Banjalučki sport na apsolutnoj je margini velikih sportskih dešavanja u regiji, čak i u Bosni i Hercegovini. U popularnim ekipnim sportovima Banjaluka nema predstavnika u najvišem rangu takmičenja koje je u datom trenutku moguće igrati. Čelni ljudi banjalučkih klubova, prije svega misli se na klubove iz sportske porodice Borac kao najpopularnije, uglavnom se godinama ponašaju na način da svi treba da finansiraju njihov rad, njihove plate i njihovo postojanje i da su za loše rezultate krivi sve manji budžeti grada za sport. Niko nikada nije podnio ostavku jer kao menadžer i rukovodilac kluba nije sposoban da obezbijedi normalno i nezavisno funkcionisanje kluba bez prošenja budžetskih sredstava. Pri tome svi klubovi iz borčeve porodice vode se kao profesionalni sportski klubovi.
Fudbalski klub Borac trenutno igra Prvu ligu Republike Srpske što samo po sebi nije katastrofa jer klubovi u svim zemljama ispadaju pa ponovo ulaze u najviši rang takmičenja.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Tragedija koja se dešava u fudbalskom klubu Borac ogleda se u tome da su navijači otjerani sa tribina ovog kluba kao nepoželjan element. Borac je godinama unazad na tribine Gradskog stadiona znao da privuče i po deset hiljada gledalaca, klub iz Platonove ulice ove godine u prosjeku gleda prema zvaničnim izvještajima delegata 412 ljudi po utakmici. Po izvještajima lokalnih medija taj broj je još manji i Borac prema tim podacima u prosjeku gleda 250 ljudi na domaćim utakmicama. Kako god, užasno slaba posjeta na utakmicama najvećeg krajiškog i fudbalskog kluba u Republici Srpskoj uopšte. Razloga je mnogo, od lošeg kvaliteta fudbala i takmičenja u kojem klub igra, preko tihog bojkota-zabrane organizovanog navijanja pa do indirektnog uplitanja politike u klub na najočigledniji način. Prvi čovjek Borca trenutno je sestrić Milorada Dodika.
Upravo je zahvaljujući toj vezi nedavno u restoranu Agape organizovano donatorsko veče kao pomoć ovom fudbalskom klubu.
Rukometni klub Borac je najprepoznatljivije banjalučko sportsko ime. Nekadašnji prvak Evrope i svojevremeno najuspješniji rukometni klub bivše Jugoslavije nakon nekoliko godina učešća u regionalnoj ligi, nakon saplitanja na posljednjoj stepenici kvalifikacija za Ligu šampiona (kvalifikacioni turnir odigran u Banjaluci) ove godine ne igra regionalno takmičenje. Borac ove godine za sada uspješno igra u evropskom Čelednž kupu gdje je dogurao do osmine finala ali i u ovom slučaju izostaje podrška publike. Borac je u šest domaćih utakmica gledalo u prosjeku 400 gledalaca. Evropske utakmice u prvom kolu posmatralo je 600 odnosno 300 ljudi a jedini put veća podrška publike zabilježena je u meču Čelendž kupa protiv Vogošće. Taj meč je, prema zvaničnom izvještaju delegata, posmatralo 1500 ljudi.
I u R.K. Borac je vidljiv, doduše indirektan uticaj politike. I za ovaj klub su organizovane donatorske večeri a ni u ovom klubu niko nije podnio ostavku zbog toga što prima platu a nije sposoban da obezbijedi normalno funkcionisanje kluba bez pomoći novca svih građana Republike Srpske.
Direktor kluba je Vladimir Branković, politički nije zvanično aktivan ali je, zanimljivo, išao na svečanost na kojoj je Milorad Dodik preuzeo dužnost predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Dodik i Branković. Foto: Mondo
Potpredsjednik uprave ovog kluba je Marinko Umićević odbornik SNSD-a u lokalnom parlamentu i direktor fabrike obuće Bema koja je jedan od sponzora Borca.
Košarkaški klub Borac godinama je daleko od elitnih domaćih i regionalnih takmičenja a sunovrat ovog kluba traje uporedo sa rastom košarkaškog kluba Igokea iz Laktaša.
Banjalučki sportski novinar Darko Dragičević tvrdi da je stanje u banjalučkom sportu rezultat višegodišnje agonije.
“Banjalučki sport danas “preživljava”. Trenutno se plaća ceh lošem rukovođenju u prethodnom periodu. Radilo se od danas do sutra, bez bilo kakve strategije i sada je to došlo na naplatu pa većina klubova pokušava da se vrati u viši rang. U periodu dok je bilo novca (grad je nekad za finansiranje klubova davao preko 2.2 miliona maraka) klubovi su trošili nemilice, stvarali dugove, koje je gotovo nemoguće riješiti. Ono što je posebno zabrinjavajuće je činjenica da nema gotovo nikakve kontrole pri trošenju novca. Većina klubova ne održava godišnje Skupštine što su obavezni niti podnose finansijske izvještaje. O odnosu koji grad ima prema klubovima najbolje svjedoči da dvoranski sportovi u decembru nisu imali praktično gdje da treniraju. Rukometni klub Borac je prije nekoliko sezona mečeve za titulu šampiona BIH igrao u dvorani Univerziteta u kampusu.!-kaže Dragičević za Gerila info.
Monogo je razloga i za sve veću nezainteresovanost banjalučana sportom u svom gradu, pojašnjava Dragičević.
“Za pad posjete postoji nekoliko razloga. Prije svega loši rezultati klubova, slab kvalitet mečeva i loš marketing, a sigurno da ima i uticaj politika, te brojna neispunjena obećanja čelnika. Fudbalski klub Borac je na početku sezone 2017/18 u Premijer ligi imao gotovo pun stadion da bi sad spao na oko 200 gledalaca po meču. Uticaj politike se najviše vidi u finansiranju , gdje bez “uticajnih” članova uprave ne možete doći do sredstava od sponzora. Tako su za one najuticajnije klubove izvor finansiranja osim grada postale donatorske večeri.”
