U tekstu na sajtu multimedijalnog servisa “Glas Amerike” (Voice of America) navodi se da je Bosna i Hercegovina zaglavljena u nacionalističkom vremenskom rascjepu. Tekst počinje podsjećanjem na zločin od prije dvadeset i pet godina kada su hrvatske paravojne snage napale muslimansko selo Ahmići u dolini Lašve i ubile više od 100 ljudi.
Hasreta Ahmić, koja je preživjela pokolj, prisjeća se da su ljudi tražili sklonište dok su padale granate.
U podrumima su bili uglavnom stariji ljudi i djeca. To je bio užas. Nismo imali ništa za jelo ili piće. Nije bilo vode niti struje. Međutim, kada se situacija smirila, uzela sam kantu i otrčala do štale da pomuzem kravu. Ruke su mi se tresle. Pokušala sam da se smirim, ali to je bilo nemoguće. Bar su svi u našem podrumu mogli da popiju čašu mlijeka.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Te noći njen suprug Huso odveo je nju i njihovo troje djece na sigurno u obližnju šumu. Kada se vratio po svoje bolesne roditelje, zatekao je porodičnu kuću u plamenu. Iako prestravljen prišao je bliže. Tada je vidio da su mu roditelji mrtvi.
Preživjeli stanovnici Ahmića kažu da masakr od 16. aprila 1993. godine nikada ne mogu zaboraviti. Navode da nemaju kontakt sa Hrvatima koji su bili direktno ili indirektno uključeni u masakr. Jedan od vojnika je bio čak dobar komšija i njihov prijatelj prije rata.
Sve zaraćene strane u balkanskim ratovima devedesetih godina prošlog vijeka, koji su ostavili preko 100.000 stradalih, i danas osjećaju bijes i nezadovoljstvo. Aktivisti za ljudska prava upozoravaju da je u posljednje vrijeme primjetan trend zaustavljanja procesa pomirenja.
Rađaju se nove generacije nacionalista među Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Uglavnom pripadaju radničkoj klasi, ili bar onome što je ostalo od nje. Negodujući zbog nedostatka ekonomskih prilika, mladi počinju slaviti ratnike iz prošlosti. Rođeni poslije ratova, ovi novi nacionalisti nemaju iskustva o tome kako izgleda pokolj nedužnog stanovništva.
„Ne bojim se oružanog sukoba jer već živimo u konfliktnoj situaciji. Ne pucamo jedni na druge, ali zapravo živimo u nečemu što se zove djelimičan mir“, kaže Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava. Međutim, boji se da bi moglo doći do velikih društvenih turbulencija ukoliko se ništa ne promijeni.
Mladi ne dobijaju tačne informacije u vezi sa ratom u Bosni i Hercegovini. Ministarstva obrazovanja u oba entiteta ne podstiču podučavanje djece o ratnim događajima iz devedesetih godina prošlog vijeka.
Ne postoji jedinstven narativ o tome šta se dogodilo. Informacije koje mladi dobijaju od roditelja, medija i političara su pristrasne. Srbija je drugačija, u izvjesnoj mjeri, ističe Letićeva, dodajući da je tako bar u Beogradu, u Novom Sadu, u većim gradovima, gdje postoji kritična masa okupljena oko omladinskih organizacija koje podržavaju progresivnije političke opcije.
U nastavku teksta se navodi da Milorad Dodik, koji je na vlasti od 2010. godine, često zagovara ideju da Republika Srpska treba da se odvoji i da se proglasi nezavisnom državom, što bi narušilo krhki multietnički mir na Balkanu.
Branislav Borenović, predsjednik PDP-a i jedan od lidera opozicije, optužuje Dodika da pokušava stvoriti atmosferu straha. „Dovoljno smo nezavisni“, kaže Borenović. Kaže da Federacija BiH i Republika Srpska očajnički trebaju novu generaciju političara koji neće biti opterećeni etničkim razmiricama iz prošlosti. „Sadašnje političke elite se plaše da pričaju o svakodnevnim pitanjima. Oni forsiraju teške emocionalne nacionalističke probleme. Političke elite kontrolišu prošlost unazad 10-15 godina“, dodaje Borenović.
Borenović se nada da će ovi izbori biti prekretnica. Međutim, oživljavanje geopolitičkih interesa u regionu od strane spoljnih sila, uključujući SAD, EU, Rusiju i Tursku, mogle bi podstaći etničke tenzije. Većina etničkih grupa pozdravlja obnovljenu međunarodnu pažnju za Balkan, ali, kako mnogi smatraju, Rusija ima pristup koji u suštini ne pomaže prevazilaženju etničkih rana, nego ima za cilj ometanje balkanskih zemalja da se pridruže NATO savezu.
Dodik „igra na rusku kartu“ koja se smatra tradicionalnim saveznikom srpskih nacionalista, a ruski zvaničnici, odlučni da zadrže uticaj na Balkanu, rado sarađuju sa Dodikom. Reagujući na komentare zbog posjete Banjaluci, ministar inostranih poslova Rusije Sergej Lavrov naglašava da njegova posjeta nema nikakve veze sa predstojećim izborima. „Nikada ne savjetujemo za koga se treba glasati u drugim zemljama“, ističe Lavrov, dodajući da je Kremlj ostao posvećen Dejtonskom sporazumu.
Rusija je bila optužena za učešće u pokušaju državnog udara u Crnoj Gori prošle godine. Međunarodni zvaničnici se plaše da će Rusija opet pokušati da se umiješa na Balkanu i to na predstojećem referendumu u Makedoniji. Rusija odbacuje te optužbe.
Dodik, inače, planira da posjeti ruskog predsjednika Vladimira Putina neposredno prije izbora. Njegove bliske veze sa Kremljom u Republici Srpskoj se vide kao podrška njegovoj nacionalističkoj retorici.
Dok se velike sile nadmeću za interese na Balkanu, dotle „mali čovjek“, kao što je Hasreta Ahmić sa početka priče, ima samo jednu želju – mir, poručujući: „Nemojte se dijeliti“.
