanje istih.
Međutim, desilo se upravo suprotno. Došlo je do formiranja efekta poznatog kao „eho-komora“, odnosno situacije u kojoj korisnici društvenih mreža nastoje da se povežu sa osobama, grupama ili organizacijama sa kojima dijele stavove i uvjerenja. Na taj način sve informacije do kojih korisnici dolaze putem društvenih mreža samo pojačavaju već postojeća uvjerenja i stavove.
Ponavljanje postojećih uvjerenja unutar takvog zatvorenog okruženja u kome se drugačiji stavovi cenzurišu, odbacuju ili uopšte ne dopiru do korisnika društvenih mreža, doprinosi polarizaciji, ne samo stavova i mišljenja, nego i društva uopšte. Tako se kod ljudi stvara i osnažuje percepcija da je društvo podijeljeno npr. na patriote i izdajnike, na istinoljubive i manipulatore i slično.
Kako funkcionišu „eho-komore“? Korisnici društvenih mreža se okružuju samo istomišljenicima. Lajkuju i dijele samo komentare koji su identični ili bliski njihovim uvjerenjima. Neko iznese tvrdnju koju njegovi istomišljenici shvate na sebi svojstven način u skladu sa ličnim uvjerenjem i ponavljaju sve dok većina ljudi ne prihvati neku verziju priče kao tačnu. Na taj način se samo osnažuje i produbljuje njihov sistem vjerovanja, ne dovodeći ga u pitanje, stvarajući barijere prilikom diskusije sa osobama koje imaju drugačije stavove. Efekat „eho-komore“ dovodi do percepcije da je njihov sistem vrijednosti jedini ispravan.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Na osnovu društvenog kredibiliteta korisnici društvenih mreža neki izvor informacije vide kao pouzdan ako ga i drugi korisnici tako doživljavaju. Pored toga, dolazi do formiranja fenomena poznatog kao „frekventna heuristika“, odnosno situacije kada ljudi vjeruju u one informacije koje često čuju. Ako se dovoljno dugo ponavlja npr. da je svako ko se protivi vlasti u RS izdajnik, onda će ljudi početi vjerovati u to. Drugim riječima, što su ljudi više izloženi nekoj ideji, to će biti skloniji da stvore pozitivno mišljenje o njoj.
U „eho-komorama“ u kojima se neprestano stvaraju i dijele iste informacije dolazi do kreiranja homogene zajednice koja je netolerantna na drugačija mišljenja. Dolazi do nerazumijevanja i nepovjerenja prema ljudima koji zastupaju drugačije stavove od njihovih.
Navešćemo dva primjera koji oslikavaju ovaj fenomen.
Izvještavajući o skupu „Pravda za Davida“ koji je održan 7.7.2018. na Trgu Krajine u Banjaluci, RTRS je naveo da je skupu prisustvovalo između četiri i pet hiljada ljudi.
Isti medij je za prilično sličnu masu ljudi koja se skupila na mitingu vlasti „Srcem za Srpsku“ koji je održan 14.5.2016. na istom mjestu naveo da se skupilo više od 30.000 ljudi.
Dakle, s jedne strane RTRS je nastojao da minimizira značaj skupa „Pravda za Davida“, dok je s druge strane preuveličao skup „Srcem za Srpsku“. Tendencija RTRS-a da umanjuje značaj jednog i glorifikuje značaj drugog skupa dobija na težini kada se uzme u obzir efekat „eho-komore“. Korisnici društvenih mreža koji dijele iste stavove koja zastupa RTRS steći će utisak da je skup „Pravda za Davida“ beznačajan što će samo osnažiti njihova uvjerenja da su oni koji protestuju malobrojni, u zabludi i izdajnici. Vjeruju u sve što čuju i vide ne dovodeći u sumnju informacije koje su objavljene na ovom i njemu sličnim medijima. Kada se susretnu sa stavovima koji su u spurotnosti sa njihovim i sa stavovima koji dominiraju na RTRS-u, skloni su da te ljude okvalifikuju kao lažove i izdajnike. Njima su ti stavovi nerijetko nejasni zato što nisu u skladu sa njihovim sistemom vrijednosti. Baš zbog toga što su bili okruženi samo istomišljenicima, bez uvida u stavove suprotne njihovim, uvjerenja koja gaje samo se ojačavaju u „eho-komorama“ koje odzvanjanju identičnim stavovima.
Sličan primjer možemo vidjeti i kod korisnika društvenih mreža koji su skloniji političkoj opciji koju zastupa opozicija u RS. Okruženi su samo istomišljenicima koji zastupaju stavove protiv vlasti. Prate korisnike, grupe ili organizacije koje iznose mišljenja koja su u skladu sa njihovim uvjerenjima. Pred svake izbore njihova uvjerenja da je došao kraj vlasti samo se osnažuju zato što dijele informacije i komentare ljudi iz svog okruženja koji imaju identične stavove. Na taj način stiču utisak da bunt protiv vlasti raste i da se stvara kritična masa koja će dovesti do promjene vlasti. Nisu upoznati sa drugačijim stavovima koji zastupaju oni koji podržavaju vlast. Kada se završe izbori i kada njihova politička opcija ne prođe onako kako su očekivali, onda dolazi do naglog otrežnjenja koje je praćeno nevjericom i nepovjerenjem u ljude. Imaju utisak da su bili okruženi poltronima i prevrtljivcima koji su jedno govorili a drugačije glasali. Mađutim, jedini problem je što su bili okruženi samo istomišljenicima i nisu stekli objektivan uvid u stvarnu situaciju.
Lažne vijesti koje šire izvjesni mediji ne bi bile toliko pogubne za društvo kada bi korisnici društvenih medija izašli iz svojih homogenih digitalnih zajednica, ali i proširili krug poznanika koji imaju drugačije stvavove u „stvarnom svijetu“. Na taj način bi se poništili negativni aspekti „eho-komora“ omogućavajući drugačijim mišljenjima i stavovima da dobiju svoju šansu u okruženju koje vapi za istinskim pluralizmom.
