“Progone me godinama samo zato što ne pristajem na to da odustanem od traženja svojih prava i od toga da mi bude vraćeno ono što mije na pravdi Boga oduzeto u ratu.”
Ovako svoju ispovjest za Gerila.info počinje Radovan Uzelac iz prijedorskog sela Busnovi. Radovan se ne obazire na naša dobronamjerna upozorenja da ne očekuje previše od naše objave njegove ispovjesti i insistira da bar ispriča javno svoju priču.
Uzelac je do rata u Bosni i Hercegovini bio uspješan privatnik a među prvima je u BiH imao benzinsku pumpu, lokal, stovarište materijala… Njegovi problemi počinju kada je, kako tvrdi, jasno izrazio neslaganje sa određenim postupcima i idejama tadašnjih prvih ljudi prijedorske opštine. Za potrebe VRS je 1991. i 1992. godine dao, pokazuje dokumentaciju, gorivo u vrijednosti 85.000 tadašnjih njemačkih maraka da bi 1993. godine doživio da mu je automat pumpe miniran i dignut u vazduh.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
“To je bilo samo upozorenje jer je u martu 1994. godine pred kuću došlo 30 policajaca sa dugim cijevima. Tada su mi oduzete cisterne i roba u vrijednosti 92.000 maraka.” Uzelac tvrdi da je sve urađeno po nalogu tadašnjeg rukovodstva opštine Prijedor.
Prvostepeni sud u Prijedoru 1997. godine je donio presudu po kojoj Uzelcu treba da bude namirena šteta ali je ta presuda oborena na banjalučkom Okružnom sudu. Postupak je vraćen na prijedorski Osnovni sud pa prebačen u novoformirani prijedorski Okružni sud. Sa postupkom se godinama ništa ne dešava a navodno proces treba da bude nastavljen u septembru ove godine.
“Sudija J.Đ. koji je na početku donio presudu u moju korist da mi se namiri šteta, smijenjen je nakon te presude.”
Uzelac svjedoči da nikada za bilo šta nije krivio VRS niti Republiku Srpsku već pojedince koji su tih dana bili strah i trepet u Prijedoru a neki su i danas aktivni u politici. Svjedoči da je desetine hiljada maraka, pokazuje i priznanice, dobrovoljno dao kao pomoć i policiji i vojsci ali i narodu u Prijedoru. Naročito je pomagao poklanjajući gorivo. Tvrdi da sa porodicom ne može da živi više od pritiska i verbalnih napada na svom porodičnom imanju u Busnovom a da mu je kćerka zbog svega otišla u inostranstvo.
O svemu je u nekoliko navrata obavijestio institucije Republike Srpske. Zanimljivo, pisao je i predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću koga moli za pomoć.
“S obzirom da sam uporan u insistiranju da mi se vrati bespravno oduzeta imovina pao sam pod udar određenih krugova u gradu Prijedoru. Bezbjednost mi je ugrožena, prijeti mi se ubistvom, čak me i policija goni, djeca i ja smo morali, kao i žena, da napustimo kuću i imovinu u Prijedoru i da pobjegnemo u Beograd…”, piše između ostalog u pismu koje je Uzelac poslao Vučiću u aprilu ove godine.
(nastaviće se…)
Gerila info
