Rijeka Pliva koja prolazi kroz Šipovo je ugrožena. Pored Plive ugrožene su skoro sve rijeke koje teku kroz BiH, Srbiju, Albaniju, Makedoniju, a dijelom Crnu Goru i Hrvatsku, jer se pravi oko 2.000 malih hidroelektrana od Slovenije do Albanije!
Boro Marić (Centar za posjetioce Pecka) ljubitelj prirode i ekološki aktivista iz Banjaluke i Mrkonjić Grada rekao je da je rijeka Pliva samo u prvih pet kilometara zaštićena zahvaljujući privatnoj kompaniji koja upravlja ribolovnim revirom i bavi se receptivnim turizmom kroz sve popularniji Fly fishing.
“To je otprilike od izvora do ušća rijeke Sokočnice u Plivu. Odmah tu je planirana prva ‘mini hidroelektrana’. Malo niže, odmah ispod Ade Sokočnice, trenutno se završava izgradnja, druge po redu, ‘mini’ hidroelektrane, a ispod nje, a prije Šipova, navodno ide i treća. Nakon toga ili uporedo kreće gradnja centrala na rijeci Janj, na rijeci Sani itd. Ova, druga u nizu na Plivi, je navodno trebala biti potpuno uklopljena u ambijent i imati ulogu male hidrocentrale koja skreće dio vode na turbinu i odmah je pušta nakon što zavrti turbine i napravi kilovate, napravi novac. Kao vodenice, bez akumulacije i pretvaranja pitke vode u nepitku baru kakvu imamo na Sani”, rekao je Marić za BUKU.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
On ističe da su investitori govorili da je to najbolje, najekološkije rješenje za Plivu, a da se istovremeno razvija privreda i da se investira u našu državu kako bi svima bilo dobro.
“Međutim kroz korito je napravljen betonski kanal koji komotno usisava cijelu rijeku pa ne ostaje vode u njenom vlastitom, preostalom dijelu korita. Pretpostavljam da se tad pojavio problem jer se taj bedem u rijeci Plivi ne uklapa u ambijent pa su odlučili da prirodni ambijent uklope u svoju ‘mini’ hidrocentralu i tako pokažu i da ništa nije ‘mini’ i da nemaju nikakve veze sa ekološkim! Napravljan je plitki lijevak paralelno sa početkom betonskog kanala na koji će se ulijevati jako malo vode, zatim će ta voda da se zadržava na betoniranim kaskadama (kamen u betonu, djeluje prirodnije od samog betona) i da glumi za publiku, jer je uz glavnu cestu, da ima vode dovoljno za ‘biološki minimum’, a da oni u stvari cijeli tok stave isključivo u funkciju neprekidnog pravljenja kilovata, odnosno novca”, pojašnjava Marić.
Ističe da on nije ni ekonomista, ni biolog, ni političar, ali je osoba koja je čvrsto odlučila ostati ovde i živjeti u skladu s prirodom i od prirode bez da je ičim naruši.
“A to je moguće i to živim pa jednostavno ne mogu da se pomirim sa činjenicom da onima koji odlučuju o našim životima ništa nije sveto! Oni će zbog sitnog interesa razroviti korito i rijeku koja teče milionima godina. Riba koja iz Plivskog jezera i Šipova vijekovima ide prema izvoru i vraća se, sad će ako bude vješta, preskakati uzvodno kaskade, a ljubitelji plovidbe na rijekama će morati prenositi čamce u zonama ‘malih’ hidrocentrala. Šta će tek ribari pecati u tom području? Jesu li to te male hidrocentrale, je li to ekološko, je li to dobro za nas? Nisu dobre za nas iz bezbroj razloga ali evo samo jedan”, ističe Marić.
On dodaje da od velikih centrala kao što je HE Bočac svi imaju koristi uz uzimanje u obzir štete koja je za prirodu prouzrokovana njenom gradnjom.
“Ne može i jare i pare! Ako nešto žrtvuješ onda znaš zbog čega to radiš. HE Bočac je ozbiljna fabrika koja proizvodi značajne količine električne energije, zapošljava preko 100 ljudi, izdvaja godišnje preko 1 milion KM Opštini Mrkonjjić Grad kao naknadu za potopljeno zemljište, pomaže socijalno ugroženim porodicama, ulaže u vladin i nevladin sektor, servisira svojim vozilima sve potrebe udruženja građana, folklornih grupa, učenika mrkonjičkih škola i sl. ‘Male’ hidrocentrale se prave nevidljive, pokušavaju se utrpati na svaki iole značajniji vodotok i da tu u šteku prave novac i da ih nije briga za socijalni razvoj. Najčešće su to strane kompanije koje preko lokalnih sestrinskih firmi i podršku pojedinih političara, krčme naše rijeke i dogovaraju se ko će koji dio rijeke zajašiti kao na primjer na Ugru koji od centrale do centrale teče kroz cijev”, ističe Marić.
Pojašnjava da su investitori izlobirali da se donese zakon po kojem oni imaju prvenstvo otkupa Električne energije po subvencionisanim cijenama koje mi potrošači doplaćujemo kroz račune kao naknade za obnovljive izvore energije.
“Iz godine u godinu taj iznos raste, provjerite na svojim računima. Oni su ekološki, Bočac nije! Ako dođe do gomilanja ‘malih’ hidrocentrala i značajnije proizvodnje, Bočac može u stanje mirovanja dok ne bude potrebe za električnom energijom. Prije početka gradnje obećavaju kule i gradove, nova radna mjesta i razvoj privrede, a kad završe centralu, zaposlen je nijedan ili jedan radnik koji ima ulogu čuvara jer je sve potpuno automatizovano”, ističe.
Dodaje da su kroz Pecku prošle stotine kamiona mješalica sa tonama betona.
“Asfalt u selu je bio namijenjen mnogo manjem teretu pa su investitori obećavali potpuno obnoviti saobraćajnicu kad završe radove, a novi makadamski put koji su probili su obećali asfalatirati pa su se mještani radovali i odobravali gradnju centrale. Na naše proteste organizovali su kontra proteste na kojima su častili mještane mesom i pivom. Više nikad ih nisu obišli! Sad kad je završena centrala i radi od prošle godine, i kad je put na dosta mjesta u kritičnom stanju, niko nije ni upitao za poprava puta, a kamoli da je nekog zaposlio ili da je upitao kako mi možemo pomoći zajednici, jer ćemo sad biti tu 30 godina i pravićemo novac u vašem selu! Mještani skupljaju novac za pomoć samohranoj majci, za popravke ili asfaltiranje puteva, za krčenje puteva koji su zarasli i predstavljaju opasnost za vozače i pješake, a oni se bave visinom vodostaja i svojim ekonomskim računicama, u njihovim šitovima nema kategorije zajednice iako ta ista skupo plaća njihovu struju”, kaže Marić.
Dodaje da je naša zemlja u razvoju, naša industrija je zanemarljiva u odnosu na velike države pa su nam i potrebe za električnom energijom minimalne.
“Nama ne treba dodatna struja iz malih hidroelektrana, nama eventualno trebaju solarne elektrane koje ne zagađuju, ne uništavaju, a zadovoljavaju naše skromne potrebe. Mi imamo šansu sačuvati prirodna bogatstva i staviti ih u funkciju održivog razvoja kroz poljoprivredu i turizam. To nije utopijska priča! Prije nekoliko godina održano je svjetsko prvenstvo u Fly fishing-u u BiH. Na nekoliko naših rijeka su svjetski sportski ribolovci lovili potočnu pastrmku i lipljena tehnikom mušičarenja. Na Plivi su bili duž cijelog toka od Šipova do izvora. Nakon ulova i slikanja, ribi se rana dezinfikuje i ona se vraća u rijeku. Svi zadovoljni! Živi i pusti druge da žive! Ribara je iz godine u godinu sve više jer nema mnogo ovakvih Rijeka u cijeloj Evropi. Seoski turizam se postepeno ali sigurno razvija i neke porodice u Šipovu žive isključivo od turizma. Na Vrbasu je održano svjetsko prvenstvo u raftingu, kajaku”, kaže naš sagovornik.
Marić kaže da su naše rijeke za velike stvari, za svjetske događaje, za život, one nikako nisu za pretvaranje u kanale i zatvaranje u cjevovode, za robovanje kapitalistima!
“Ovo je jedno veliko iskušenje za civilizovane građane, hrišćane, vjernike i sve ljude. Da li možemo da sačuvamo prirodna bogatstva koja su nam data da se brinemo o njima kao što su to radili naši preci! Ako su se naši ljudi vijekovima borili za ovu zemlju to samo znači da ona vrijedi, da su ljudi život dali za svoju njivu, svoj izvor pitke vode, svoje potomke. A mi sada bez ispaljenog metka (mislim figurativno, nisam nikad za nasilje) stojimo sa strane i gledamo kako nam legalno uništavaju najvrjednije prirodne resurse i govore kroz apsurdne projekte da je ovde i Bog dig’o ruke i da svi treba da se iselimo. E pa nećemo i ne želimo! Svi će odgovarati za svoja djela na ovom ili onom svijetu, a njihove sulude projekte će rušiti naša i njihova djeca govoreći kako nije bilo pameti da se to spriječi”, pojašnjava Marić.
Na kraju kaže da su rijetki primjeri poput žena Kruščice koje su neprekidnim dežurstvima na vodi spriječile investitore i sačuvale rijeku, barem za sad.
“Ljudi misle da su nemoćni i ne žele da se zamjere nikom jer taj koji pravi ima moć, ima mogućnost da plati da tebi bude gore ako se buniš ali ako su ljudi složni sve se ovo da spriječiti i sanirati. Zaista se bojim da će nam i na wc šolje staviti turbine, ako jednom ne kažemo glasno, DOSTA nam je ovakvog razvoja”, kaže Boro Marić.
