Migrantska ruta se pomjerila i od nedavno “nesrećnici sa istoka” put u bolje sutra na zapadu traže preko Bosne i Hercegovine. Mediji nas gotovo svakodnevno izvještavaju o njihovim nedaćama na tom putu, o neprijatnostima koje doživljavaju ali i o kriminalnim radnjama u koje su pojedinci upleteni. Migrantska kriza u BiH sve više privlači pažnju i svjetskih medija. Posljednji u nizu je magazin Foreign Policy koji ističe da je BiH godinama bila netaknuta globalnom migracijskom krizom, ali sada, čak i na mjestima gdje su mnogi ljudi nekad i sami bili izbjeglice, napetosti su u porastu.
U tekstu se navode pojedinačni slučajevi pokušaja prelaska granice, kao što je slučaj Zohaib Alija, dvadesetdvogodišnjeg studenta iz Pakistana, koji je 16 puta pokušao preći granicu sa Hrvatskom. Mnogi migranti koje je upoznao tokom svojih višestrukih pokušaja prelaska granice do sada su već stigli u Italiju ili Francusku. Za razliku od njih, Ali je zakasnio. Da je došao ranije, u proljeće 2018. godine, kada granica s Hrvatskom nije bila tako jako čuvana, mogao je uspjeti. Međutim, stigao je u avgustu, našavši se u jednom od najtežih migracionih uskih grla na svijetu.
Godinama globalna migrantska kriza nije predstavljala opasnost za BiH. Migranti koji su putovali balkanskim koridorom prvo su stigli u Grčku iz Turske, a zatim krenuli prema Makedoniji i Srbiji kako bi ušli u Hrvatsku i Mađarsku. Zemlje duž ove rute su 2015. i 2016. zatvorile svoje granice, prisiljavajući migrante da pronađu alternativne puteve.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Sada migranti koji napuštaju Grčku idu preko planina da bi došli do Albanije, zatim do Crne Gore, da bi se na kraju našli u BiH, maloj, etnički podijeljenoj zemlji s nedostatkom ekonomskih mogućnosti koja se silom prilika našla u epicentru krize, jer sve više ljudi ulazi i ne može pronaći izlaz iz zemlje.
Od januara 2018. godine, više od 23.000 migranata i tražilaca azila stiglo je u BiH, kako se navodi u tekstu. Godinu dana ranije bilo je manje od 1.000. Veći priliv migranata uhvatio je vlasti u BiH nespremne. Mnogi međunarodni akteri, uključujući komesara za ljudska prava Savjeta Evrope, izrazili su zabrinutost zbog sporog i haotičnog odgovora na potrebe novopridošlih migranata.
Uprkos odlučnosti da dođe do svog brata u Njemačkoj ili njegove sestre u Kanadi, Ali je odlučio provesti zimu u sjeverozapadnoj Bosni prije nego što opet na proljeće pokuša preći granicu. Nada se da granica možda neće biti tako dobro čuvana i da hrvatska policija neće biti brutalna. Iako nije bio pretučen ili napadnut psima, kao što je bio slučaj sa nekim drugim migrantima koji su optužili hrvatske snage za sistematsko nasilje, Ali bio je žrtva krađe u više navrata.
Njegovi napori da da se izvuče iz BiH do sada nisu urodili plodom. Ali je dao 16.000 evra krijumčaru koji je obećao da će ga sigurno dovesti do Italije, ali za uzvrat nije dobio ništa. I dalje je u BiH. Rečeno mu je da će mu trebati viza. Onda je jedan švercer uzeo njegov pasoš i nikad ga nije vratio, čime njegovo prisustvo u Bihaću, bez dokumenata ili izbjegličkog statusa, postaje potpuno nezakonito. Međutim, to nije problem, kako ističe Ali. “Ovdje ima previše migranata. Niko neće primijetiti.”
I ekstremne temperature su razlog ostanka u BiH. Zbog velike hladnoće u planinama, oko 4.000 migranata je donijelo pragmatičnu odluku da za sada ostaje ovdje.
Za migrante i tražioce azila koji su se zatekli u BiH tokom zime opcije su ograničene. Dozvoljeno im je da ostanu u jednom od četiri izbjeglička kampa duž granice s Hrvatskom. Kampovi su privremeni i nikada nisu bili namijenjeni za sadašnju namjenu.
Uslovi u kampovima na početku nisu bili sjajni. Betonski podovi, grubi zidovi i razbijeni prozori. Nije bilo struje ili tople vode, a većina soba nije imala vrata. Oni koji nisu mogli da pronađu mjesto u kampovima, formirali su šatorsko naselje u šumi. Međutim, od početnih teških uslova, vremenom su se kampovi sređivali tako da su sada zidovi okrečeni, postavljena je električna instalacija, vrata i prozori.
Neki migranti koji imaju određene svote novca, kao što je i Ali, u međuvremenu su pronašli alternativu – iznajmljuju sobe ili stanove. Neki se čak i udružuju kako bi zajednički pokrili troškove.
Pojedini humanitarci koji pomažu migrantima, kao što je Dražan Rožić, koordinator za humanitarni odgovor na migrantsku krizu ispred Međunarodne organizacije za mir, i sami su nekad bili izbjeglice. Rožić je rođen u Mostaru i tokom rata je bio prisiljen da sa porodicom izbjegne u Hrvatsku. “Moja porodica je bila u istoj situaciji kao i ovi momci”, kaže Rožić, pokazujući na grupu migranata koji su čekali u redu ispred jednog izbjegličkog kampa.
Lokalno stanovništvo nerijetko pomaže migrantima, doniraju im odjeću, dijele hranu ili ćebad, ili smještaju migrante u svoje kuće. U multikulturalnoj Bosni i Hercegovini narativ koji je uobičajen u EU (da je migracija glavna sigurnosna prijetnja ili da će negativno uticati na kulturu) nije toliko raširen. Međutim, kao i u mnogim mjestima pogođenim izbjegličkom krizom, početni entuzijazam se postepeno pretvara u frustraciju.
“Mi nismo protiv ovih ljudi”, kaže Senad Žanačić. “Naša poenta je da bi vlasti trebale da im obezbijede normalne uslove za život.”
Žalbe na propuste vlasti su jedina stvar koja objedinjuje pristalice i protivnike migracija. U središtu ovog problema, kao i sa mnogim drugim problemima u BiH, leži kompleksna upravljačka struktura zemlje. Vlasti na kantonalnom i federalnom nivou često imaju različite političke ili etničke pripadnosti. Kao rezultat toga, kada se radi o zbrinjavanju migranata, novac se već dugo prenosi na nekog drugog.
Agresivna kampanja prije opštih izbora u oktobru 2018. godine dodatno je zakomplikovala situaciju . Nacionalisti, kao što je lider Republike Srpske Milorad Dodik, izazvao je uzbunu izjavivši da je migrantski talas dio šireg plana za povećanje broja muslimana u zemlji.
Peter Van der Auweraert, koordinator Međunarodne organizacije za mir za zapadni Balkan, ističe da su ovi strahovi neopravdani. “Migranti nemaju namjeru da ostanu u BiH”, ističe Van der Auweraert, dodavši da se svi migranti kreću ka sjeverozapadu BiH i granici sa Hrvatskom. „Nema razloga da se političari iz drugih regiona uključuju u ovo pitanje jer njihovi glasači nisu pogođeni“, rekao je Van der Auweraert.
Međutim, frustracija raste – i uzajamna je. Oni koji su napustili dom u potrazi za boljim životom u Evropi, suočavaju se sa dugotrajnom neizvjesnošću i žive u neodgovarajućim uslovima, ponekad sa pripadnicima suparničkih etničkih grupa. Gradovi u sjeverozapadnoj BiH, kao što je Bihać, nalaze se u nezavidnom položaju jer se unutrašnji sukobi među migrantima – od verbalnih provokacija do nasilnih žestokih razmirica – dešavaju gotovo svaki dan. Pakistanci, Sirijci, Afganistanci, Iranci i Iračani su prisiljeni da koegzistiraju na malom pšodručju.
Snežana Galić, portparol bihaćke policije, izjavila je da su od januara do oktobra 2018. godine migranti počinili 103 zločina. Oni su činili oko 10 posto svih zločina počinjenih u to vrijeme u cijelom kantonu. Iako su to često bili nenasilni prekršaji, kao što je krađa u trgovini, bilo je i mnogo ozbiljnijih zločina, uključujući slučajeve pokušaja silovanja i napada na službena lica.
Upravo ta djela nasilja i kriminala, kao i šteta koju su prouzrokovali ugledu svih migranata u Bihaću, najteže pogađaju migrante kao što je Ali. „Radije ne bih napuštao dom nakon 17 sati“, rekao je. “Ne želim nikakve nevolje.”
