Direktor Policije Republike Srpske Darko Ćulum upozorio je da se u toku ove godine očekuje nastavak migrantske krize koja može ozbiljno da naruši stanje bezbjednosti u Republici Srpskoj, prenosi novinska agencija Srna.
Ćulum je istakao da je jedan od argumenata za takvu procjenu trenutno stanje bezbjednosti u Unsko-sanskom kantonu, gdje je evidentirano 600 slučajeva narušavanja bezbjednosti više nego u ranijem periodu, a sve su počinili migranti.
Migranti su na tom području vršili krađe, teške krađe, razbojništva, silovanja, pokušaje ubistava, nanošenje tjelesnih povreda, uzurpaciju imovine građana i druga krivična djela. Ovo sigurno prerasta u bezbjednosni problem, pored zdravstvenog, humanitarnog i finansijskog aspekta ove krize.
Prema njegovim riječima, dolaskom ljepšeg vremena za očekivati je da će doći i do većeg priliva migranata na području Republike Srpske i cijele BiH.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Mi ćemo sa Graničnom policijom BiH pokušati da zaustavimo ilegalan prelazak migranata, a imamo dobru saradnju sa zemljama u okruženju. Naše mišljenje je da treba zatvoriti granicu da migranti ne mogu ulaziti, jer kada uđu na područje Srpske i BiH mi imamo problem. Gdje su god koncentrisani migranti oni prave probleme i vrše krivična djela.
On je upozorio da postoji i problem u vezi sa procesuiranjem migranata i da je tužilaštvo do sada procesuiralo samo dva migranta na području Unsko-sanskog kantona i to oba za najteža krivična djela.
“Samo njima je određen pritvor, sve ostalo ide u redovnu proceduru, a kada ode u redovnu proceduru migrant izađe iz države i nemate više koga procesuirati”, rekao je Ćulum i dodao da će procesuiranje migranata biti tema narednog sastanka na nivou BiH kojem će prisustvovati direktori policije i glavni tužioci.
Prema njegovoj ocjeni, migrantska kriza je i dalje prisutna na području RS, ali trenutno zbog zime sa nešto smanjenim intenzitetom.
Policija Republike Srpske je u ovoj godini otkrila 193 migranta i oni su predati Graničnoj policiji i Službi za poslove sa strancima BiH.
Stav Vlade Republike Srpske je i dalje da nema uslova i kapaciteta za smještaj migranata na teritoriji Srpske i kretanja migranata bez nadzora policije. Intenziviran je rad svih policijskih uprava na terenu s ciljem pronalaska migranata i imamo bolju saradnju sa lokalnim zajednicama u cijeloj Srpskoj.
Statistika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske pokazuje da je na teritoriji RS u prošloj godini otkriveno 4.607 migranata koji su uglavnom dolazili iz Pakistana, Sirije, Irana, Iraka i Avganistana.
“Najveći priliv migranata je bio na području Policijske uprave Bijeljina, a kada je riječ o gradovima najviše ih je otkriveno na području Bijeljine, Banjaluke, Zvornika, Foče i Prijedora”, kaže Ćulum i dodaje da je u 2018. godini na području Republike Srpske otkriveno 37 krivičnih djela koja se odnose na krijumčarenje migranata.
Prema njegovim riječima, u strukturi migranata 95 odsto su muškarci starosti do 35 godina, a u više od 95 odsto slučajeva migranti kod sebe nemaju nikakave lične dokumente.
Oni imaju novac i mobilne telefone, a prilikom uzimanja ličnih podataka daju lažne informacije, pogotovo kada izjave uzimaju u Graničnoj policiji i Službi za poslove sa strancima. Ali, postoji evidencija u Službi za poslove sa strancima gdje uzimaju kompletnu biometriju i otiske prstiju i dlanova tako da se može izvršiti identifikacija u bazama zemalja koje imaju registrovane njihove podatke.
On je dodao da migranti i dalje prilikom otkrivanja u velikoj većini slučajeva izražavaju namjeru za podnošenje zahtjeva za azil, ali te zahtjeve ne podnose.
Oni samo tih mjesec dana stvaraju prostor kako bi izašli iz BiH, ali situacija na terenu je takva da oni ne mogu izaći jer im hrvatska granična policija ne dozvoljava ulazak u Hrvatsku. Zbog toga su skoncentrisani na području Unsko-sanskog kantona.
Da je migrantska kriza svjetski problem potvrđuje i britanski časopis The Economist koji u pregledu događaja koji će biti u fokusu u 2019. godini, ističe da je broj izbjeglica u svijetu u porastu šestu godinu za redom. Oko 68 miliona ljudi širom svijeta je raseljeno zbog nasilja i progona – što je jednako petini stanovništva Sjedinjenih Država, gotovo polovini Rusije i više od ukupnog stanovništva Velike Britanije.
Međutim, da se ne može sve gledati kroz prizmu nacionalne bezbjednosti, kao što to radi direktor Policije Republike Srpske Darko Ćulum, govori nam činjenica da se za humanitarnu podršku izdvaja nedovoljno sredstava. Od septembra 2018. godine UNHCR i njegovi partneri dobili su samo 31% sredstava potrebnih za pružanje osnovne pomoći milionima sirijskih izbjeglica i raseljenih osoba. Ista teška situacija primjetna je i na drugim mjestima, gdje se izdvaja manje od polovine neophodnih sredstava za humanitarnu pomoć potrebnu u velikoj većini zemalja pogođenih sukobima. Ako se ništa ne uradi, trend rasta broja izbjeglica i smanjenja oskudnih resursa će se nastaviti, sa ozbiljnim posljedicama u 2019. godini.
Situacija je veoma teška. Odgovor ne leži u zemljama koje usvajaju oštre jednostrane mjere koje ciljaju na izbjeglice i koje su suprotne humanitarnim vrijednostima i odgovornostima. To će samo produbiti problem.
Umjesto toga, potrebno je smanjiti broj raseljenih ljudi širom svijeta sprečavanjem i rješavanjem sukoba koji ih tjeraju iz njihovih domova. Države širom svijeta trebaju djelovati zajedno na osnovu zajedničkih interesa i univerzalnih nastojanja da se postigne sigurnost, dostojanstvo i jednakost. To ne mora biti na štetu sigurnosti i ekonomskog blagostanja na nacionalnom nivou, ali se nameće kao neophodan uslov kada je riječ o suočavanju sa problemima na međunarodnom nivou.
Ukoliko obratimo pažnju na činjenice, prije svega ćemo zapaziti da 85% svih izbjeglica živi u zemljama niskog i srednjeg dohotka. Većina ljudi koji su raseljeni zbog nasilja ostaju unutar granica svojih zemalja. Oni koji su prisiljeni da ostanu, imaju tendenciju da ostanu što bliže svom domu, u susjednim zemljama. Manje od 1% svih izbjeglica je izbjeglo u druge zemlje, uključujući i zapadne zemlje. Siromašnije zemlje svijeta nose najveći teret. Ukoliko broj izbjeglica bude rastao, kao što će se vjerovatno desiti 2019. godine, takva će neravnoteža izazvati napetost ukoliko se odgovornost za izbjeglice ne raspodijeli na ravnomjeran način.
Drugo, uprkos donacijama, iznos humanitarne pomoći koji se godišnje donira ne približava se potrebama 68 miliona prisilno raseljenih lica.
Treće, čak dvije trećine svih izbjeglica pod mandatom UNHCR-a dolaze iz samo pet zemalja: Sirije, Afganistana, Južnog Sudana, Mjanmara i Somalije. Mir u bilo kojoj od ovih država stvorio bi uslove da se ljudi vrate svojim kućama, a broj izbjeglica širom svijeta smanjio bi se za milione ljudi.
Za ublažavanje posljedica migrantske krize potrebni su odlučnost, volja i diplomatske vještine neophodne za pregovaranje o mirovnim rješenjima, stabiliziranje nesigurnih zemalja i održavanje vladavine prava. Izbjeglice su osobe u najranjivijoj poziciji: prisiljeni su da napuste svoje domove, žive bez zaštite svoje države i u mnogim slučajevima bez osnovnih sredstava za opstanak.
Živimo u vremenu razdora. Međutim, istorija pokazuje našu sposobnost da se ujedinimo, prevaziđemo globalnu krizu i obnovimo naš osjećaj za saradnju i zajednicu sa drugim narodima. To je najveća snaga otvorenog društva. U 2019. godini ne smijemo našu sudbinu i sudbinu svijeta prepustiti u ruke onih koji iskorištavaju javni osjećaj nesigurnosti. U protivnom, ne samo da će se stanje u državama u kojima traje sukob pogoršati i broj izbjeglica povećati, nego će se osjećaj nesigurnosti pojačati i dovesti do novih turbulencija u društvima širom svijeta.
