Novinska agencija Srna prenosi vijest da je osmogodišnji dječak Pavle Žerajić prvi doplivao do Časnog krsta u rijeci Neretvi u mostarskom naselju Ortiješ. Mali Pavle je bio jedan od tridesetak učesnika koji su se odlučili oživjeti običaj plivanja za Časnim krstom na Bogojavljenje u Mostaru, što je drevni pravoslavni običaj.
Paroh blagajski Branimir Borovčanin rekao je da raduje to što svake godine na Bogojavljenje ima sve više plivača na Neretvi, među kojima je sve više mladih. “Nama koji posmatramo sa obale ovo izgleda strašno, ali onima koji plivaju nije hladno. To je ta blagodat Božja, ta sila koja ih grije u hladnoj vodi prilikom tradicionalnog običaja vađenja krsta”, rekao je Borovčanin, dodajući da je posebno lijepo vidjeti da na Neretvi na Bogojavljenje zajedno plivaju očevi i sinovi.
Na prvi pogled, vijest da je mali Pavle prvi doplivao do Časnog krsta može pobuditi pozitivna osjećanja: oživljava se tradicija, poštuju običaji, očevi i sinovi zajedno plivaju za Časni krst. Međutim, kada se obrati pažnja na detalje, za oko zapada činjenica da je osmogodišnje dijete plivalo u hladnoj planinskoj rijeci u mjesecu januaru, kada temperatura vode može pasti na 5º Celzijusa, dok je temperatura vazduha iznosila 4º Celzijusa.
Šta se moglo desiti sa malim Pavlom? Mogao je doživjeti hipotermiju ili pothlađenost, odnosno stanje snižene opšte tjelesne temperature koje nastaje kada organizam gubi više topline nego što je može proizvesti. Ono što zabrinjava u slučaju malog Pavla, ali i svih plivača, posebno djece, jeste činjenica da prve znakove hipotermije nije lako uočiti i često se mogu previdjeti. Nagli ulazak u hladnu vodu izaziva smetnje disanja, paniku i brzi umor. Ako je temperatura vode oko 0°C, čovjek gubi svijest za 15 minuta, a ukoliko je temperatura vode oko 10°C, gubitak svijesti nastupa nakon 30 minuta do jednog sata, a smrt za oko 1-2 sata. Uzevši u obzir da je riječ o malom djetetu, ovi podaci izazivaju još veću zabrinutost, ali i zgražanje.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Postavlja se pitanje odgovornosti za život i zdravlje, kako malog Pavla, tako i sve djece koja učestvuju u plivanju za Časni krst u hladnoj vodi. Stav (1) Člana 81. Porodičnog zakona Republike srpske kaže da roditelji imaju dužnost i pravo da štite svoju maloljetnu djecu i da se brinu o njihovom životu i zdravlju. Iako je učešće djeteta u plivanju za Časni krst vjerovatno izazvalo ponos kod roditelja, posebno kod oca, ne možemo a da ne primijetimo da je u ovom slučaju, ali i u ostalim kada djeca plivaju u hladnoj vodi, primjetno zanemarivanje i nebriga o životu i zdravlju djeteta.
Mali Pavle je maloljetno lice koje nije razvilo u potpunosti emocionalnu, socijalnu ni bilo koju drugu vrstu inteligencije, tako da ne može samostalno da procjenjuje na adekvatan način. Zato su tu njegovi roditelji da umjesto njega donesu logične, adekvatne odluke. Međutim, odluka da osmogodišnje dijete skoči u hladnu vodu planinske rijeke u mjesecu januaru uz realnu opasnost od hipotermije nije ni logična ni inteligentna. Možemo reći da se prije radi o neodgovornom ponašanju roditelja koji su zanemarili i previdjeli realne opasnosti koje ovakav čin može donijeti.
Da se malom Pavlu nešto desilo, a moglo se veoma lako desiti da zapadne u stanje šoka, ko bi bio odgovoran za to? Ko bi bio odgovoran da se desilo ono najgore? Da li odgovornost možemo tražiti samo kod roditelja koji su ne razmišljajući o eventualnim posljedicama dozvolili (a možda i podstakli) malog Pavla da skoči u hladnu vodu? Možemo li odgovornost tražiti i na drugoj strani, kod organizatora? Neodgovorni su bili i crkveni oci koji su dozvolili osmogodišnjem djetetu da pliva u hladnoj vodi, vodeći se pretpostavkom da će “blagodat Božja biti ta sila koja će ga ugrijati u hladnoj vodi”.
Naposlijetku, odgovornost možemo tražiti i u patrijahalnoj kulturi koja ovakvo ponašanje uopšte ne kritikuje nego odobrava i glorifikuje. Dominantan obrazac ponašanja nalaže “žrtvovanje” za krst Časni bez obzira na posljedice. Odrasli odlučuju sami za sebe i snose svu odgovornost i eventualne posljedice za svoja djela. Međutim, patrijahalni obrazac “gura” i maloljetnu djecu u hladnu vodu ne obraćajući pažnju na potencijalne tragične posljedice. A da se desilo ono najgore, ni Časni krst ni vjera praotaca ne bi mogli utješiti skrhane roditelje.
